Arhangel
22.03.2008., subota
Radost i nada
U vremenu kad se svijet mijenja brže nego ikad ranije i kad se čini da ništa nije stalno niti vječno, poruka uskrsnuća djeluje poput programa čiji je zadatak ponuditi jednu novu stvarnost koja će ostati zauvijek, a ipak uvijek biti mlada i nova.Uskrsnuće Kristovo jedan je od temelja stvarnosti je koja nas nadilazi. Nikada nećemo moći do kraja pojmiti značenje i razmjere tog nadpovijesnog događaja, koji se ipak u vremenu zbio, kad je Krist od mrtvih ustao. Uskrsnuće je činjenica koju slutimo, koja se javlja onkraj vidljivog i svojom snagom nepovratno mijenja ovu našu stvarnost. Uskrsnuće je ludost svijetu jer se ne da zatvoriti u kalupe naše logike i našeg razmišljanja, ne da se izmjeriti, predočiti, opipati, verificirati, njime eksperimentirati. Ono je Božja stvarnost koja je raskinula zastor između Božje i naše stvarnosti i učinila da novi eon, Božji svijet pomalo počne postajati našim. Nisu li svi apostoli i mučenici to potvrdili svjedočanstvom svojega života i svoje mučeničke smrti!? Po čemu su to neuki ljudi iz Galileje od slabića i kolebljivaca postali neustrašivi propovjednici vjere ako ne po Uskrsnuću kojem je uslijedio silazak Duha Svetoga!? Uskrsnuće je stvarnost kojoj se nadamo i koju anticipiramo tj. već sada imamo neko prediskustvo Kristove proslavljene egzistencije. To prediskustvo daje nam se u liturgiji koja nenadmašno ostvaruje mistični susret našeg i Božjeg života u prožimanju i preobrazbi. Zato je Uskrsnuće nada koja ne vara, obećanje koje je već ostvareno. Kamen koji je s groba bio odvaljen i ukopno platno u koje je Kristovo tijelo bilo povijeno svjedoče o snazi kojom je život pobijedio smrt i svjetlo tamu. Tako je grob od mjesta truleži i raspadanja postao mjesto rođenja novog života i to za sve ljude. To je činjenica koja je nama ljudima neshvatljiva i čak kontradiktorna, no u Božjoj logici, različitoj od naše, to je pravednost i istina koja nadvisuje ove naše male, ljudske istine i istiničice. Zato je Kristov grob mjesto nade. I što još reći o svetom Kristovom uskrnuću. Možda bi se mogle sve knjige ovog svijeta o tome napisati, ali Uskrs nikad do kraja ne bismo uspjeli opisati. Zašto? Jer je to stvarnost koja na tek čeka, to je milost koja je u Božjoj domeni i koju možemo samo iščekivati kao dar. I dok je iščekujemo, dok ju budemo iščekivali, spremni smo za sva trpljenja koja nam se spremaju. Uskrsnuće životu daje smisao. Bez Uskrsa život bi bio ludost koja bi završavala propašću označenom grobnom rakom. Uskrs osmišljava svaki naš dan, označava uvijek nešto novo i preobraženo. Uskrs je istina o kojoj možemo tek tepati, mucati, ostajući zadivljeni nad veličinom Božje dobrote koja se u Uskrsnuću Kristovu objavila... Svima vama koji slavite Uskrs, svima koji nastojite živjeti čineći dobro, ljubeći svoje i poštujući tuđe, svima, svima baš neka je SRETNO SVETO USKRSNUĆE KRISTOVO! Vaš Arhangel. |