03
utorak
veljača
2009
Gospon Branko
.....Kada sam Galeb,letim......
Uf,uf malo mi je teško početi pisati ali znam da će to s vremenom postati sve lakše i lakše i da ću odi švrljati svega i svačega iz dana u dan.I to više nego jučer a puno manje nego sutra....Kako god (rekla bi Vanja) hoću reć da se nadam da će mi postat rutina piskarat odi svoje misli udarene prstom o tipkovnicu.
O bivšim postovima ne da mi se još pisati,analizirati sve to mislim da nema još potrebe a možda neće ni biti potrebno,jer prošlost je prošlost i tamo joj je mjesto.Treba se okrenuti svijetlim stvarima u životu i zasigurno ćemo izbiti na pravi put.
Gledao sam neke svoje drage blogere i blogerice,i većine nema, izbrisane su im stranice.Sve to mi je donijelo neki dvostrani osjećaj.S jedne strane bilo mi je žao jer ne mogu ih više čitat,da ih pitam gdje su,što ima nova,jel uspila ona ljubav,jeli se položio onaj ispit..... većine nema.A sa one druge strane drago mi je da su se ti mladi ljudi makli s ovog virtualnog svijeta. I da sad guštaju u nekim životnim radostima a ne zbijeni u četri zida svoje sobe ,raširenih zjenica i zaleđenog pogleda u ekran svog virtualnog prijatelja.....
Bit će mi drago ako uspijem pronaći bar dio svojih virtualnih prijatelja,te se nadam da ću isto tako steći druge duše koje lutaju svijetom impulsa.
Eto toliko,nećemo više filozofirat.....njih ionako ima previše (čujem da se skupljaju u saboru).
Ja sad idem nazvat dragu,reć joj da je volim jer imam neku strašnu potrebu da joj to kažem a i prošlo je već 37 minuta da joj to nisam rekao.
Gospon Branko? Ne ovaj put,Gospon Branko je novi lik u životu Argitule.I sam po sebi je priča za koju ispričat treba jedna duža sezona mosuna kiša...
A.
komentiraj (1) * ispiši * #
