Arhangel
31.01.2007., srijeda
"Neka crkne! Ionako je komunjara!"
U nastojanju realno pristupati našoj ovoj našoj sivoj stvarnosti, kako u društvu, tako i u srcima ljudi, Arhangel ipak uvijek ostane zapanjen pred manifestacijama uskogrudnosti na koju nastoji (p)ostati imun. Neuspješno. Samo mu još nije jasno je li to na njegovu sreću, ili na žalost. Zdravlje bi mu bilo zahvalno i život vedriji kad bi, suočen sa stvarnošću takvom kakva jest, ostao hladnokrvan, nezainteresiran baš. Život bi mu bio lakši. Valjda. No, kako u nastojanju ostati (ne)zaintereiran svijet oko sebe upravo nema talenta, nego baš obrnuto; stvarnost u kojoj živi ne može ne doživljavati duboko, spoznajno i emocionalno, takav odnos na njega ostavlja dubok trag. Možda je zbog toga i opterećeniji. Ali i neizmjerno bogatijeg nutarnjeg svijeta.Arhangel dijeli ljude. Dijeli ih na dobre i one manje dobre, da ne kaže zle. Poštuje različitosti. Klanja se pred dostojanstvom ljudske osobe. Vjeruje u sebedarujuću ljubav iako oni koji daruju ljubav zaglave na Kalvariji. To je cijena ljubavi. Nije važno; vrijedi žrtve. Arhangel prezire predrasude. Ne prezire predrasuditelje. Njih žali. Svi imaju dušu (iako se ponekad pita imaju li baš svi, s obzirom kako neki žive i kako se ponašaju), ali svi ne žive po zakonu ljubavi. To je tragedija ljudskog roda. Takvi ljude dijele prema nekim svojim kriterijima. Ti kriteriji plod su njihove uskogrudnosti, zatvorenosti, ograničenosti pameti i srca, oholosti, ljubomore, frustriranosti, mržnje, taštine, zavisti, arogancije, bahatosti, umišljenosti i čega već sve ne. Takvi su u sebi duboko ponizili onu ključnu dimenziju; dimenziju čovječnosti koja rađa ljubavlju, a ljubav podrazumijeva duboko poštovanje svakog čovjeka. Mediji prenose vijest kako je naš političar Ivica Račan obolio od netipičnog tumora na ramenu, zbog čega se povlači iz politike, barem privremeno. Arhangelu nije važno iz koje je čovjek stranke; jednostavno mu je žao čovjeka i želi mu brzi uspješan oporavak, kao i svima koji su bolesni duhom ili tijelom. Zato je Arhangel ostao šokiran stavom koji je susreo kod onih koji ne znaju što je to ljubav. Taj stav se može svesti na sljedeće: «Taj (Račan) je komunjara; neka mu! Pokoj mu vječni!» Nezamislivo je da u našoj sredini ima (ne)ljudi kojima je političko opredjeljenje onaj kriterij prema kojemu dijele ljude! Tragično. Tako ispada da treba žaliti i pomoći one koji su bolesni i u potrebi samo onda ako takvi dijele tvoje političko opredjeljenje. Ne dijele li tvoju političku opciju, neka crknu! Čim prije! Kako je moguće da je nekome političko opredjeljenje, vjera, nacija ili boja kože važnije od zdravlja te osobe!? Kako je moguće da neki među nama ljude ne gledaju kao ljude, nego kao «lijeve», «desne», «ustaše», «komunjare», «četnike», «Šiptare», «crnje», Srbe i sl.!? Arhangel se zgrožava nad takvim selekcioniranjem i diže svoj glas protiv takvih stavova. Možda je njegov glas tek «Glas koji viče u pustinji», ali on se ne želi niti će se ikada pomiriti s činjenicom ovog licemjerja među nama. Arhangel nije ni bezgrješan niti svet, ali nastoji, usprkos svemu, ljude doživljavati, prihvaćati i vrednovati kao ljude jednakog dostojanstva, upravo kao djecu Stvoriteljevu. Istina, ni on u tome ne uspjeva uvijek jer je mentalitet, naša teška povijest i pritisak okoline i medija veliki teret, ali se barem trudi ispravljati vlastite krive stavove, preispitujući uvijek samog sebe. U tom se nastojanju vodi za jednim velikim uzorom; Učiteljem iz Nazareta koji je, ljubeći svoj vlastiti narod Izraelski, volio i poštivao sve ljude: žene, djecu, Rimljane, Samarijance, Grke, pogane, bogate, siromašne, neuke i učene, pripadnike ove ili one društvene grupacije. Učiteljev stav prokazivao je licemjerje ondašnje društvene elite. Zbog toga ga razapeše. Upravo zbog ljubavi prema ljudima. |