Arhangel

08.04.2005., petak

DO SUSRETA U ESHATONU DRAGI PAPA

Tijelo Ivana Pavla II predano je zemlji; čovjek koji se sav život sjećao kako je prah i da će se u prah povratiti, u prah se vraća. Tijelom. Besmrtna duša vratila se u Dom Očev na Nebesima. Ispraćen od cijele Crkve, oplakan od milijuna koji su ga za života slijedili, osobito mladih, papino smrtno tijelo našlo je počivalište u kripti Bazilike svetog Petra u Rimu, u društvu svojih časnih prethodnika, u lijesu u običnoj zemlji. Dirljivo je i tako znakovito bilo bogoslužje za Preminulog; sva Crkva i Zapada i Istoka molila je Svevišnjeg za dušu Rimskog Prvosvećenika, a svjetski moćnici dođoše kleknuti pred odar Starca u bijelom, koji nije, poput njih, imao ni vojske niti nuklearnog oružja. I pred odrom Rimskog Biskupa svi su izgledali tako mali, i beznačajni. Pustimo sada to što su mnogi tu došli samo vidjeti i biti viđeni, što su mnogi ugostitelji u Rimu na papinoj smrti zaradili pravo blago; taj skup, kakav povijest još nije bila zapamtila, snažno govori, više od riječi, više od bilo koje političke parole. Kamo sreće da u svoju politiku okupljena svjetska elita ugradi i provede barem djelić one ogromne humane baštine koju nam je Veliki Papa ostavio u nasljedstvo! Kamo sreće da svaki od nas u svom životu provede barem jednu od vrijednosti za koje se zalagao pokojni Lolek.
Nepregledno mnoštvo naroda, osobito mladih, koje je pristiglo iz svih krajeva svijeta, klicaše; "Ivane Pavle, Ivane Pavle! Svet! Svet!" Izražavalo se tako duboko uvjerenje Naroda Božjega da je Preminuli istinski Svetac, za čiju beatifikaciju i kauzu nije potreban poseban odavna regulirani proces. Dirljivi su i potresni bili ti trenuci; koji će u srca nebrojenih biti urezani za svu vječnost. Iako je pokojni Papa bio grešan čovjek kao i svatko od nas smrtnika; istinski je bio Božji Čovjek, svim svojim bićem, jer sveci nisu oni koji bi bili bezgrešni, takvih i nema niti će ih biti, već je svet onaj koji ide stopama Kristovim ustrajno, koji kad padne ustaje uzdajući se u Gospoda, koji se kaje kada grijeh počini i sa svim žarom nastavlja putem do Zore Uskrsnuća. Svet je onaj koji beskrajno ljubi Boga u svakoj ljudskoj osobi. Naš je Ivan Pavao II bio i ostao sve to. To svjedoči; kako sav njegov život, tako i njegova smrt i ukop. Neka nas sada zagovara s Neba, kojemu je cijelim bićem pripadao već ovdje na zemlji. Do ponovnog viđenja u Oca nebeskog, dragi Papa! (budem li vrijedan tamo stići!) Tvoj Arhangel

Requiem aeternam dona eis, Domine,
(Pokoj vječni daruj mu, Gospode)
et lux perpetua luceat eis.
(i svjetlost vječna svjetlila njemu.)
In memoria aeterna eris iustus:
(U vječnom sjećanju pravednih prebivao:)
ab auditione mala non timebit.
(i od zala bio oslobođen.)
In paradisum deducant te Angeli:
(U raj poveli te anđeli)
in tuo adventu suspiciant te Martyres,
(na dolasku tvome primili te mučenici,)
et perducant te in civitatem sanctam Jerusalem.
(i poveli te u Sveti Grad Jeruzalem.)
Chorus Angelorum te suspiciant,
(Zbor anđeoski te primio,)
et cum Lasaro, quondam paupere,
(i s Lazarom, nekoć ubogim,)
aeternam habeas requiem.
(pokoj vječni imao.)
Amen
- 20:34 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>