| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nemo ante mortem beatus
http://www.cajanka.com/quiz/67608335/res/
Vrana
Moja draga seka Vrana.
Koja me i nagovorila da ponovno otvorim blog...
I pišem raznorazne gluposti...
Moja svijetlost u najdubljoj tami...
Gabriel Arkangel
Gabriel Arkangel.Stari prijatelj i uvijek drag a i u srcu...
Vjerujem da bi u nekom drugom životu sigurno bio car ili faraon...
U svakom slučaju čovjek od riječi i djela...
Gogo
Veky
Megy
Azy
Evo Vrana samo za tebe nastavak prve price..nisam ziher da ce ti se svidjet ali vidjet cemo....
USAMLJENOST
Tisina njenih misli pritiskala ju je sve vise.
Snaznije,u zagrljaj ocaja.
Osjecaja koji svi mi tako dobro poznajemo.
Tistio ju je...tjerao u jos dublji,cudniji osjecaj tuge..
I na kraju,tako tezak teret pao je na njena imaginarna ledja.
Emocija iskustva i opisa,odredjen svim svijesnim bicima.
Osjet usamljenosti.
Taj prodoran ubod,nepostojeceg maca,u samu srz njenog entiteta,postojanja.
Tamo gdje je svatko najranjiviji..
Ubod koji para i trga svaku misao koju dotakne.
I sva razmisljanja padaju u zaborav..
Usamljenost....tesko breme, svake pomisli.
Pokusala ju je definirati,logicno je objasniti i odbaciti iz svoje glave.
Definicijom laika,objasnjen,kao kompliciraniji osjecaj samoce tj. kako si sam..Sam samcat-prepusten sam sebi..
No to je tako vise od toga...
Oznacava ono cega se sva smrtna bica trebaju bojati...pa cak i vise od samog umiranja...zamislila se...
Ljudi...tako krhka bica......sa tako snaznim emocijama..
Biti sam....odbacen....izoliran...odbijen...oznacen..nedvojbeno nedovoljan...zauzet...i na kraju sve skupa usamljen?..Nemojte misliti da je moja glavna junakinja sve te rijeci trpala u isti kos...Nije....sve su to rijeci koje oznacavaju akciju...a usamljenost kao osjecaj jednog zagonetnog,no obicnog ljudskog stvorenja spadao je u reakciju...
Kao da sjedis u praznoj ,mrtvoj prostoriji bez imalo svijetlosti...bez prozora.
Sjedis za stolom.I gledas kako cigareta gori i izgara na samome kraju..a ta cigareta zapravo je ubrzano vrijeme tvog zivota,a oko tebe nikoga...da te utjesi,podjeli s tobom tvoju zabrinutost,tugu,te na kraju i tvoje posljednje rijeci odlaze u vjetar,jer ih nema tko cuti......cudno..ili ne.
No bez brige ova prica ima sretan kraj...Jer u tom trenu dok je razmisljala o tome kako je svijet jedna jako nesretna i okrutna gomila,ugledala je tracak one prekrasne aure..znala je od kud joj je poznata..njen davno izgubljeni ljubavnik nasao se u blizini...samo ga je morala uloviti...
I potrcala je...trcala je brzo poput vjetra,jer se uhvatila za taj zadnji bljesak nade,koji se zadrzao u njenom umu...trcala je...jer nije zeljela umrijeti sama..Jer ipak kao i sva ostala bica,osjecajna ili ne...samoca je ipak poput polaganog umiranja...ne tijela vec duha....a to je gore od bilo cega drugog u svijetu gdje vrijeme oznacava novac...a zene su apsolutno zlo..
Voda je klizila niz strmu cijev odvoda..jedino sto se culo,bilo je kapanje vode...kap po kap...slijevala se praveci tako malenu,bistru lokvicu vode,na toj pustoj,zapustenoj ulici...cinilo se kao da nikoga nema..no iluzije ne traju dugo..
vec nakon par trenutaka vjetar je uz lisce donio i malen zamotuljak crvenog platna...prljav,mokar,izgledom je podsjecao na neciju davno izgubljenu pletenu carapu.....no pomicao se...naprijed...nazad..taj malen smotuljak poceo je proizvoditi zvukove,nesto jako slicno rezanju...no tako nevino rezanje da je to stvarno bila milina za slusati.Odjednom iz nje je provirila glavica...velike kricavo zelene oci zvijerale su uokolo trazeci bar tracak svijetlosti....samo jedna crna crta oznacavala je zjenicu...dok su se malene oci kruzile uokolo pogledom....crne ljuskice su se ljeskale na suncu naftnim bojama...malene pandjice grebale su po crvenom platnu tako stidljivo,kao da su se bojale napustiti zastitu te crvene krpe..malene lepezaste usi podigle su se visoko u zrak dok je maleno stvorenje osluskivalo zvukove okruzenja..treptao je svojim velikim kapcima dok je njuskao blato i izgazenu travu oko sebe...odjednom je kihnuo i odbacio se dublje u crvenu vrecastu krpu...zacvilio je....i bio tako nevino zbunjen da je to bilo savrseno gledati.......
nastavlja se
Odjednom ugledala je tog sjajnog velikog leptira...
Okupanog samom svijetloscu svoje aure..svih mogucih duginih boja..
Tako privlacnog....tako krhkog..i tako laganog plijena..
Nije mogla odoljeti tom porivu,laganom ulovu za tako brzog i iskusnog lovca
kao sto je bila ona...Tjerao ju je na pokret,na brzu i efikasnu reakciju..
nije ga smjela ispustiti iz vida..a on je nestajao u izmaglici drugih auri..u gomili ljudi..
Pokrenula se...bez razmisljanja je potrcala za njime,jos uvijek ga je mogla osjetiti.
Ali odjednom je nestao..nije razumjela kako..upijala je zadnje tracke zaostale aure..u nadi da ce mozda dobiti
nagovjestaj gdje se nalazi...no nije ga bilo..kao da je ispario u sam zrak..
nije to mogla shvatiti ma koliko se trudila..
nastavak slijedi...
e da Vrana seko,idemo u subotu cijelu noc van.....ja i ti i ostali...
Bez brige..to je vec dogovoreno...
