Arhangel
25.08.2004., srijeda
ŽIVOTI ZA OGRADE!
|
U jednom običnom kraju na jugu Dalmacije nalazi se jedna mala općina, a u toj maloj općini jedan još manji grad (prije selo, ali kad ga već gradom prozvaše, neka im bude). I kroz tu općinu, kao i kroz većinu njih na našoj obali prolazi cesta, koju su njeni negdašnji graditelji, tamo negdje šezdesetih godina minulog stoljeća, nazvali Jadranskom turističkom cestom. Naravno, ovo ne bi ni bio Balkan kada bi se u tu, kreditima sagrađenu i krvlju žrtava brojnih prometnih nesreća, prometnicu nešto uložilo. Ali ona jadna ostade krivudava i uska, sa onako izlizanim asfaltom i nejasnom i izblijedjelom signalizacijom, obična mala cestica, koja i takva postade stanovnicima hrvatskog juga važna žila kucavica, i u nedostatku drugih prometnih sredstava, jedina veza sa svijetom. A da ova priča ne bi bila tako idilična kako se na početku čini, prijeđimo u surovu stvarnost! Na samo malom odsječku Jadranske magistrale koji prolazi kroz našu malu općinu, nebrojeni su svojom krvlju zalili svaki pedalj asfalta te monstruozne ceste, uključujući kako domaće stanovništvo tako i strane turiste kojima ne znam što bi pa se odlučiše za ljetovanje kod nas gdje te gledaju samo opljačkati do kože i tako oderanog uputiti kući što prije. Tako se u nevoljnoj nam Domovini promijeniše garniture vlasti i političara svih boja i dizajna, ali iste retorike; laži i samo laži, ali tako dobro da narod povjeruje! Ali u cestu nitko ništa ne uloži! Cesta dobrim dijelom prolazi uz rub brda, ispod kojeg se nalazi prilično duboka strmina. Vjerovali ili ne; na toj dionici nikada nije bilo zaštitne ograde. Dične su se vlasti, skupa sa Hrvatskim cestama zaštitne ograde dosjetile samo u onim tjeskobnim trenucima kada su se na toj dionici događale stravične prometne nesreće sa tragičnim posljedicama. Scenarij je doista morbidan; nesretan netko podne autom pod cestu i pogine; dođu Hrvatske ceste koji dan poslije toga i na mjestu nesreće postave 10 metara, ponavljam SAMO 10 METARA ograde!!! Nevjerojatno, ali istinito. I, na žalost, kod nas. I svaki put tako. Do sada je barem desetak ljudi glavom platilo da bi se postavilo dvjestotinjak metara ograde. Naravno, kritična mjesta gdje još nitko nije platio glavom još stoje nezaštićena. Valjda se čeka nova žrtva. Prije neki dan na jednom od takvih mjesta pogine bračni par. Vjerojatno se sada postavlja novih 10 metara ograde! Kako degutantno i morbidno! Vidjeli bismo da se nesreća dogodi nekom od političara; mora da bi nikao novi Berlinski zid! Do tada; pogibaj narode! Ma dajte mi šmajser da ih sve pobijem (HC) p…ka im materinaaaaaa! |