Kiparica
30.01.2006., ponedjeljak
POTROŠAČKI REALIZAM
 |
28.01.2006., subota
POTROŠAČKI REALIZAM
|
Kiparstvo Sare Lovrić Caparin napogled je usmjereno izražavanju prostornih, pa čak i geometrijskih aspekata stvarnosti. Shvaćamo li, pak geometriju u vidu analize idealnih prostornih odnosa, Sarine izrađevine doimaju se jednostavnim konstruktima: oni teže općim iskazima o ravnoteži, gdje gradbeni kubusi i grede simuliraju stanje likova na plohi, a manje se orijentiraju prema dubinskoj dimenziji prostora. Ipak, ovakvo čitanje lišava Sarinu skulpturu nekih temeljnih vrijednosti. Naime, geometrija se ovdje na izvjesni način nameće kao opna stvarnom istraživanju. Ono je, čini se, usmjereno shvaćanju djela kao teksta, ili –nešto preciznije- kao konstruktivnog spoja realističke naracije s poetskim iskazom. Općenito gledano, svaki tekst temelji se na sekvencama. Sekvenca se mogu usustaviti na dva načina: one mogu sljediti «realne» uzročno-posljedične odnose, a mogu se - baš poput poetskog iskaza – strukturirati na značenjskoj gustoći i metafori. Ono što u Sarinoj skulpturi prepoznajemo kao realističku naraciju pripada geometrijskom okviru, predvidljivim igrama s ravnotežom, odnosno potpunoj redukciji neočekivanih prema očekivanim i mogućim odnosima. Tako će kubusi stajati jedni na drugima (ili će vertikalno lebdjeti u prostoru) zato jer se svaka druga varijanta protivi logici statičkih uzroka i posljedica. Jednako se ponašaju i grede, koje se sijeku pod kutevima koji očekivano podržavaju jednostavne obrasce ravnoteže. Na taj način kiparica stvara uvjete realističkog diskursa, dakle svega onoga za što iskustveno očekujemo kako se može ili mora dogoditi u uvjetima gravitacije i linearnog vremenskog tijeka. Ovdje valja dodati kako «realizam» prikaza ipak shvaćamo samo uvjetno. Realno je, naime, sve ono što slijedi linearni niz uzroka i posljedica, bez obzira možemo li sekvence ili cjelinu toga niza imenovati. Gradbeni elementi Sarinih objekata ne mogu se smatrati imenično realnima, već objektivnima u smislu općih uvjeta realnosti. Gotovo bismo mogli reći kako se ovdje radi o makro-realnosti koja nam nikad nije iskustveno posve dostupna, ali ju svejedno uzimamo kao os oko koje gradimo stabilnu predodžbu svijeta. Stoga «realizam» Sarinih objekata funkcionira upravo na makro razini, slično arhitektonskom kosturu koji nikada ne primjećujemo, ali osigurava opstojnost imenično prisutnim prozorima i vratima. Poetski tekst Sare Lovrić Caparin začinje se u samom tkivu te apstrahirane, i nadasve minimalizirane realnosti. Zaista, kiparica će neke kubuse graditi ne više u drvu (koje na prvi pogled prevladava unutar njezinog opusa), već od akumulacije otpadnih materijala, iskorištane industrijske ambalaže i plastificiranih «junk» - elemenata. Za razliku od drvenih sekvenci, ambalažni objekti načelno posjeduju karakterstike imenične realnosti; te najčešće služe kao jezički surogati značajnog odsječka naše stvarnosti. Mlijeko, primjerice, u našoj svijesti zauzima stabilnu sliku ambalaže u kojoj se isporučuje, te ga rijetko doživljavamo u smislu njegove stvarne materijalne kvalitete. Značenjska inverzija, koja se u kontekstu potrošačke stvarnosti događa svaki dan, sastoji se od situacije u kojoj proizvođač stvara artificijelnu sliku mlijeka, a mi tu istu sliku prepoznajemo kroz oblike koji se logički grupiraju, ali prema jednako artificijelnoj prostornoj klasifikaciji prodavaonice. Nema sumnje, Coca Cola i jogurt pakiraju se u različite oblike spremnika, stoje na različitim policama, te -«realistički» gledano – pripadaju različitim, ali logički usustavljenim sekvencama stvarnosti. Sara Lovrić Caparin gniječi i drobi, tali, poništava «imenički realizam» i iskustvenu logiku tih sekvenci. Ona uništava ambalažne oblike, stvarajući od njih jedinstvenu masu materijala unutar koje prepoznajemo tek okrajke bivših boja, prisnih formi i etiketa. Tako se doslovno i figurativno stvara semantička gustoća na površini pojedinih kubusa, gustoća koja razara industrijski oblikovane imenice, te njihove okrajke povezuje u prostorne ili poetske analogije. Kubičke akumulacije poznate su nam kao dostignuće «Novog realizma», ali Sara Lovrić Caparin koristi ih – svijesno ili nesvjesno – u smislu stanovite intertekstualnosti, iako ne bez stvarne potrebe promišljanja ready- made sirovine. Kiparica, činise, najviše ispituje vlastito djelo kroz sukob dva principa montaže, odnosno dvije vrste naracije. Valja nam primjetiti kako se ove naracije još uvijek nalaze u u stanju međusobne odvojenosti. Autorica ih doživljava u vidu paralelnih tokova svijesti koji se ne povezuju organski, već isključivo konstruktivno, što, konačno, predstavlja faktor osobnog izbora, a možda i vremena koje u tu skulpturu tek treba biti uloženo. Vladimir Rismondo ml. |
27.01.2006., petak
POTROŠAČKI REALIZAM
 |
25.01.2006., srijeda
POTROŠAČKI REALIZAM
 |
23.01.2006., ponedjeljak
POTROŠAČKI REALIZAM
 Evo napokon uspjela sam uhvatiti vremena da stavim novu fotku na blog. Do sada predstavila sam vam ciklus "AKCIJA I PROCES", iako neke stvari fale jer ih nisam evidentirala, ali popravit ću to nekom drugom prilikom. Ovo što ćete od sad gledati jest ciklus zvan "POTROŠAČKI REALIZAM", ujedno je moj diplomski rad. Sada malo pogledajte, a drugi put ću detaljnije opisati "što je pjesnik htio reći". |
16.01.2006., ponedjeljak
 2003. Da ne bi bilo totalno zbunjujuće, ove slike ipak nisu toliko apstraktne. Naime, inspiraciju za njh dale su mi stare žbuke na zidovima jer kad se bolje približiš k njima možeš vidjeti slojeve i slojeve nekih prijašnjh boja, organskih naslaga i tako dalje. Također, interesantna mi je upitnost njihove ljepote (ili ružnoće), a to je jedna od glavnih preokupacija moje umjetnosti: "što je lijepo, a što ružno?" |
15.01.2006., nedjelja
REALNA BRUTALNOST
 2003.drvo, žica Zgodno je to što je ovaj rad nastao sasvim slučajno; naime na akademiji su jedan dan mijenjali stare štokove od vrata i prozora. Pogađajte tko je upotrebio odbačeni materijal. Inače imam neku opsesiju da od starog, ponekad neuobičajenog materijala stvaram svoje skulpture. Razlog tome jest djelomično financijska strana; umijesto da čekam da mi dobar komad hrastovine padne s neba, radim s onim što imam, a to je pretežno smeće. Volim misliti da tako moje skulpture odišu nekakvom iskrenošću i da odražavaju stanje u kojem se nalazim bilo materijalno ili duhovno. |
12.01.2006., četvrtak
CRVENA
 2003. akrilik na papiru, dimenzije 150x100 cm Ova slika nastala je istodobno s "Crnom" i "Sivom" na način koji sam već opisala u tekstu "Spajanje nespojivog". Tri slike slikam više dana, nabacujući slojeve guste, zatim red lazurnih boja, da di dobila dubinu strukture, također dimenzije su prilično velike, tako da žarka crvena još više dođe do izražaja. Sve slike koje ste do sada vidjeli su bez okvira i stakla da bi se osjetila debljina strukture i snaga poteza. |
10.01.2006., utorak
RAZUM I OSJEĆAJI
 2003. drvo, dimenzije 160x50 cm Ova skulptura je malo drugačija od dosadašnjih. Kao što vidite, nije portret. Naime, do sada pokazala sam vam figurativni dio kipova, koji, iako nisu realni, predstavljaju ljudske glave. Za ovu skulpturu ne mogu reći da je figurativna, ona je apstraktna. Iako takva, ne može se reći da ne predstavlja ništa. Kao što vam naslov sugerira, ona predstavlja pojmove koji su nam vrlo dobro poznati, ali nisu materijalni. Ovo je moj pokušaj materijaliziranja tih pojmova. "Razum" sam prikazala horizontalnim i vertikalnim "linijama" i crno-bijelim kontrastom da bi naglasila njegovu isključivost, logičnost. Također, svojom veličinom nadvisuje ovu drugu, manju skulpturu koja predstavlja "Osjećaje", što simbolizira dominaciju razuma spram osjećaja, jer osjećaji su često potisnuti, a razum pretežno odlučuje o svemu. Iako u tom inferiornom položaju, osjećaji imaju nešto što nije u razumovoj prirodi, a to je eksplozivnost, strast, intuiciju. To sam pokušala prikazati s diagonalno postavljenom "linijom " i obojila je u crveno da bi izrazila tu prodornost osjećaja koji su iskonski, nepredvidivi, siloviti. Razmišljjući dalje, ne mogu se oteti dojmu da se možda u suprotnostima tih pojmova očitava odnos muškarca i žene, društva i pojedinca, života i smrti. |
08.01.2006., nedjelja
ČOVJEK S CRVENIM NOSOM
 2003. kombinacija materijala (drvo, žica) Na faksu jedina sam uvijek izabirala drva koja drugi ne bi ni pogledali. Tako sam upotrebila ovu raspuknutu gredu, obojila je u bijelo, ugradila joj ovaj crveni komadić, onda je uslijedila mala kriza inspiracije, te je tako ova stvar odležala par dana, sve dok mi se nije opet zabjesnula lampica kad sam ugledala rolu žice i pomislila: "to je to". Zgnječila sam žicu, još malo intervenirala na njoj i tako ovaj čovječuljak dobio kosu. |
07.01.2006., subota
KOLAŽ STRUKTURA
 2003. kombinacija materijala, kolaž |
SPAJANJE NESPOJIVOG
|
Dakle, za sve laike i za one koji to nisu, par riječi o nastanku slike ispod i općenito. Kako u kiparstvu, tako i u slikarstvu zanima me ekspresivnost u načinu rada. To podrazumjeva određenu eksperimentalnost, jer ni sama ne znam kako će neka stvar na kraju izgledati. Ono što želim u tom trenutku jest izraziti se. Dakle potezi nastaju brzo, ekspresivno, slikaju se slojevi nad slojevima, ucrtavaju se različiti grafizmi, sve to skupa "zalijem" s lazurnim bojama, upotrebljavam razne druge materijale (tkanine, novine), param,palim, pa sve to iznova i iznova, tako da su slike nastajale danima, sve dok ne bi dobila strukturu koja bi bila zadovoljavajuća na mikro i makro planu. Zato se ovaj ciklus skulptura koje ste vidjeli i slika koje ćete vidjeti naziva AKCIJA I PROCES. Akcija - riječ koja označava brzinu, dinamičnost, u suprotnosti ja sa riječi proces - riječi koja podrazumjeva određeno trajanje u vremenu. Takvi sukobi općenito su moja preokupacija, inventivnost u kombinaciji materijala kao i konceptualne suprotnosti, ukratko, spajanje nespojivog. |
06.01.2006., petak
RASPARANA
 slika nastala 2004. kombinacija tehnike: kolaž, akril na papiru |
05.01.2006., četvrtak
GLAVA S CRVENIM POSTOLJEM
 nastala 2003. kombinacija materijala (gips,drvo. novinski papir, boja) |
AKCIJA I PROCES
|
Da bi razumjeli nastanak ovih portreta, počet ću od samog procesa rada. Ono izražava ekspresivnost u djelovanju i izboru materijala. Dakle radovi su nastajali brzo, s trenutnom inspiracijom, "u dahu". Zato su portreti pomalo nedovršeni, grubi, neki čak i ružni, ali po mom mišljenju to im daje određeni karakter (mogla bi reći da žive neki svoj vlastiti život), iako je jasno da to nisu realni portreti. |
GLAVA SA CRVENIM USNICAMA
 nastala 2003. kombinacija materijala: gips, novinski papir |
04.01.2006., srijeda
GARAVA GLAVA
 nastala 2003. kombinacija materijala (drvo, novinski papir, gips, čavli) |
GLAVA SA KOVRČAVOM KOSOM
 nastala 2003. kombinacija materijala (drvo, metal) |
Portret glave s crvenim čuperkom
 Evo napokon glave s čuperkom imala sam malih tehničkih problema Ante hvala! |
1
|
1 |
ČOVJEK SA CRVENIM ČUPERKOM
|
Skulptura nastala 2003 kombinacija materijala (gips, novinski papir, krpe, piljevina, poliester) radovi na prodaju, početna cijena 1000 kn neka licitiranje počme... |
03.01.2006., utorak
o predstavi
|
Sad kad sam vas upoznala sa slikama i osnovnim podacima,bio bi rad i da napišem nešto o predstavi. Kao što sam već rekla predstava se zove "Neš' ti biža, a za sve one koji ne znaju biž=grašak. To je obrada poznate bajke Hansa Cristtiana Andersena "Princeza na zrnu graška". Nadam se da sadržaj priče znate, jedina razlika jest to što se radnja naše predstave odvija u dalekoj "Bižolaniji", zemlji gdje žive "bižuljci". Sama igra zasniva se na kombinaciji glume u živo i lutkarskih djelova. Također, isprepleću se ples i pjesma , tako da možemo reći da je i neka vrsta dječjeg mjuzikla. Likovni dio (scenografija, kostimografija) nastojao je prikazati svu čarobnost svijeta graška. Pri kreiranju kostima htjela sam stvoriti nešto drugačije od tipičnih dvorskih kostima. Polazeći od forme graška (okruglost) postavila sam osnovnu ideju na kojoj sam gradila svoje kostime. Također, svi kostimi su zelenog kolorita, ukrašeni mahunastim i grašastim oblicima. Tom zelenilu suprostavila sam komplementarnu crvenu, kao i srebrnu da bi naglasila svečanost dvorskog staleža imaginarnog svijeta graška. Sudeći prema odazivu malih gledatelja, ali i kritike, mislim da sam u tome i uspjela. Predstava je odigrana 40-ak puta u dupkom punom šibenskom kazalištu, a planira se i svečano otvorenje na Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku 2006. |
neš'ti biža
|
Šibensko kazalište sezona 2005/06. Redatelj i obrada teksta:Mate Gulin Scenograf: Branko Lovrić Caparin Autor glazbe: Toni Eterović Kostimografija: Sara Lovrić Caparin Koreografija: Zorana Mihelić Izrada lutaka: Borko Čelar |
02.01.2006., ponedjeljak
6
6 ovo su slike s dječje predstave, kao što vidite ovo su kralj i kraljica |
5.
5. Još jedna slika. |
4.
4.  |
3.
3. |
Evo par slika s predstave Neš'ti biža
2. |
Evo par slika s predstave Neš'ti biža
|
Za početak željela bih vam pokazati kostimografiju s već navedene predstave, pa da vidimo... |
