Arhangel
11.12.2006., ponedjeljak
Zlostavljanje u školama - kako se oduprijeti (2)
U Arhangelovom prethodnom postu iznijeli smo neke prijedloge koji bi, nadamo se, mogli pomoći u prevenciji nasilja u školama što je, kako stvari stoje, gorući problem u našem osnovnom i srednjem obrazovnom sustavu. Problem je to koji školske vlasti sustavno guraju pod tepih oglušujući se na apele dijela prosvjetnog kadra koji pokušava nešto učiniti da se ovom zlu stane na kraj. O ovim temama zorno svjedoče brojni komentari blogera učenika i učenica, kao i njihovih roditelja te blogera koji rade u prosvjeti. U tome smo postu pokušali sugestijama pomoći roditeljima, a sada bismo, nakon malo promišljanja, htjeli pomoći i prosvjetarima koji se s problemom nasilja među učenicima svakodnevno susreću u svojemu radnom ambijentu. Naravno, upravo bi nam ti prosvjetari mogli najbolje pomoći i iznijeti svoja iskustva, ali možda i ovaj post u nekom vidu pomogne i njima…U radnom ambijentu: 1) O djetetu problematičnog ponašanja u školskim klupama ne šutjeti, niti problem ignorirati jer tada najviše pate i to i ostala djeca u školi. 2) O problemu nasilja u školi intenzivno razgovarati s nastavnim kadrom u brifinzima koje valja održavati svaki dan; izmjenjivati iskustva međusobno, s drugim školama, informirati i biti informiran. 3) Ne dozvoliti ravnateljima da problem umanjuju, zanemaruju ili niječu gurajući ga pod tepih; ne plašiti se ravnateljeve reakcije! 4) Svakodnevno surađivati sa školskim pedagozima; pedagogicama ne dozvoliti da sjede i piju kave gledajući telenovele, nego ih natjerati da rade s problematičnom djecom 5) Intenzivno surađivati s roditeljima problematične djece kao i s roditeljima ostale djece u razredu. Održavati roditeljske sastanke svaki mjesec, pa i češće! Tjedno se telefonski čuti s njima! Poticati ih na međusobnu suradnju! 6) Problematične zakone koji sputavaju djelovanje prosvjetara mijenjati; ići do ministra Primorca ako treba ( i tamo biti odrješit te doći s konkretnim prijedlozima)!!! U nižim razredima: 1) Problematično dijete uočiti; što konkretno radi, kako se ponaša, je li nasilno prema svima, ili samo prema određenim osobama, skupini, stvarima, u kojim okolnostima… 2) Pokušati otkriti uzroke takvog ponašanja (s kime se druži, iz kakve obitelji dolazi, što ga frustrira, što bi željelo, je li uopće psihički sposobno sjediti u školskim klupama nekoliko sati na dan…) 3) Dijete koje je nasilno izolirati i dati mu do znanja zbog čega je tako (npr. samo u klupu, klupu izdvojiti malo podalje od susjednih…) 4) Problematično dijete kontrolirati, čak i tijekom malih i velikog odmora te u školskom dvorištu 5) Ne dozvoliti mu preveliko privlačenje vaše i pažnje ostale djece, primjereno ga kazniti zbog nedoličnog ponašanja, nipošto mu ne prepustiti inicijativu 6) Ne dozvoliti sebi strah i poučiti drugu djecu da se ne boje i da pokažu otpor (nasilnici se «hrane» strahom drugih!) 7) Osigurati prisustvo pedagoga uz problematičnog učenika tijekom barem dijela dnevne nastave U višim razredima i srednjoj školi: 1) Pokazati autoritet, ali biti fer i pošten nastavnik/nastavnica 2) Ustrajati u autoritetu, odrediti u razredu jasna pravila od kojih nikada ne odstupati 3) Ne popuštati molbama, praznim obećanjima ili prijetnjama; biti psihički jak, odmjeren i razborit 4) Kažnjavati krivce nereda i nasilja, a ne razred kao cjelinu (zbog toga će vas normalna većina poštivati) 5) Ne ustručavati se otpratiti problematičnog učenika pedagogu ili ravnatelju, koji bi onda s učenikom ostali čitav školski sat, pa i nekoliko sati uzastopno 6) Ne ustručavati se surađivati sa socijalnom službom, zaštitarskom tvrtkom, zdravstvenom službom (psiholog, psihijatar) ili policijom; škola i njezin okoliš moraju biti siguran ambijent (naravno, ova mogućnost vrijedi za srednje škole na poseban način) Opći prijedlozi: 1) Na školskim hodnicima imati pedagoški obrazovane zaštitare koji bi po potrebi mogli biti u učionici tijekom sata ili malog odmora 2) U školskom okolišu, osobito u većim gradovima i opasnim kvartovima imati diskretnu i pedagoški obrazovanu policijsku službu 3) Prilagoditi Zakon o školstvu nastalim potrebama, u skladu sa stručnim pedagoškim kriterijima 4) Intenzivan rad psihologa s djecom u školama 5) Po potrebi uvesti i video nadzor u pojedinim prostorima škole koji su bez toga prikladni za nasilje zaklonjeno od pogleda U nadi da smo serijom postova o nasilju u školama možda nekom dali potporu u nastojanju suzbijanja toga problema, vjerujemo da ovi postovi ispunjavaju svoju svrhu. Nije nam bila nakana "otkrivati toplu vodu". Većina od ovih savjeta svima je već poznata, pitanje je koliko je sve ovo učinkovito u praksi, ali vrijedi pokušati. Upamtite; sigurnost vaše djece je na prvom mjestu; škola mora za njih biti mjesto radosti, odgoja, učenja i razvoja, mjesto i vrijeme kojeg će se tijekom života rado sjećati. |