Arhangel
30.03.2007., petak
Nacionalni identitet
Hrvatski nacionalni identitet. Što je to? Što ga čini? Kako ga prepoznajemo? Kako ga sačuvati danas, u vremenu globalizacije koju slobodno možemo nazvati vremenom anglo-amerikanizacije?Svaki narod ima osobine koje ga čine specifičnim. Slično je i s osobom. Kod osobe, pojedinca, to su tjelesne osobitosti (stas, boja kose i očiju, boja i dubina glasa), jezik, specifične navike, stavovi, uvjerenja, opredjeljenja, ukusi, porijeklo, rodbinski odnosi… Svaka osoba ima niz karakteristika kojih svih i sama nije do kraja svijesna. I ne postoje dvije potpuno identičen osobe. Svi smo originali. Neponovljivi originali. Baš svi. Kao što su originali bili svi prije nas i kao što će to biti svi koji Zemljom budu hodali kad naše vrijeme prođe. Slično kao i osoba, pojedinac, tako i narod ima svoja specifična obilježja. Neka od tih obilježja mogu biti zajednička nekolicini naroda. No, ipak će ih svaki od njih interpretirati na svoj način i dati im poseban pečat. Tako je npr. s kulturom ili mentalitetom koje može baštiniti više naroda, ali svaki im daje svoj obol, obogaćuje ih nekim svojim elementima. Druga su obilježja naroda posebna i svakome narodu svojstvena. Jedno od tih je u svakom slučaju i jezik. Jezik je ona kategorija koja na poseban način izdvaja neki narod. Uništiti narodu jezik, znači uništiti mu jedan od ključnih elemenata njegove posebnosti i otvoriti put njegovoj asimiliaciji u neki drugi narod. Jezik je prevažan element nacionalnog identiteta i ne čudi što su tuđinske vlasti Hrvatima u prošlosti odricale zasebnost hrvatskog jezika u pokušajima njihove mađarizacije, talijanizacije, germanizacije ili jugounitarizacije. Nisu li ideje o nekom hrvatsko-srpskom jeziku od strane nekih EU političara ponovni pokušaj oživljavanja davno propalih političkih ideja! Tvrditi da su hrvatski i srpski jezik jedan te isti jezik zbog tolike sličnosti bilo bi isto tvrdnji kako su češki i slovački zapravo češko-slovački (Česi i Slovaci se međusobno također potpuno razumiju) ili da su danski, švedski i norveški dansko-švedsko-norveški jezik budući da se ta tri naroda također potpuno razumiju, kao što je to slučaj još s bugarskim i makedonskim jezicima itd. Treba razlikovati jezične obitelji od samih jezika! To nisu iste kategorije. Sljedeći element koji obilježava identitet neke nacije njezin je osjaćaj zajedničkog porijekla. Taj je osjećaj čvrsto vezan uz jednu etničku zajednicu i teritorij. Nacije su nastale u XIX. stoljeću vezanjem uz etničko ime i/ili teritorij. To je dovelo do okupljanja nacionalnih zajednica. Samo etničko porijeklo njihovih pripadnika u genetskom smislu tu je bilo u drugom planu; važan je bio osjećaj vezanosti uz neki etnik, njegovu povijest i jezik. Tako se dogodilo da su etnički Slovak Ljudevit Gaj, Grk Dimitrije Demeter, Slovenac Stanko Vraz, Austrijanac Josip Juraj Strossmayer i niz drugih postali dio Hrvatske nacije i to nitko ne može osporiti. U tom procesu u XIX. stoljeću vjerska pripadnost u odnosu na naciju nije bila ključna. Tako se dogodilo da je pravoslavac Petar Preradović postao hrvatski pjesnik ili da su se bosanski Muslimani do sredine XX. stoljeća izjašnjavali kao pripadnici Hrvatskog naroda. Pokušaj manipulacije ovim odnosima bio je Vuk Stefanović Karadžić koji je tvrdio da su svi štokavci Srbi bez obzira na vjersku pripadnost! Izjednačavanje vjere i nacije na našim prostorima donio je kraj XIX. i XX. stoljeće. U drugim zemljama to se izjednačavanje nije dogodilo pa su tako primjerice i protestanti i katolici u Njemačkoj svi jednako Nijemci ili pripadnici različitih religija u SAD-u svi jednako Amerikanci. Drugi princip stvaranja nacije u XIX. stoljeću bila je pripadnost teritoriju. Tako su etnički Nijemci u Austriji nacionalno postali Austrijanci. Njima je ime zemlje (Austrija=Istočno Carstvo) dalo ime, kao što je i makedonskom slavenskom življu antičko ime zemlje Makedonija dalo ime: Makedonci. Ujedinjenjem Italije 1870. antičko ime naroda Italika obilježilo je stvaranje Talijanske nacije od nekadašnjih Piemonteza, Venecijanaca, Sicilijanaca, Napolitanaca i dr. Stvaranjem SAD-a 1776. ime Ameriga Vespuccija iz XVI. stoljeća dalo je ime novostvorenoj američkoj naciji i zemlji, nastaloj od europskih doseljenika; Engleza, Španjolaca, Iraca, Škota i dr. Tu se izdvaja važnost teritorija kao jednog od ključnih elemenata. Ni jedan narod ne može opstati bez vlastitog teritorija. To uključuje i pojam države. Država narodu jamči opstanak, napredak i očuvanje vlastitog identiteta. Teško narodu koji nema svoje države! Hrvati su to kroz povijest najbolnije osjetili! Vidimo kako se za svoje države bore čečeni, Palestinci, Tibetanci... U nizu elemenata koji čine nacionalni identitet je i zajednička povijest. Povijesno sjećanje ključan je element nacije. On omogućuje nacionalni ponos i svijest o mjestu vlastite nacije u prošlosti svijeta među drugim nacijama. I to je bio jedan od elemenat koji su tuđini Hrvatima htjeli zabraniti. U tom kontekstu povijesti treba promatrati i velikane svake nacije i njihov doprinos svjetskoj znanosti i kulturi. Kulturno nasljeđe također je svjedočanstvo nacionalne baštine. Jedan je od simbola u kojima se nacija prepoznaje i kojim se ponosi. Hrvatski nacionalni identitet. Obilježen je i jezikom, i teritorijem, i državom, i kulturom, i poviješću, i baštinom, i velikanima… Pa zbog čega smo mi Hrvati onda tako frustriran narod koji uvijek omalovažava samog sebe!? Zbog čega se uvijek pokušavamo sebi i drugima dokazati!? Zar smo manje vrijedni u vlastitim očima!? Zar sumnjamo u sebe!? Zašto smo tako navezani i opterećeni poviješću!? Čovjek i narod koji ne poštuje sebe ne zaslužuje ni da ga drugi poštuju. Tko poštuje sebe i cijeni druge biva poštovan od drugih. Tu su stvari jasne. Poštuj sebe, cijeni sve druge. Voli svoje, poštuj tuđe. |