Arhangel
05.02.2007., ponedjeljak
Možemo li jesti novac!? Klimatske promjene
Indijanski poglavica Seattle bijelcima je rekao da će ljudi tek kada ubiju zadnju životinju i posijeku zadnje stablo shvatiti da se novac ne može jesti. Bio je u pravu.Nakon nekoliko klimatski čudnih ljeta, koja su bila ili iznimno kišna ili iznimno vruća, došla nam je i zima. Kalendarski. Jer klimatski je uopće nije bilo. Snijegovi nisu pali niti se pod strehama uhvatilo inje, jezera i potoci nisu se okitili ledenom kapom, šume nisu dobile djevičansku bjelinu zimskog snijega. Klima se mijenja. U zadnjih je tisuću godina razina mora rasla prosječno godišnje 2, 5 mm. To je dovelo do porasta razine svjetskih mora od oko 2 m u odnosu na razinu u antičko vrijeme. Stoga ne čudi da su podrumi Dioklecijanove palače u Splitu u vrijeme kad je palača 305. godine bila useljena, bili suho i ugodno mjesto za boravak. Danas, 1700 godina kasnije more probija u prostore tih istih podruma. U zadnjim desetljećima godišnja razina rasta razine mora iznosi oko 5 mm, što govori da se brzina otapanja leda na zemljinim polovima ubrzala za 100 % u odnosu na minula stoljeća u roku od samo nekoliko desetljeća. Polarne ledene kape i led na Grenlandu se ubrzano otapaju. Velike sante leda doplutale su do obala Novog Zelanda. Polarni medvjedi povlače se na sjever iz svojih prirodnih staništa na otocima u kanadskom Sjevernom moru. Ako se ovakav tempo topljanja leda na zemljinim polovima nastavi, a sva je prilika da će se još i ubrzati, za nekoliko desetljeća, za stoljeće najkasnije, veliki obalni gradovi biti će poplavljeni. Potpuno će nestati Maldiva, otočne države u Indijskom oceanu kojoj prosječna nadmorska visina ne prelazi nekoliko metara. Pod morem će nestati dijelovi zemalja niske nadmorske visine; Nizozemske, Belgije, Brazila, Kine, SAD-a i dr. Danas plodne delte velikih rijeka postati će velika i neplodna slana jezera. Ne treba ni spominjati kako će se to odraziti na prehranu, ekonomiju i životni prostor ljudskoga roda. O životinjskom svijetu da i ne govorimo. Broj tornada na jugoistoku i srednjem zapadu Sjedinjenih Američkih Država raste, Jakartu u Indoneziji zadesile su najveće poplave u zadnjim desetljećima. Europu pogađaju olujni vjetrovi noseći sve pred sobom. Godišnji prosjek temperatura viši je i do 10 stupnjeva u odnosu na prosjek, što se odražava i na zdravlje ljudi kao i na godišnji ciklus u prirodi u kojoj pojedine vrste bilja počinju cvijetati u sred kalendarske zime. Neki svjetski mediji, pa i klimatski stručnjaci uporno tvrde da je ovo početak klimatskih promjena koje su Zemlju pogađale i u njezinoj davnoj prošlosti, kao što su bile velike izmjene ledenih i toplih doba, na što čovjek nije imao nikakvog utjecaja. Arhangel je uvjeren da smo krivi – mi. Možda se klima zaista i mijenja sama od sebe, ali intenzitet, tempo, način, smijer i posljedice ovih promjena uvjetovali smo mi. Mi ćemo i snositi posljedice. Najveći svjetski zagađivač atmosfere; SAD, odbile su potpisati Protokol iz Kyota kojim su se u roku od deset godina morale obvezati smanjiti količinu ispušnih plinova u atmosferu za 1/3. Američkoj je politici, naravno, više stalo do profita i nafte u Iraku, nego do budućnosti planeta. Bushova administracija godinama je cenzurirala rezultate studija o utjecaju američke industrije na globalnu atmosferu. Francuska je još 1998. na atolu Mururoa u Polineziji izvodila nuklearne pokuse s atomskom bombom, licemjerno tvrdeći kako su ti pokusi bezopasni. Pa kad su bezopasni, zašto ih Francuzi nisu izveli u Parizu!? SAD i bivši SSSR su od 1960-ih do 1990-ih izvele na stotine pokusnih eksplozija atomskih i hidrogenskih bombi. O porastu broja automobila i njihovih ispušnih plinova, kao i porastu industrijskog otpada, emisiji SO2 i ostalih po ozonski omotač Zemlje štetnih tvari suvišno je govoriti. Posljedice tragedije u Černobilu osjećati ćemo još stoljećima. Domognu li se Iran i Sjeverna Koreja atomske bombe (ako već nisu!), loše ti se piše, rode ljudski. Zemlja je naš jedini dom u svemiru. Našim neodgovornim ponašanjem naš smo dom doveli do ruba propasti. Možda danas živuće generacije u tom domu mogu preživjeti. Ali generacije koje dolaze proklinjati će nam mrtve kosti jer im nismo ostavili planet Zemlju; dom kakav smo mi sami baštinili od svojih predaka, već smo im u nasljedstvo ostavili užarenu peć bez zraka, bez hrane, bez šume, bez životinja, bez modrog neba. S beskrajnim slanim morem iz kojeg će stršiti vrhovi današnjih planina. Indijanski poglavica Seattle bijelcima je rekao da će ljudi tek kada ubiju zadnju životinju i posijeku zadnje stablo shvatiti da se novac ne može jesti. Bio je u pravu. |