Arhangel
19.09.2005., ponedjeljak
Samo nam još to fali!
Je li i Hrvatsku zahvatio plamen terorističkog ludila koji svijetom hara već tako dugo, a posljednjih godina i tako intenzivno? Pitanje je ovo koje si svi postavljamo, s punim pravom, nakon eksplozije u Britanskom veleposlanstvu u Zagrebu. Ako je do danas na ovim stranama i bilo onih koji su bili uvjereni kako se globalni rat protiv terorizma nas zapravo ne tiče, današnji događaj morao je i takve razuvjeriti i probuditi im uspavanu opreznost. Zaista; nitko, kako se čini, nije pošteđen. To što se eksplozija dogodila u poštanskom odjelu spomenute Ambasade, znak je da je u ovom društvu pitanje sigurnosti itekako loše riješeno. Sjetimo se samo nedavne pljačke poslovnice «Fine» u Zagrebu i pogibije dvojice zaštitara!Gospodarska kriza, recesija i rast cijena nafte na svjetskom tržištu učinile su našu ionako lošu gospodarsku i socijalnu sliku još gorom. Jasno je da posljedice takvih (ne)prilika osjeća svaka hrvatska obitelj i pojedinac koji nastoje preživjeti od vlastitog poštenog rada. Sjetimo se još i pogubnih posljedica nedavnih ratova na ovim prostorima, kao i pljačke prilikom privatizacije na hrvatski način, koja nas je skupo stajala i novaca i radnih mjesta. Posljedice globalnog terorizma s jedne i anglo-američke hegemonije s druge strane vidljive su na svakom koraku. Svijet nikada nije bio ni podjeljeniji ni nesigurniji. Sada je plamen rata koji je zahvatio svijet prešao jednim svojim plamičkom i iznad naših glava. Bogu hvala da su posljedice spomenute eksplozije zapravo zanemarive, ali sami taj događaj govori puno više; govori o nesigurnosti svijeta i vremena u kojem živimo i potrebi bolje zaštite nas; građana ove zemljice na periferiji brdovitog Balkana. Jedna nam je opasnost globalni terorizam, a s druge smo strane izloženi teroru domaćeg kriminala, nerijetko povezanog sa političkim, gospodarskim i medijskim centrima moći, i na lokalnim razinama, a nije za zanemariti i mogućnost da je podzemlje svoje prste uplelo i u same vrhove vlasti u zemlji. Ta i u drugim, razvijenijim demokracijama od ove naše, bilo je slučajeva sprege politike i podzemlja, pa tako ni Hrvatska ne bi bila izolirani slučaj. Naravno, to što se slično događalo i drugdje nam nipošto ne bi smjelo biti opravdanje. Bez obzira tko bio pošiljatelj/pošiljatelji eksplozivne naprave u Britansko veleposlanstvo, jasno je da je i Hrvatska postala cilj napada terorista. Za sada ne znamo kojih. Iako je bilo dovoljno dalekovidnosti i samog Predsjednika da se ne upustimo u iračku avanturu onog kauboja Busha, vrli nam je Premijer svojedobno izjavljivao kako: «Hrvatska razumije američke napore u Iraku!», beskičmenjački se ulagujući svjetskom diktatoru iz Bijele Kuće, ne bi li Hrvatska dobila barem mrvice političke blagodati koje padaju sa stola moćnika. Bila je to glupa izjava, ruku na srce. Jasno da takva izjava nije razlog spomenutog događaja u Veleposlanstvu, ali je sigurno bila bespotrebna i jalova, pravo samoponižavanje premijera jedne zemljice i poziv svjetskim luđacima sa bombama oko struka da i naš politički vrh misli Bushovom glavom, ali je prevelika kurva da se i vojno angažira kao američki saveznik. Pa zar nam politika ovih naših glavešina i nije poznata pod sintagmom »Figa u džepu»!?. Bilo kako bilo, pojačani oprez je nužan, i onaj sigurnosni, ali i oprez političara glede tog što, kako i gdje izjavljuju. Nužno je i hitno pooštravanje zakona, veća profesionalnost i obuka policije, učinkovitost sudstva i pravosudnih organa. Iako danas pune sigurnosti nema, ne možemo sjediti skrštenih ruku čekajući da se drugi za nas pobrinu. Jer nikad i nisu, pa i neće. A ako se pokaže da je pismo-bomba u Britansko veleposlanstvo upućeno radi sebičnih interesa vezanih, nedajbože, uz Gotovinu, ili šverc hrvatskim oružjem, onda smo stvarno naje...li. ne znam što je veće zlo koje nas može snaći; Al-Qaida ili domaći terorizam. Samo nam još to fali! |