Arhangel
18.07.2005., ponedjeljak
Sumrak bogova 2
U ovoj našoj presmiješnoj zemljici na ovom presmiješnom planetu ne događaju se uvijek smiješne stvari. Dapače, nerijetki su slučajevi od grozote kojih nam se svima ledi krv u žilama. Tako se prije nekoliko dana jedan naš političar ovdašnji, jedan od ekipe mnogih koje trpimo na grbači naroda već par desetljeća, našao pod optužbom navodnog svjedoka koja ga tereti za nestanak i likvidaciju civila u Osijeku početkom Domovinskog rata. Tema je to koja je ovih dana podignula medijsku buru. Štoviše, kao ulje na vatri rasplamsala se vijest kako je spomenuti svjedok - nestao! Od čovjeka ni traga, ni glasa. Barem tako tvrdi njegov vidno potreseni otac na konferenciji za novinare priređenoj povodom sinovljevog nestanka. Prestrašno. Jedno svjedočanstvo, ma koliko god ono možda i bilo iskonstruirano, dovelo je, već sada, do tolikih uzbuđenih duhova. Kao da je zavladala svojevrsna panika u redovima nekadašnjih lokalnih gospodara života i smrti, koji su se zadnih godina pokušali zakamuflirati u «proeuropski» orijentirane političare «demokršćanskih» političakih svjetonazora. Sve im, kao, vjerujem!Pitamo se; zar bi tolika uznemirenost mnogih bila potrebna da iza optužbi za likvidacije ne stoji barem zrno istine!? Na koncu konca; gdje su nestali ti ljudi o kojima govorimo? A riječ je o civilima, srpske etničke pripadnosti, stanovnicima Osijeka. I ne podsjeća li ovoj slučaj, tako slikovito i vjerno, na slučaj Gospić, na slučaj grada ponosne i dične nam Like, koja se tim slučajem ne može ponositi, jer su i tamo u tijeku rata nestajali nevini ljudi; civili. Zar je moguće da optužba jednog čovjeka, koji je u vrijeme početka spomenutog rata bio maloljetan, može imati tako buran odjek i tako velike i dalekosežne posljedice po domaću društvenu scenu!? Ili je možda proradio nečiji interes, radi ostvarenja kojeg je nužno ukloniti sa društvene scene političke suparnike, nekadašnje jatake i suradnike, a sada opasne oponente, ljude koji bi u bilo kojem trenutku, s pozicija na kojima jesu, mogli biti prijetnja postignutoj društvenoj moći! Ostaje nam vidjeti. S druge strane, ne može se zanijekati činjenica nevinih žrtava divljanja primitivnog nacionalizma, šovinizma i mržnje koji su pogodili neke naše sredine u zadnjem desetljeću prohujalog stoljeća. Zaista, ako su Srebrenica, Markale i Vukovar krune primitivizma balkanske krvave igre, onda su ubojstva civila u spomenutim sredinama barem dragulji tamnog sjaja u tim krunama. Je li došlo vrijeme da pravda bude zadovoljena? Da se sazna prava istina? Da se razotkriju namisli mnogih srdaca, koje nisu uvijek bile obasjane svjetlom pravednosti, već tamom zla i mržnje, željom za ubijanjem! Tko zna, možda polagano dolazi vrijeme kada ćemo se konačno početi trijezniti od idola koje smo sami iskovali, kada ćemo jasno moći razlikovati istinsko domoljublje od pljačke, paleži i ubijanja, od koristoljublja prevučenog krinkom lažnog hrvatstva i lažne i prijetvorne ljubavi prema Domovini. Zar nije vrijeme raščistiti s prošlošću koje više nema, koja je završila, i okrenuti se svojoj sadašnjici koja je jedina stvarna i koja jedina nije u našim glavama, nego koja je u nama i oko nas. Stoga se trenutna događanja vezana uz svjedočenja o bezumnim likvidacijama znak vremena. Možda ovo i jest obračun političkih protivnika, podmetanje i politikantsvo, ali možda je i početak rasvijetljavanja tragedija o kojima se dugo nije smjelo ni govoriti ni pisati. Možda će nakon ovoga duše žrtava palih suludo u suludom ratu konačno naći svoj mir. A običan mali čovjek s ovih našh strana biti oslobođen tereta prošlosti. I političke vrhuške koja mu pije krv kap po kap. Već toliko dugo. Možda je vrijeme za nove ljude. Čiste prošlosti, čista obraza. Možda dolazi vrijeme kada će se istina malo više cijeniti. |