Tijelo Ivana Pavla II predano je zemlji; čovjek koji se sav život sjećao kako je prah i da će se u prah povratiti, u prah se vraća. Tijelom. Besmrtna duša vratila se u Dom Očev na Nebesima. Ispraćen od cijele Crkve, oplakan od milijuna koji su ga za života slijedili, osobito mladih, papino smrtno tijelo našlo je počivalište u kripti Bazilike svetog Petra u Rimu, u društvu svojih časnih prethodnika, u lijesu u običnoj zemlji. Dirljivo je i tako znakovito bilo bogoslužje za Preminulog; sva Crkva i Zapada i Istoka molila je Svevišnjeg za dušu Rimskog Prvosvećenika, a svjetski moćnici dođoše kleknuti pred odar Starca u bijelom, koji nije, poput njih, imao ni vojske niti nuklearnog oružja. I pred odrom Rimskog Biskupa svi su izgledali tako mali, i beznačajni. Pustimo sada to što su mnogi tu došli samo vidjeti i biti viđeni, što su mnogi ugostitelji u Rimu na papinoj smrti zaradili pravo blago; taj skup, kakav povijest još nije bila zapamtila, snažno govori, više od riječi, više od bilo koje političke parole. Kamo sreće da u svoju politiku okupljena svjetska elita ugradi i provede barem djelić one ogromne humane baštine koju nam je Veliki Papa ostavio u nasljedstvo! Kamo sreće da svaki od nas u svom životu provede barem jednu od vrijednosti za koje se zalagao pokojni Lolek.
Nepregledno mnoštvo naroda, osobito mladih, koje je pristiglo iz svih krajeva svijeta, klicaše; "Ivane Pavle, Ivane Pavle! Svet! Svet!" Izražavalo se tako duboko uvjerenje Naroda Božjega da je Preminuli istinski Svetac, za čiju beatifikaciju i kauzu nije potreban poseban odavna regulirani proces. Dirljivi su i potresni bili ti trenuci; koji će u srca nebrojenih biti urezani za svu vječnost. Iako je pokojni Papa bio grešan čovjek kao i svatko od nas smrtnika; istinski je bio Božji Čovjek, svim svojim bićem, jer sveci nisu oni koji bi bili bezgrešni, takvih i nema niti će ih biti, već je svet onaj koji ide stopama Kristovim ustrajno, koji kad padne ustaje uzdajući se u Gospoda, koji se kaje kada grijeh počini i sa svim žarom nastavlja putem do Zore Uskrsnuća. Svet je onaj koji beskrajno ljubi Boga u svakoj ljudskoj osobi. Naš je Ivan Pavao II bio i ostao sve to. To svjedoči; kako sav njegov život, tako i njegova smrt i ukop. Neka nas sada zagovara s Neba, kojemu je cijelim bićem pripadao već ovdje na zemlji. Do ponovnog viđenja u Oca nebeskog, dragi Papa! (budem li vrijedan tamo stići!) Tvoj Arhangel