Arhangel
08.04.2008., utorak
Refleksija
U danima kad se pomalo trijeznimo od euforije u koju smo bili zapali, barem medijski, za posjeta Georgea W. Busha Hrvatskoj, vrijeme je da nešto objektivnije sagledamo rezultate posjeta ovog predsjednika SAD-a našoj zemlji.Arhangel najprije mora reći da je ostao ugodno iznenađen razinom organizacije prilikom Busheva boravka u Zagrebu. Sve je proteklo u najboljem redu. Što se ponašanja naših političara tiče, dodvoravanja je bilo napretek, ali s obzirom na značenje trenutka i gosta, i to im moramo oprostiti. Arhangel se silno čudio što u silnoj sviti na Markovom trgu i u Predsjedničkim dvorima nije vidio sinjske alkare koji su u prošlim vremenima bili redovita kulisa prilikom posjeta značajnijih državnika našoj zemlji. Ovaj izostanak sinjskih junaka skloni smo opravdavati činjenicom da je u političkim krugovima u vrhu države zapuhao lahor koji više naginje glamuru nego li seoskim dernecima. Uza dužno poštovanje sinjskim alkarima. Posjet predsjednika Georgea Busha našoj zemljici od velike je političke važnosti. Ovaj događaj svjedoči da se Hrvatska velikim koracima približava ostatku nekadašnjih socijalističkih zemalja koje su već postale članicama Europske Unije i NATO saveza, za koji je naša zemlja na summitu u Bukureštu dobila službenu pozivnicu. S obzirom da je između 1995. i 2000. godine Hrvatska bila u potpunoj međunarodnoj izolaciji, u godinama koje su uslijedile napravljen je veliki pomak. Ipak, sve viđeno nije ni izbliza dovoljno. Zašto? Hrvatska i dalje ima trulu gospodarsku politiku koja nije u stanju raščistiti posljedice gospodarske pljačke zemlje tijekom «pretvorbe na hrvatski način» u zadnjem desetljeću minulog vijeka. Te posljedice trpimo i danas kad stižu na naplatu krediti i sporovi pred međunarodnim sudovima zbog namještanja poslova «rodijacima» u natječajima u kojima su sudjelovale renomirane međunarodne tvrtke, koje su zadovoljštinu zbog gubitka poslova na račun korupcije u Hrvatskoj potražile na tim sudovima. Jedanko tako, gospodarske i afere iz područja pravosuđa kod nas se i dalje mete pod tepih medijskog i pravosudnog zaborava. Od silne prašine koja se bila digla oko akcija Maestro ili Dijagnoza nije ostalo gotovo ništa. A što je tek sa slučajevima splitskog brodogradilišta, Kamen – ingrada, Riječke banke i tolikih drugih! Zaborav u ovom kontekstu predstavlja legalizaciju kriminala. Takvoj politici u Europskoj Uniji jednostavno nema mjesta! Veliki broj neriješenih slučajeva i korupciju u hrvatskom pravosuđu ne treba ni spominjati. Te službe, uz časne iznimke, jednostavno ne rade svoj posao. Ukoliko masno na platite. Koji je onda američki interes u Hrvatskoj da nam Bush onako umiljato tepa!? Taj je interes sadržan u činjenici da Hrvatska treba poslužiti kao tampon – zona budući da graniči s Bosnom i Hercegovinom i Srbijom. BiH ostaje prijetnja stabilnosti ovom dijelu Europe zbog velikog upliva vehabitskog Islama na tim prostorima, koji predstavlja okrilje za potencijalne terorističke akcije. (Istiniti Islam kao vjera s time nema veze!) Srbija nakon odvajanja Kosova postaje europskom Kubom koja prkosi politici SAD-a i sve se tješnje veže uz politiku Rusije pod diktaturom Vladimira Putina. Kada ovako posložimo stvari, Hrvatska na tlu zemalja bivše Jugoslavije ostaje jedina karta koja strateški odgovara politici SAD-a kao protuteža ruskom utjecaju na ovom dijelu Balkana. Uspije li SAD ojačati pozicije proamerički orijentiranog ukrajinskog predsjednika Viktora Juščenka, proturuska osovina Kijev – Zagreb postat će važan čimbenik stabilnosti u ovom dijelu Europe, nasuprot osovini Moskva – Beograd. Bilo kako bilo, Bush nas ne voli niti je previše lud za nama. On je političar koji u Zagrebu gleda sredstvo ostvarenja dugoročnih ciljeva američke politike u uvijek nestabilnom istočnom dijelu Starog kontinenta. U tome je sva mudrost. Pitanje je hoće li službeni Zagreb znati iskoristiti trenutni položaj u kojemu se naša zemlja našla. |