Arhangel

19.09.2006., utorak

Predizborna muljanja

Godina koja je pred nama biti će na društvenom planu duga i zamarajuća, sudeći prema medijskoj kampanji kojom su tri najutjecajnije političke stranke u zemlji započele predizbornu utrku, koja će, sada je već jasno, trajati mjesecima… Jer iduća, 2007. godina je godina općih izbora i politički grabežljivci koji nam već desetljećima zagorčavaju živote već zauzimaju položaje za napad na naše glasove sve kako bi upravo njihovu listu zaokružili na tom nesretnom glasačkom listiću. Ova naša politička garnitura, bilo ona na vlasti ili u opoziciji, nalikuje na niz grotesknih likova tipa onih iz stripa «Alana Forda», koji razinu svoje nesposobnosti, koja je enormno visoka, pokušavaju prekriti jeftinim i nadasve glupavim parolama kako bi u javnosti ostavili dojam ozbiljnih profesionalaca s kojima možemo računati. Zapravo, meni se gade svi ti likovi na našoj političkoj sceni i mislim da je krajnje vrijeme da mjesta prepuste mlađim, nekompromitiranim i visoko obrazovanim ljudima koji imaju volje da ovu našu jadnu zemljicu pokrenu iz sivila u koje je upala prije ni sami ne pamtimo koliko godina.
A ovi naši nesretnjaci, nasuprot svim nadanjima i tlapnjama, ostaju nepomični i dugovječni kako kakva sekvoja na političkoj pozornici. Jedni se hvale nekim gospodarskim ili političkim rezultatima koje, valjda, samo oni vide i osjećaju, neprestano nas uvjeravajući kako živimo bolje nego godinu dana ranije; šipak živimo bolje!!! Meni je dosta tih političkih svađa i prepucavanja u kojima se svi nastoje okititi lovorikama koje nisu zaslužili. Svi mašu nekakvim programima za koje nitko ne zna na koji način funkcioniraju i na kojim osnovama; svi se hvale kako su im uspjesi bolji od vladajuće garniture koju su smijenili. Pa kako mi, obični građani ove zemljice, te uspjehe ne vidimo, ne osjećamo!? Ili smo zaista slijepi i taj car zaista ima prelijepo ruho, a onaj dječarac koji uporno viče kako je car gol je tek neki retardirani idiot, neprijatelj nacije koji nas želi vratiti u "balkanske asocijacije".
Stvarno mi nije jasno kako itko još može nasijedati na političke parole ovih naših glavešina; plavih, bijelih, crvenih, crnih, plavo-žutih… Pa to su odreda ljudi koji lažu i mažu kako bi se održali na svojim foteljama, dodvoravali zapadnom svijetu i uživali blagodati vlasti. Mađarski je premijer barem izjavio da je lagao i pričao gluposti kako bi na izborima dospio na vlast; ja bih ga tamo ostavio ako ne radi nečeg drugog, ono barem, radi tog priznanja, pa makar ono ne bilo planirano za objavu u javnosti, kako se kasnije ipak dogodilo!
Ne želim generalizirati, ali političari su lažljivci. Možda se među njima i nađe koji pošten čovjek, ali takav mora šutjeti radi poluga sustava koji ga uvjetuje, i takav nikada ne dođe do izražaja. Ona glasna većina političke elite je ta koja bere slavu, uživa moć i kupi lovu. Ne znam je li to slučajnost, ali svi su naši političari više nego dobrog imovinskog stanja. Pitam se kad su sve to zaradili. Nema više pokojnog Pankretića koji je lokalnim vlakom, sa torbom punom špeka u rukama, putovao na saborske sjednice u Zagreb. Vrijeme poštenih političara, ako ga je ikada i bilo, davno je iza nas.
Nego, jedino mi je žao što ovi naši glavonje, kad su već takvi kakvi jesu, barem ne učine nešto korisnog za ovu zemlju i njene građane, pa da bar možemo reći kako nam se isplatilo trpjeti ih sve ove godine. Ni zapadni političari nisu sveci; i jedan Helmut Khol je optuživan za sukob interesa i primanje mita, ali je za njegovog premijerstva Njemačka postigla do sada neviđene političke i gospodarske uspjehe! A ovi naši tukci (purani, ćurke, tcshiurkius vulgaris tremens) nisu učinili ama baš ništa! Eno jadne je Požežane bivši im župan ogulio do kože; pronevjereni su milijuni kuna koje sada moraju nadoknađivati porezni obveznici! A čim im (političkim budžama) zagusti jer se nađe neki dovoljno hrabri tužitelj, ovi naši glavonje se odjednom nađu na «liječenju» u Švicarskoj! (Crkli dabogda!ups...)
Dragi prijatelji, želim vam puno živaca gledajući i slušajući političare po medijima, čitajući u novinama njihova baljezganja, gledajući njihove njuške na jumbo plakatima i brošurama… U predizbornom vremenu koje je pred nama od njih nećemo moći pobjeći; zavirili bi nam u krevete kad bi samo mogli; sve, sve, ama baš sve za taj vaš mali glas na izborima. Obaćavati će nam brda i doline, radna mjesta, med i mlijeko (neki kajmak i sir), integracije sa Zapadom, kako se izbori budu približavali gledat ćemo sve više otvorenja fiktivnih gradilišta (koja nikad neće biti stvarno izgrađena), pred izbore će sva djeca dobiti besplatne školske knjige, umirovljenicima zamazane oči mizernim povišicama, vlast će štimati da sva otvorenja objekata koji se budu izgradili padnu netom pred izbore…
He-he… Al' ja im ništa ne vjerujem. Moj glas neće dobiti. Jer su lažljivci. Odreda. Svi. Generaliziram; znam, ali ne mogu si pomoći. Idu mi na živce.

<< Arhiva >>