Evo Vrana samo za tebe nastavak prve price..nisam ziher da ce ti se svidjet ali vidjet cemo....
USAMLJENOST
Tisina njenih misli pritiskala ju je sve vise.
Snaznije,u zagrljaj ocaja.
Osjecaja koji svi mi tako dobro poznajemo.
Tistio ju je...tjerao u jos dublji,cudniji osjecaj tuge..
I na kraju,tako tezak teret pao je na njena imaginarna ledja.
Emocija iskustva i opisa,odredjen svim svijesnim bicima.
Osjet usamljenosti.
Taj prodoran ubod,nepostojeceg maca,u samu srz njenog entiteta,postojanja.
Tamo gdje je svatko najranjiviji..
Ubod koji para i trga svaku misao koju dotakne.
I sva razmisljanja padaju u zaborav..
Usamljenost....tesko breme, svake pomisli.
Pokusala ju je definirati,logicno je objasniti i odbaciti iz svoje glave.
Definicijom laika,objasnjen,kao kompliciraniji osjecaj samoce tj. kako si sam..Sam samcat-prepusten sam sebi..
No to je tako vise od toga...
Oznacava ono cega se sva smrtna bica trebaju bojati...pa cak i vise od samog umiranja...zamislila se...
Ljudi...tako krhka bica......sa tako snaznim emocijama..
Biti sam....odbacen....izoliran...odbijen...oznacen..nedvojbeno nedovoljan...zauzet...i na kraju sve skupa usamljen?..Nemojte misliti da je moja glavna junakinja sve te rijeci trpala u isti kos...Nije....sve su to rijeci koje oznacavaju akciju...a usamljenost kao osjecaj jednog zagonetnog,no obicnog ljudskog stvorenja spadao je u reakciju...
Kao da sjedis u praznoj ,mrtvoj prostoriji bez imalo svijetlosti...bez prozora.
Sjedis za stolom.I gledas kako cigareta gori i izgara na samome kraju..a ta cigareta zapravo je ubrzano vrijeme tvog zivota,a oko tebe nikoga...da te utjesi,podjeli s tobom tvoju zabrinutost,tugu,te na kraju i tvoje posljednje rijeci odlaze u vjetar,jer ih nema tko cuti......cudno..ili ne.
No bez brige ova prica ima sretan kraj...Jer u tom trenu dok je razmisljala o tome kako je svijet jedna jako nesretna i okrutna gomila,ugledala je tracak one prekrasne aure..znala je od kud joj je poznata..njen davno izgubljeni ljubavnik nasao se u blizini...samo ga je morala uloviti...
I potrcala je...trcala je brzo poput vjetra,jer se uhvatila za taj zadnji bljesak nade,koji se zadrzao u njenom umu...trcala je...jer nije zeljela umrijeti sama..Jer ipak kao i sva ostala bica,osjecajna ili ne...samoca je ipak poput polaganog umiranja...ne tijela vec duha....a to je gore od bilo cega drugog u svijetu gdje vrijeme oznacava novac...a zene su apsolutno zlo..
Post je objavljen 31.05.2007. u 08:11 sati.