Arhangel
29.03.2007., četvrtak
Trutovi
Neke stvari ne mogu razumjeti ni prihvatiti. Ponekad se čini da je tih stvari prevelik broj. Možda umišljam!? Možda postajem paranoičan!? Ili sam možda samo bolno svjestan činjenice kako tako puno stvari pod kapom nebeskom nije na svom mjestu i kako smo krivci za takvo stanje stvari zapravo mi; ljudi. Ili možda imam prevelika očekivanja!? Ne znam.Lijenost je jedna od tih stvari koju ne mogu razumjeti i prihvatiti. Arhangel misli da ni sam nije Bogom dan i da nije prevelika pčela radilica. Ipak, uvjeren je kako zna i može «zasukati rukave» kad je potrebno. Međutim, neprestano u svojoj okolini nailazi na ljude koji ne bi ni prstom maknuli za učiniti bilo što, ma koliko to što trebaju učiniti bilo važno i hitno. A takav je stav iritirajući! Na takav tip ljudi čovjek se ni u čemu ne može osloniti. Njima ne povjeravajte ni najjednostavnije i najbezazlenije zadatke jer je uzaludno od takvog tipa ljudi očekivati da će išta od zadanog učiniti. Oni su trutovi koji samo zuje okolo čekajući da se drugi potrude i naprave njihov dio posla, a sami nikada neće učiniti ništa. Nalikuju na parazite društva koji se prilijepe na tkivo i sišu krv sve do mjere u kojoj organizam kojeg iskorištavaju dok ne oslabi da im se više ne isplati visjeti mu za vratom. Onda traže sljedeću žrtvu. Trutovi su lijenčine koji ne prežu ni od čega. Sami nezadovoljni svojim životom neprestano se bave životima drugih, teme njihovih razgovora uvijek su neki drugi u koje upiru prstom. Nemaju svoj život pa pokušavaju živjeti nečiji drugi. Po cijele dane im je glavna preokupacija izići na trosatne kave i pretresati najaktualnije teme i života; naravno, iz života drugih. To ih čini da ih ne doživljavamo kao osobe. Jezik ulice takve naziva pi..cama, jer se neprestano laćaju drugih. Umjesto da se pozabave samima sobom. Odgovornost je riječ koju ne poznaju, sve koji se oko bilo čega trude ismijavaju i omalovažavaju, ispod časti im je sudjelovati u nekim zajedničkim aktivnostima. I ono što moraju učiniti čine površno i sa što je moguće manje truda. O plodovima takvog pristupa radu ne treba ništa reći. Njihov indiferentni stav jednostavno je iritirajući… Tko su oni? Susrećemo ih svakodnevno u svojoj okolini. Osvrnite se malo i ugledat ćete ih! |
Neke stvari ne mogu razumjeti ni prihvatiti. Ponekad se čini da je tih stvari prevelik broj. Možda umišljam!? Možda postajem paranoičan!? Ili sam možda samo bolno svjestan činjenice kako tako puno stvari pod kapom nebeskom nije na svom mjestu i kako smo krivci za takvo stanje stvari zapravo mi; ljudi. Ili možda imam prevelika očekivanja!? Ne znam.