Kiparica
03.02.2006., petak
POTROŠAČKI REALIZAM
 Evo još ću vas malo terorizirati s mojim POTROŠAČKIM REALIZMOM. Sigurno se pitate zašto pak ova crvena mašna. Dok sam radila ovaj ciklus (o kako to otmjeno zvuči) ili možda opus ( još bolje ha?) pomislila sam možda nisam li možda upala u maniru. Naime primjećujete kako se kompozicije između drva kao tradicionalnog materijala i ambalažnih kubusa kao suvremenog materijala izmjenjuju u različitim varijantama po pravilu osnovnih geometrijskih konstrukcija. Naravno, to mi je i bila ideja, ali u jednom trenutku došlo mi je da učinim nešto impulzivno, da se bar na tren odmaknem od prvobitne zamisli, tek toliko da se malo zapita i gledaoc kao što sam se i ja zapitala u procesu rada. I tako je ova manja skulptura dobila crvenu mašnu. Zašto baš mašna pitate se? Iz dva razloga: prvi,zato što sam ovim krutim i nepomičnim materijalima htjela suprostaviti drugačiji materijal, dakle pomični i lepršavi; a drugi je više konceptualan: naime, ti proizvodi koje kupujemo i kojima smo u početku opčinjeni, čim se potrošu postaju smeće, a gotovo sam sigurna da ih kupujemo više zbog njihove vanjštine i skupog dizajna nego zbog sadržaja. Upravo taj nagli prelaz od ljepote do ružnoče nagnao me da ironiziram tu pojavu uokvirujući smeće-ambalažu s jednom običnm mašnom da podsjetim gledaoce na njegovu predhodnu ljepotu i skupocjenost. Postoji i treći razlog zašto je ova skulptura dobila mašnu, ali on je posve banalan: pošto ova dvodijelna skulptura izgleda kao glava s četiri noge, manja je dobila mašnu jer me asocira na žensko. Eto toliko od mene, malo da vas zabavim, nije sve tako ozbiljno, umjetnost za mene je i promišljanje o stvarima, ali poigravanje. |
