Arhangel
20.04.2007., petak
Janičina istina
Vijest o konačnom povlačenju Snježne Kraljice Janice Kostelić iz profesionalnog skijanja nije nas iznenadila. Putanja karijere naše negdašnje heroine u zadnju je godinu dana bila u naglom opadanju. Trenutak Janičine objave povlačenja bio je samo pitanje dana. Janica ga je sama odabrala: kraj skijaške sezone 2006./07. u kojoj se ionako nije natjecala. Sazvala je sportske i ine novinare na press konferenciju podno sljemenskih borova i ležerno izrekla ono što je odavno trebala izreći: odoh ja, vi se snalazite. Hvala Janice.Zaista, Janici Kostelić što se sportske karijere tiče nemamo što zamjeriti. Ta je mlada sportašica, koja se iz profesionalnog sporta stvarno povukla prošle godine, u svojoj 24. godini života, osvojila sve što se moglo osvojiti u alpskom skijanju. Trideset je puta stajala na pobjedničkom postolju, osvojila je brojne medalje, među kojima je najviše onih zlatnog sjaja. Nekoliko je puta bila ukupna pobjednica Svjetskog skijaškog kupa i osvajačica malih kristalnih globusa u pojedinačnim disciplinama. Bio je divan osjećaj uživati u Janičinim pobjedama i gledati hrvatsku zastavu kako se uzdiže na najvišem jarbolu. Janica je od male i neskijaške Hrvatske počela stvarati skijašku silu, i u maloj Hrvatskoj sa svega dva potpuno uređena skijališta (Sljeme i Bjelolasica) osigurati organizaciju skijaškog natjecanja koje se boduje za Svjetski kup. O buđenju interesa za profesionalno skijanje, koji je velika zasluga obitelji Kostelić ne treba ni govoriti. Još spomenimo kako je Janičin brat Ivica Kostelić također niz puta briljirao u muškom dijelu Svjetskog skijaškog kupa. Hvala Ivice. Iza uspjeha obitelji Kostelić stoji Ante Kostelić. Taj je čovjek od svoje talentirane djece radom i odricanjem uspio stvoriti svjetske skijaške zvijezde. Bez njegove vizije, snalažljivosti i angažmana Janica i Ivica vjerojatno bi bili tek anonimci među brojnim skijašima koji su u profesionalnom sportu nešto pokušavali i čiji je uspjeh ostao na pokušajima. Hvala Ante. Razmotrimo sada razloge Janičinog povlačenja. Možda će zvučati presmjelo, ali ne mogu se ne zapitati je li nam Janica rekla čitavu istinu. Naime, jesu li samo ozljede razlog njenog povlačenja ili je posrijedi problem puno veći od ozljeda!? Krenimo redom. U obitelji Kostelić, kako smo putem medija mogli zaključiti, šef je bio i ostao otac Ante. Uspjeh te obitelji, kako spomenusmo, njegova je zasluga. Koju je cijenu obitelj za to morala platiti!? Ogromnu. Tu nije bilo samo pitanje odricanja od materijalnih dobara, komoditeta, redovitog školovanja i tolikih radosti kojih se dijete i mlada osoba koja u sportu želi uspjeti mora odreći. Tu je glavno pitanje bilo povinuti šiju pred autoritetom koji nemilosrdno traži rad, rad, rad i rad. A rad u sportskom smislu znači tjelesno i psihičko treniranje kako bi se dobila spremnost tijela i duha. Mora da je Ante Kostelić u tom smislu bio nepopustljiv i njegova djeca namjesto sretnog i bezbrižnog odrastanja imahu vojničku disciplinu koja je jedina mogla dovesti do tako velikih rezultata u njihovoj mlađahnoj dobi. Kako su Janica i Ivica takav tretman podnosili? Tjelesni napori kojima su se izvrgavali donijeli su plod koji se očitovao u vrhunskoj tjelesnoj spremnosti. To je donijelo i vrhunske rezultate. Psihička spremnost i pritisak donijeli su koncentraciju. I to je donijelo vrhiunske sportske rezultate. Iz utrke u utrku Ivica i Janica bivali su sve bolji. Vremenom je i za njih, kao i za njihovog oca, vrijedilo samo jedno: biti najbolji! Sve ostalo nije bilo dovoljno dobro, ma koliko god dobro stvarno bilo. Kako se ovakav tempo odrazio na zdravlje dvoje mladih ljudi!? Na ovo pitanje najbolje mogu odgovoriti Janica i Ivica. Mi možemo samo zaključivati na osnovu promatranja njihovog ponašanja, izjava, stavova i medicinskih izvješća njihovih liječnika. Janica je godinama pobolijevala. Tijelo je posustajalo pod pritiskom treninga. Ozlijede su bile česte i teške za jednu vrhunsku sportašicu. Nastradala je i štitna žlijezda. Ta žlijezda često nastrada uslijed dugotrajnog psihološkog pritiska i zatomljavanja osjećaja nesigurnosti, ljutnje i frustriranosti. Janice, što si proživljavala u svojim besanim noćima i trenucima osame!? Jesi li samo željela živjeti život kao i svi tvoji vršnjaci; kao dijete se igrati, ići u školu, kao djevojka družiti se, spavati, radovati se životu…? Sve si to morala žrtvovati za karijeru!? Za ljubav autoritativnog oca koji je htio rezultate… Mi bismo voljeli da si u sportu bila osrednja, ali da još uvijek skijaš i da si čitavo to vrijeme bila sretna. Ivica. Momak koji nije mogao ići u redovitu školu kao njegova ekipa. Je li uopće zna kako je imati prijatelje iz školskih klupa? Njegovi ispadi u medijskim izjavama svjedoče da taj momak nije imao puno veze sa stvarnim životom i da se ponašao kao da je odgajan ispod staklenog zvona bez dodira sa stvarnošću. Izostanak vrhunskih sportskih rezultata zadnjih godina na razini Janičinih mora da ga je frustrirao… Autoritativni otac htio je samo vrhunsku spremnost, vrhunske rezultate, a mali Ivica samo je htio normalan, svakodnevni život… Težak je to bio teret za mlade Kosteliće… Janica je na spomenutoj press konferenciji tako non šalantno izrekla sve što je imala. Stekao se dojam da najavi prekida svoje karijere nastupa s rezerviranim emocijama, kao da objavljuje da je kupila novi auto… Kaže da su razlog povlačenju ozljede. U redu; ozljede su razlog. Što je razlog ozljedama? Padovi i udarci!? U redu; padovi i udarci razlog su ozljedama. Onim tjelesnim. Janice, što je razlog emocionalnim ozljedama zbog kojih nisi mogla biti istinski sretna sve ove godine??? Je li to autoritativni otac Ante Kostelić i njegova pretjerana očekivanja koje tvoje tijelo i duša nisu mogli ispuniti niti podnijeti!? Izostanak Ante i Ivice Kostelića na spomenutoj press konferenciji puno je toga govorio. Kao i Janičina ravnodušnost. Puno više od riječi i objašnjenja koja smo čuli. Jano, važnije je bilo sretno živjeti, nego osvajati medalje za tatu. |