Arhangel
30.04.2008., srijeda
Maćeha pravda
Politika mrkve i batine pokazala se uspješnom na bespućima balkanske zbiljnosti tijekom burne nam prošlosti. Usprkos tome, Europa i svijet tu su politiku traljavo i nedosljedno primjenjivale na ovim prostorima za vrijeme ratova u zadnjem desetljeću minulog stoljeća, što je rezultiralo stotinama tisuća ubijenih, osakaćenih, prognanih i nestalih. Jednostavno rečeno, kad nije bilo mačke, pantagane su krvavo kolo vodile nad životom malog čovjeka s ovih strana. «Pučina jedna grdna», nazvao bi Njegoš tu mješavinu zavedene, slijepe mase opijene mitomanijom vlastodržaca.Sada kad su ratovi završili (nadamo se da jesu), na red je ponovno došla politika mrkve. Tako je Srbija nakon bombardiranja od strane NATO – saveza 1999. i otimačine Kosova ove godine najednom postala miljenica maćehe iz Bruxellesa pa joj je omogućeno potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom Unijom. Kako blamaža i kurvinska politika EU s obzirom na stupanj demokracije u Srbiji ne bi bila toliko drastična, potpisan je i dodatni akt prema kojem spomenuti Sporazum stupa na snagu kad Srbija zadovolji kriterije suradnje s Međunarodnim sudom pravde u Haagu. Kad malo pomnije promotrimo situaciju oko Srbije i njenog približavanja EU, uočavamo da je ovdje riječ o velikoj međunarodnoj farsi. Sporazum koji je potpisan ostat će mrtvo slovo na papiru, ali je važan argument u predizbornoj utrci u Srbiji jer ide u prilog proeuropskoj struji aktualnog predsjednika Borisa Tadića koji je prisustvovao potpisivanju dokumenta. Kreatori politike EU na Balkanu očito su odlučili pomoći Tadićevoj opciji u Srbiji da ojača svoje predizborne pozicije glumatanjem vanjskopolitičkih uspjeha te iste politike, sve u cilju da srbijanski radikal Tomislav Nikolić ne ostvari izbornu pobjedu, što bi se, prema anketama, moglo dogoditi jer osamostaljenje Kosova omogućuje vjetar u leđa njegovoj nacionalističkoj politici. Izbori su u Srbiji zakazani za 11. svibnja. A što se tiče suradnje Srbije i Haaškog tribunala, i ptice na granama već odavno znaju da od toga neće biti ništa. Srpskoj je politici jasno da je Haag stvar prošlosti i da vrijeme radi u njihov prilog. Krvnici Radovan Karadžić i Ratko Mladić pomalo padaju u zaborav, a da su ih NATO ili međunarodna pravda zaista htjeli uhvatiti, bili bi to odavna učinili. Ovako će nas na ratne zločine za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini podsjećati samo tuga i jauk majki koje će naricati za svojom pobijenom djecom sve dok i njihovi dani ne prispiju svojem smiraju. Tako će doći vrijeme kad će ta silna tragedija biti zaboravljena, a generacije koje dolaze poslije nas uljudno će svake godine u nastavi povijesti učiti o nekom ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u kojoj su svi bili agresori i svi žrtve. Tako to biva sa životima malih ljudi. Politika je ta koja nas satire. |