Arhangel
18.09.2006., ponedjeljak
"Jer ionako svi tako rade!"
U parku ispred Tehničke škole u Splitu potukli su se, a zatim noževima izboli dvojica učenika. Događaj se zbio u sred bijela dana, pred očima desetak, pa i više drugih učenika iste i susjedne škole. Jedina više zastrašujuća činjenica od ove da je jedan mladić nožem probo drugoga jest ta da nitko od prisutnih ništa nije napravio da ih spriječi. I ne samo to, već su ih ostali učenici još snimali mobitelom. Kako je nešto takvo moguće!?Događaj koji upravo opisah ne možemo gledati izvan konteksta cjelokupne slike stanja društva u Hrvatskoj, slike koja je više nego poražavajuća. Razmatrajući ovaj i slične događaje ne može a ne pomisliti kako je divlji zapad bio uvelike civilizirano mjesto u odnosu na naše prostore. Društvena klima, obilato potencirana utjecajem medija, sugerira kako je ključ uspjeha u bilo kojoj sferi života, privatnog ili javnog, muljanje, prijevara, krađa, podmićivanje, prijetnje ili, ako ne ide, nasilje. Kao da je iz društvene svijesti potpuno isključena mogućnost da bi se neki uspjeh uopće mogao postići poštenim radom i zalaganjem, da bi se neki problem mogao riješiti uz pomoć društvenih mehanizama primjerenih razvijenoj zapadnoj demokraciji i kršćanskoj uljudbi. Kako je uopće došlo do toga da se kod nas gaze sve moguće norme, kako bi se došlo do željenog cilja; u splitskom slučaju do izravnavanja računa zbog djevojke jednog od dvojice mladića!? Probem je slojevit i vrlo dubok, i jedna čitava rasprava na stotinama stranica teksta ne bi bila dovoljna da ga dobro analizira, a kamo li jedan običan post na blogu koji tu i tamo poneko pročita. Surovi život i još surovija politika koja nam ga kroji na ovim stranama učinili su nas neosjetljivima za probleme drugih, kao i za norme koje su sastavni dio civiliziranog načina rada, poslovanja, školovanja, gradnje karijere, a napose riješavanja sporova. Ratovi koji su prohujali nad našim glavama i u našim životima, kao i represivni režimi pod čijim smo stegama živjeli učinili su nas ljudima kojima je najveća životna preokupacija vlastito preživljavanje. Jednako tako su i primjeri pljačkaški nastrojenih grešnih struktura unutar sustava vlasti koje su se kod nas mijenjale kao na traci zamaglili nadu u ljudsko poštenje i dolazak vremena u kojemu bi svatko bio vrednovan prema vlastitim zaslugama. Uvijek su među nama bili oni «podobni», čiji su primjeri nepoštenog napredovanja i zgrtanja materijalnog blagostanja na naš račun sablažnjavali svo naše nastojanje da preživimo na pošten i ujedno čovjeka dostojan način. Negdje u čitavom tome kontekstu izgubili smo kompas norme dobra i zla, te vremenom postali neosjetljivi na zlo koje je postalo prihvatljivom normom življenja. Kao da je postalo normalnim da netko tko radi ujedno i krade, tko se bavi politikom da neprestano mulja i vara, tko se ženi ili udaje da ujedno ima ljubavnika ili ljubavnicu, tko želi neki cilj da ga može lako postići nasiljem, iznudom, ubojstvom… Jer ionako «svi tako rade!» Došli smo do takvog stanja (ne)svijesti u kojem budalom smatramo onoga tko je mogao mutnim poslovima dobro zaraditi, a to nije iskoristio nego je radio pošteno, smatramo jadnikom onoga tko živi od svoga rada, idiotom onoga tko je vjeran svojoj ženi, a mogao je imati ljubavnicu… Jer «ionako tako svi rade!» U tom smislu je u očima promatrača spomenutog splitskog slučaja momak koji je nožem probo ovog drugog samo učinio ono što i kako «ionako svi drugi rade» kada rješavaju međusobne probleme; učenicima koji su sukob promatrali to nije bilo ništa novo, jer kod nas uspjeh ionako ostvaruju samo oni koji su jači, u bilo kojem slučaju, bilo da su jači u doslovnom smislu (tjelesno), ili imaju bolje veze, položaj, ili su tek «jači» debljinom novčanika. Ta djeca ionako svuda oko sebe gledaju nepoštenje, krađu i nasilje, pa im sukob dvojice vršnjaka u parku ispred škole ionako nije bio ništa novo niti čudno. Zašto nisu reagirali ili pozvali policiju!? Ti momci su dobro znali da je policija korumpirana kao i krajnje nesposobna i da policajci, kad su u civilu, probleme rješavaju kao dvojica mladića koje su upravo promatrali jer "svi tako rade!". Zato ih nisu ni alarmirali već su pasivno promatrali. Jer ionako svi tako rade. |