Arhangel
24.01.2007., srijeda
Ljubomora i različitost
Ljubomora. Osjećaj koji razdire. Osjećaj koji razara i uništava ponajviše onoga tko u ljubomori živi, ali jednako tako život čini gorkim onome na koga je nositelj ljubomore kivan. Zašto smo ljubomorni!? Što to ima u meni, ili u tebi, brate čovječe tu pored mene, što te čini ljubomornim!? Zbog čega tratiš ove predragocjene dane izjedajući se ljubomorom!? Ne znaš li da će i tvoji i moji dani doći svojemu zalasku kad ćeš se pun nevjerice pitati: «Čemu sva ta ljubomora?» Ili: «Čemu sva ta mržnja?» Zar je vrijedno?Brzo nas nestaje s lica zemlje i prođe tek koja godina, desetljeće ili dva dok nas svi ne zaborave. Brzo dođe dan u kojemu nam više ne pamte ni lica. Imena nam pamti tek prašnjava knjiga na nekoj od davno zaboravljenih polica. Osvrnuvši se unatrag sav se jal, ljubomora i mržnja pokazuju u svoj svojoj besmislenosti i kao da su tu samo zato da nam ne dozvole radovati se u ovo malo dana što nam preostaju dok se ne istope kao snijeg na proljetnom suncu. Zašto me prezireš, brate čovječe tu pored mene!? Zar u meni prepoznaješ sve one nade i snove koje sam nisi ostvario!? Zar u meni vidiš sve one ciljeve koje sam nisi postigao, kvalitete oko kojih se nisi trudio i nisi ih dosegnuo!? Zašto se izjedaš jalom koji ispunja tvoje besane noći, zašto širom otvaraš vrata osjećaju koji te čini da me gledaš kao potajnu prijetnju, kao neprijatelja koji u svakom trenutku svoje koplje može i hoće okrenuti protiv tebe!? Brate čovječe tu pored mene, zar moje mjesto pod suncem tebe čini nesretnim!? Zar Stvoriteljeva promisao i o mojem postojanju ne pomaže tkati ovu stvarnost svemira, stvarnost koje si i ti dio!? I zar i svoj hod pod zvijezdama ne doživljavaš kao divan dar divnoga Oca!? Zašto se izjedaš kivnjom na svijet, na brata čovjeka, tu; pored sebe!? Ne vidiš li da je Otac darove razdijelio svoj svojoj djeci i da si i ti i važan i poseban, da si i ti jednako ključna nit u ovom tkanju svemira!? Zar je moguće da ljudi oko nas darove koje baštinimo prepoznaju kao prijetnju svojoj sreći!? Je li to izvor ljubomore; ta neka zla želja koja se javi u nutrini našega bića kad u drugome prepoznamo uspjeh koji nije ujedno i naš ili uspjeh koji moramo dijeliti s drugima, za koji želimo da nije to što jest ili da taj uspjeh bude samo naš, naš, samo naš; da onda nas i samo nas obasipaju častima, nagradama i pohvalama, da druge gledamo s visoka, iz visine koju nitko drugi ne može dosegnuti niti nas s nje ukloniti, taj neki Fantomski Netko pored nas koji inače uvijek u našim strahovima prijeti da će nas svrgnuti. Vlastite neuspjehe prepoznavati u uspjesima drugih. U postignućima čovjeka pored sebe vidjeti svoje promašaje. Zatvarati oči pred takvom spoznajom i nastojati ukloniti izvor te spoznaje; uspjeh čovjeka pored nas. Ukloni ispred očiju ono što ti u svijest dovodi istinu o tvojem vlastitom promašaju. Ako ne možeš ukloniti, a to je redoviti slučaj, onda omalovažavaj, negiraj, ismijavaj, ponižavaj izvor spoznaje o tvojem neuspjehu, o tvojoj malenosti; uništavaj čovjeka pored tebe koji je zapravo tvoj brat. Koje li izopačenosti svijeta. Vlastitu neodgovornost pripisivati trudu i daru drugoga, onoga pored tebe. Izvor ljubomore nedostatak je svijesti o vlastitoj vrijednosti i jednakom dostojanstvu svih ljudi pod nebom, nedostatak svijesti kako je svima dano u mjeri u kojoj mogu nositi. Svi su pozvani darove razviti da zablistaju u punini. Svima je dano, ali svakom nije sve dano. Taj prividni manjak čini nas tako različitima i komplementarnima. Upućeni smo jedni na druge; na brata čovjeka tu pored mene. Naša različitost čini život izazovnim, a svijet loptom šarenom punom boja nebeskog Slikara. Ta se različitost ostvaruje kroz ljubav. Zato je ljubav u temelju svijeta. Tamo gdje je ljubav, tamo je različitost. Gdje je različitost, tamo je i ljepota. Gdje je ljepota, tamo je radost. Gdje je radost, gdje je ljubav tamo nema mjesta mržnji, ljubomori, jalu. Tamo je čovjek pored mene moj brat, a ne moj pakao. Tamo uživam u njegovim darovima radi njega samoga, kao i on u mojima radi mene. Gdje je ljubav tamo su uspjesi i kvalitete drugoga poticaj za moje izgrađivanje. Gdje je ljubav, tamo je Bog. |