Arhangel
22.11.2007., četvrtak
Na putu svojeg plova
Prije ili kasnije na našemu životnom hodu dođemo do prijelomnih trenutaka. Trenuci su to u kojima put našega hoda dolazi do raskršća na kojima se treba opredijeliti i konačno, definitivno izabrati novu etapu našega putovanja, etapu sukladnu smjeru koji smo da tada bili zauzeli. Trenuci su to u kojima valja zastati, napraviti rekapitulaciju do tada učinjenog i, duboko uzdahnuvši, krenuti putem svojeg hoda, prema cilju kojemu smo se uputili na početku našega putovanja. Čovjek se lako i brzo navikne na situaciju u koju ga život dovede, bila ona dobra ili zla. Čovjek je biće koje se na sve navikne, prije ili kasnije sa svime nauči živjeti. Tako se, na neki način, nauči živjeti hodeći prema zacrtanom cilju. Sve svoje snage usmjeri prema onome čemu je posvetio svoje dane, prema onome za što drži da je vrednota koja daje njegovom postojanju smisao. Na taj način čovjek živi nastojeći postići, ostvariti svoje snove. To nastojanje biva utkano u svaku poru njegove svakodnevice, postaje ključan dio njegovih razmišljanja, svojevrsna životna filozofija koja stoji u temelju njegovih stavova. Po cilju kojemu teži postane prepoznatljiv u svojoj sredini. Pogledamo li pažljivije oko sebe, uočit ćemo ljude koje odmah prepoznajemo kao one koji grade karijeru, koji se trude oko obitelji, koji neprestano rade ili kojima je smisao života u zabavi ili u gubljenju vremena. Svi, baš svi su prepoznatljivi po jednoj osobini koja ima temelje u tim ljudima kao osobama, a to je smisao koji nastoje ostvariti. Možda taj njihov smisao nije moguće uočiti na prvi pogled, ali ulazeći dublje u poznavanje osobe, uočavamo vrednote kojima je usmjerena. Na tom duhovnom putu prije ili kasnije dolazimo do ključnih postaja. Trenuci su to koji nas posebno obilježavaju. Ostaju ucijepljeni u našu svijest do kraja života. Za jedne je to vlastito vjenčanje, za druge opet diplomiranje, za nekoga je to rađanje prvog djeteta, zaruke, smrt voljene osobe ili nešto što možda ne bismo očekivali ne poznavajući bolje tu osobu. Svakako, to su trenuci u kojima naš život dobiva jednu novu kvalitetu, to je ostvarenje cilja koji našemu življenju daje novo usmjerenje. I kada prođu, pitamo se kamo dalje, što je novi cilje tape životnog putovanja kojim smo se uputili?! Veliki događaji u životu imaju jednu zanimljivu osobinu. U žaru priprema da proteknu što bolje, emocionalno ih počinjemo doživljavati tek kada protekne malo vremena od kada se dogode. Utisci koji su se u nama stvorili prigodom vlastitog vjenčanja, rođenja djeteta i sl. u našoj nutrini bivaju obrađeni naknadno, nakon određene vremenske distance. Zbog toga prije tih ključnih događanja imamo osjećaj kao da se sve to događa nekom drugom, a ne nama i stječemo dojam kao da smo tek promatrači karavane događanja koja prolazi mimo nas. Tek kad sve prođe prenemo se kao iza nekog sna i pitamo se: Bože, zar se ovo stvarno meni dogodilo?! Na putu svojega plova važno je posvijestiti si svaki trenutak. Svaki je trenutak jedinstven i neponovljiv, i zbog toga neizmjerno dragocjen. Svaki trenutak moramo shvatiti kao dar jer on to i jest; dar koji nismo zaslužili. Zato nas svaki trenutak poziva da o njemu promišljamo, da ne dopustimo da nas svakodnevne brige ili pitanja organiyacijske naravi zarobe i odvuku naše misli i emocije daleko od sadržaja u kojima bi trebali biti. Jednostavno, ne dopustimo da život prolazi mimo nas! Zgrabimo ga čitavom dušom i u svakom danu zastanimo i uživajmo u ljepoti trenutaka koji nam taj dan donosi. Osobito je to važno onda kad nam taj dan donese životna raskršća u kojima nam je krenuti u novu etapu našega plova. Okružimo se dragim nam ljudima, svima koji nam u životu puno znače i odvažno krenimo dalje... |