Arhangel
23.01.2007., utorak
Zabijanje glave u pijesak
Niz komentara i postova na blog.hr potakli su Arhangela na još jedno promišljanje o gorućim problemima u našem školskom sustavu u kojima pate; djeca.U našem obrazovnom sustavu puno toga nije na svome mjestu. To je činjenica o kojoj već desetljećima i ptice na granama pjevaju. Jedini koji se oglušuju na to su, čini se, Ministarstvo obrazovanja i sporta Republike Hrvatske i svi ministri koji su se na tom položaju izmijenili u spomenutom vremenu. Zašto se takvi prave gluhima i slijepima pred ovim problemima!? Zato što ih se problemi u školstvu egzistencijalno ne dotiču; njihova djeca mahom se školuju u privatnim školama u kojima im se, zbog visoke cijene školarine, poklanja maksimalna pažnja na odgojnom, obrazovnom i socijalnom planu. Školovanje djece nas «običnih smrtnika» ministe obrazovanja i njima pripadajuće službenike tiče se tek na službenoj razini kao pokriće za plaće iz fonda državnog proračuna kojeg punima opet mi - «obični smrtnici». Da je opisano stanje tako potvrđuju svakodnevni primjeri iz domene školstva o kojima saznajemo iz medija: zlostavljanja u školama (bullyng), kriminal u školskim dvorištima, silovanja u kojima sudjeluju osnovnoškolci, nedostatni, loši i prenatrpani školski programi, priučeni, a ne stručni kadar, nedostatak prostora i pomagala za kvalitetno izvođenje nastave i sl. Neki drastični primjeri koji su bili obrađivani u medijima u posljednju godinu dana, povezani sa školstvom, a koji potvrđuju ranije iznesene tvrdnje: ubojstvo srednjoškolca u Gradcu kod Ploča (ubio ga srednjoškolac nožem), nasilje nad učenikom od strane nastavnika u školi u Makarskoj, nasilje učenika nad profesoricom u školi u Makarskoj, obračun dvojice učenika ispred škole u Splitu (slučaj sniman mobitel-kamerom), kriminal skupine pod vodstvom «Dina» u prostoru škole na Škrapama u Splitu, silovanje djevojčice s poteškoćama u razvoju od strane osnovnoškolaca u Trogiru, samoubojstvo učenika u Zagrebu, pobuna studenata na Odjelu za povijest Sveučilišta u Zadru zbog neprofesionalnog i seksističkog stava jednog profesora… Ovo je popis samo nekoliko iz sjećanja popabirčenih slučajeva, i to onih koji su dobili svoje mjesto u medijima. A koliko je tek onih koji nikada nisu medijski prezentirani javnosti! Kako je moguće da u jednoj školi za nastavnika na tečaju za tehnički (odgoj) priučeni divljak već desetljećima, gotovo do mirovine, tuče i psihički zlostavlja učenike!? Ili da ravnatelj spomenute splitske škole na molbu novinara da ih primi u svezi kriminala i ucjene učenika od strane «Dina» i ekipe kako kako «ima hitnijeg posla»!? Što ravnatelju jedne škole može i treba biti hitnije od sigurnosti učenika škole kojoj je ravnatelj!? Nikakvo čudo nije da nam iz škola izlaze psihički oboljela djeca s traumama koje će nositi čitav život. Ukoliko im još situacija kod kuće nije blistava, a takvih je slučajeva priličan broj, sva je prilika da će čitav život patiti i oni i sredina u kojoj se nalaze. Problem je, ljudi moji, što ni obitelj niti škola više ne odgajaju, ne socijaliziraju, što probleme odgoja i ponašanja ne rješavaju u korijenu nego sve poteškoće guraju pod tepih i prave se ludi pored zdravih očiju! Kao da nikoga nije briga! A čija djeca idu u školu nego naša!? I što će biti kada se vaše dijete sutra nađe ucijenjeno od «Dina» i njemu sličnih maloljetnih kriminalaca, pa vam počne krasti novac i stvari iz kuće!? Ili kada ga nastavnik ili «elita» iz razreda godinama maltretira, a «eliti» nikada neće pasti dlaka s glave jer su sve to odreda «ćaćini sinovi» debelog novčanika koji već kao srednjoškolci voze bijesna auta i prije ili kasnije njima nekoga ubiju, baš kao što su stradale cure Andrijašević i Erceg u Makarskoj prije koju godinu! Sjetimo se; njihov ubojica je za zlodjelo koje je počinio poslan na školovanje u Beč! To mu je došlo kao nagrada. Naš ministar školstva uljudno i kao opsjednut govori o reformi školskog sustava svaki dan. Kao da mu je školstvo «ćaćina prćija» (=miraz) s kojim može i treba raditi što ga je volja! Dok djeca i mladež propadaju, ubijaju (se), nose traume, upadaju u kriminal, odustaju od školovanja i čim prije gledaju dati petama vjetra i napustiti zemlju. Kamo ideš Hrvatska!? |