Arhangel
04.06.2005., subota
Da se ne umislimo!
Iako državna Dalekovidnica (HRT) ubire od građana ogromna financijska sredstva od tzv. RTV pretplate, a o novcu koji uprihodi od promidžbe i iz državne blagajne da i ne govorimo, glavešinama te televizijske kuće nije se činilo shodnim zakupiti prava na prijenos nogometnog susreta reprezentacija Hrvatske i Bugarske, u kontekstu kvalifikacija za SP u nogometu koje će se održati u Njemačkoj sljedeće godine. Tako su oni koji ne primaju signal RTL televizije ostali kratkih rukava u namjeri gledanje spomenutog nogometnog susreta. Ne kažem da prijenos finala teniskog turnira nije vrijedan gledanja, ali ekipa na HRT – u mogla je mudrije promisliti svoj program, znajući za termin utakmice! A prijenos koji smo mogli pratiti bio je tehnički manjkav, redateljski i snimateljski katastrofalan, a novinarski teški promašaj.S druge strane, oni koji nisu pratili nogometni susret bili su pošteđeni prilično lošeg izdanja hrvatske reprezentacije, ma što igrači izjavljivali za medije nakon pobjede. Utakmica je pružila sliku, osobito u prvoj polovici susreta, vrlo bljutavog i neinventivnog nogometa, bio je to susret u kojoj je Butinin gol spašavalo ne činjenica da igramo dobar nogomet, već to da Bugari igraju nedovoljno dobar! Uostalom, jadne Bugare ni sreća nije htjela. No, krenimo redom… Ono malo hrvatskih navijača koji su uspjeli doći do stadiona u Sofiji imali su prilike vidjeti izvrsnu igru Roberta Kovača i Stjepana Tomasa u obrani, izvrsne reakcije Tomislava Butine na golu (izuzev par gafova!), te solidan nastup Tudora i Babića; i to je sve! Od Prše nije bilo ni traga ni glasa, Olić je kao blesav trčao bez ikakvog uspjeha. Onaj mali glumac Niko Kranjčar onaj je gol dao jer su mu ga namjestili; a prije toga je izgubio niz lopti i nije ga se moglo ni vidjeti. A što ćeš; tata Kranjčar je sinčića stavio u prvi postav kako bi malome malo porasla cijena na nogometnom tržištu; pa ga je izvadio iz igre čim je čudom zabio taj gol; da se mali tatin ne zamori previše. Vezna linija ponovno nije štimala najbolje, osobito desno krilo, koje je bilo najslabija točka domaće obrane. Jer treba trčati, ljudi moji; trčati! A naši igrači odavno su u svojim glavama stvorili sliku sebe samih kao nogometnih veličina koje bi svi, kao, još trebali moliti da im lopte uvale u mreže, još im se k tome sklanjajući s puta! Ne može se živjeti od stare slave, momci moji! Treba zapeti i kad se čini da je sve gotovo, igrači Liverpoola nedavno su nam dali fantastičan primjer požrtvovnosti i entuzijazma! Jer oni ne pate od umišljene veličine; to su i dokazali! Niti žive na staroj slavi; kao ovi naši. Sve u svemu više smo imali sreće nego pameti; rezultat 3:1 daleko je više od onog što smo zaslužili, s obzirom na igru. Mislimo li dalje ići ovakvim načinom igre, bolje je na vrijeme odustati od daljnjeg natjecanja i ne sramotiti se. Jer nisu svi koji nas još čekaju nespremni, kao što su bili Bugari danas, iako su se momci trudili; Stoičkov jednostavno nije znao postaviti igru, i nije mu išlo. I njemu su sada malo krila otpala! Sva je prilika da se daleko boljim pokazao u kopačkama nego li u trenerskom odijelu. Sada nas očekuje susret sa Šveđanima. U Zagrebu. Treba nešto hitno mijenjati. Možda ne toliko u igri, koliko u glavama igrača. Hitno. Da ne potonemo. Jer bismo na SP u Njemačkoj mogli već u prvom krugu biti kažnjeni zbog svoje bahatosti iza koje, očito, malo toga konkretnog stoji. |