srijeda, 23.05.2007.

Finalmente finito - Aliza dio 4., zadnji...

"...One vole samo mene, mene...", odzvanjao je u Arachidusovoj glavi Baby Dooksov glas, dok se samouvijereno poput akcijskog junaka iz hollywoodskih blockbustera pun nekog čarobnog elana vozio s Alizom u njenoj merđi.

"Ah, taj glupi Rastislav, š'a je mogao karati a nije iz svojih emocionalnih dubioza.. Š'a me briga, ja se bar izvukoh na neku trulu 'Curo-ja-sam-ti-full-pristojan-dečkić-al'-k'o-ponudiš-pičke-odbiti-te-neću' spiku.. Kao vodi me na piće negdje drugdje, da baš, u svoju sobu, vjerovatno, gdje će striček Archi da je jebe stranstveno.. hehehe..(I da, znam da se piše 'vjerojatno' i 'strastveno', no na cesti ćete me lako prepoznati jer govorim krivo, onako kako mi se sviđa :-p op.a.)", razmišljao je shvatili-ste-tko promatrajući zeleni krajolik pored ceste dok je sa skupog CD-playera u auto odzvanjao onaj iritantni hit sa onog glupog "Tokyo Drift" filma (ma sto posto znate o kojemu je riječ!?), dok je boginja kraj njega ubadala đireve uvijerena da vozi dobro poput Montoye ili Raikonnena (znate, prvak formule i onaj koji istu uvijek slupa), a Arachidus se samo nadao da neće umrijeti sad kada je toliko blizu toga da svoje prljave zube zarije u njen prekrasni vratić.

Stali su u nekom fancy mjestu nalik onima od kojih je Archija inače boljela glava, ali ovaj puta nije imao ništa protiv. Otišao je toliko daleko u svojoj "uliznosti" da ju nije kao i druge ribe "k'o fol" slušao i poslije je/ih zadavio zbunjujućim i nadasve neugodnim sitnicama o sebi i svojim frendovima od kojih bi na kraju o njemu znale još i manje no kad su krenuli sa konverzacijom, a to je kod njega bio čest slučaj. Ne, on se stvarno potrudio pohvatati dijelove njenje izklišeizirane životne priče (one iste koju je ispričala Rastislavu vidi – Finalmente finito, Aliza dio drugi), i samo se zagonetno smješkati te dvosmislenim rečenicama implicirati na ono što mu je trenutno bio priority No. 1: SEX, ševa, brušenje, spolni odnos, genitalni okršaj, jebanje, karanje, mrčenje, coiutus...dosta, shvatili ste...

Odvela ga je do svog hotela, no ne i u svoju sobu, to ga je malo zbunilo, no dok ga je ostavljala u predvorju rekla mu je čarobnim osmjehom: "Odmah se vraćam, idem se samo presvući i...malo iznenađenje..". A koje je iznenađenje to bilo, vratila se jo ljepša i jebozovnija no prije, Arachidus je ovaj put silno poželjeo da je vjernik da se ima kome zahvaliti na ovoj krasoti, no tu iznenađenja nisu prestala, na parkingu se nisu opet ufurali u merđu, već u neki monovolumen (morate ispričati Archija koji je bio već pomalo nacvrcakan pa nije obraćao pozornost o kojem se modelu točno radi). Tim ga je monovolumenom odvezla u neku fancy rupu, svu u polumraku, koja je Arachidusu smrdjela na bordel, no dok god su birre, medenice, shooteri, kokteli i druge pizdarije pristizale za stol i on njima kvasio grkljan, nije ga bilo briga. Red pića, pa red čavrljanja, pa je pao prvi značajniji dodir, poljubac.. "Ah, vrajže sreće, napokon", pomislio je sad već podosta nacvrckani Arachidus kada mu je Aliza predložila da odu na neko..khm..privatnije mjesto.
Arachidus je dolazio iz duge loze alkoholičara, što bi bilo da je znao piti, te je mogao popiti zavidne količine alkihola bez nekog afekta na psihu(srećom za sebe i nesrećom za svoj džep), a i pazio je na to koliko Aliza pije, jer je znao koliko pretjerivanje u alkoholu može pokvariti..khm..intimnu večer dvoje mladih ljudi suprotnog spola. Aliza se doimala trijeznija od njega, a on je uočio da pije skoro k'o i on, no nije skužio da je naručivala bezalkoholne koktele poput Shirley Templea (jer po njemu bez-A koktel nije koktel, slažete se, naravno:-)..).
Nije mu bilo jasno gdje baš usred mraka šume, no osjećaj nacvrckanosti i ugode kada je gurnula svoj topli jezik kraj njegovog i naslonila svoje usne na njegove, bacivši mu se u vrući zagrljaj, izazvali su posvemašnji blackout u njegovoj glavi (što se ne događa često). Krpice su sa njih nestale nošene rukama iskusnih ljubavnika, a oni su se u udobnoj prostornosti monovolumena pod okriljem tame valjali goli jedno uz drugo, radeći sve one prljave male stvari što ljudi u tim prilikama rade.
"Želim te jahati..", tiho mu je šapnuo mazni glas.
"Jaši..", jednako tiho je stigao odgovor.

Sjene unutar monovolumena su se okrenule, Archi je posegnuo za kondomima (Durex-Ultra thin, kupio ih je u hotelu.), no nije stigao ni dohvatiti ih kadli je osjetio Alizinu vrelu sluzavost kako se obavija oko njegovog ponosa. Mrakom se protegao duboki uzdah, bio je unutra, cijeli. Izluđivala ga je jašući isprva polako, polako, kao da pazi da ga ne ozlijedi, a zatim bi se is čista mira dva tri puta žestoko nabila na njega, kradući mu životinjsko stenjanje i tjerajući mu mozak na vječne pašnjake zadovoljstva i ugode. Slaba mjesećina je otkrivala svu njenu ljepotu, a sjenke su vješto skrivale njene namjere. Arachidus osjeti nešto hladno na grlu, pa ga to zatim vraški zapeče, kad je otvorio oči nemalo se iznenadio uvidjevši da mu Aliza pod bradom drži poveči shinto nož dok u valovima ekstaze i dalje jaše na njegovom ukrućenom udu.
"Oprosti, možeš li maknuti to sranje s mog vrata", upitao ju je nakon što je neuspješno pokušao osloboditi ruke stiska njenih bedara. Pogledala ga je očima divlje životinje i prosiktala: "Ne, dječače, dovest ćeš nas do ekstaze, a zatim, kada prospeš svoju bit u mene, prerezat ću ti grkljan".
"Zajebavaš me?!", uzviknuo je Arachidus, no odmah mu je postalo jasno da se ne zajebava, zajebala ga je, eto zašto šuma, sva ta pića i lak pristup njenim dobrima, namamila ga je u stupicu da bi ga zaklala kao prase u kolinje, kao crna udovica svog partnera, vjerojatno se palila na to. Uzalud se pokušao prestravljen otimati, bio je na rubu orgazma, a bitka koju je pokušavao voditi za svoje oslobođenje samo ga je približavala tom inače blaženom trenutku, koji mu je u ovom trenutku značio sigurnu smrt.

I nije da nebi umro sretan, ali mu se i nije toliko umiralo, pa kad ga je počela hvatati panika, dođe mu da si opali šamar i dođe k sebi dok još ima sebe, a onda shvati da si je, u silnom metežu, stvarno opalio šamar i da mu je desna ruka slobodna. Opalio je desnicom Alizu posred njenog prelijepog lica što je jače i hitrije mogao, a nakon što ju je ošamutio, isto mjesto je posjetila i njegova novooslobođena ljevica, Aliza se strmopizdila sa njegove kare, koja je počela štrcati na sve strane, izbacujući Arachidusa iz ringa na par sekundi, dovoljno vremena da se Aliza, kojoj je nož srećom pao pod suvozačko sjedalo, pribere i zarije svoje zube do krvi u njegov vrat, istovremeno ga grebući po licu svojim dugim i lijepo uređenim noktima u pokušaju da mu iskopa oči. Uslijedio je metež u tami sličan onom prije, no umjesto zadovoljnog stenjanja, tamom su se lomili krikovi boli, dok su Aliza i Arachidus plesali svoj goli tango u kaosu udaraca, znoja, krvi, ugriza, čupanja, vriske i razmazanih spermatozoida.

Arachidus je bio vraški dobar borac, no alkohol, iznenađenje, umor i nevoljkost za uništavanjem silne ženske ljepote (..šmrc..op.a.) učinili su od Alize više no dostojnog protivnika. Naposljetku, jedan sretni udarac laktom u potiljak i Aliza se strovalila u besvjest. Archi je došao do daha i obukao hlače (gaće mu se nije dalo tražiti), te potražio mobitel u namjeri da pozove policiju, no onda mu sine da: em nema pojma gdje se točno nalaze, em bi mu panduri teško neće povjerovali, već bi mislili da je pijan htio silovati tu ljepotu. Smislio je plan, pronašao nož pod sjedalom, šiknuo ga kroz prozor, skinuo Alizine samostojeće čarape i sputao je njima za stražnje sjedalo, okrenuo ključ u bravi i odvezao se iz šumarka.
Parkirao je kod Alizinog hotela, obukao sebe i nju što je bolje mogao, te ju je, pokušavajući izgledati što manje sumnjivo, predao portiru uz objašnjenje kako se previše nacvrckala pa ga napala, a ogrebotine, masnice na njegovom licu i krasta od porezotine pod njegovom bradom su mu bili svjedoci. Zatim je galantno odšetao iz predvorja prema svom, ohoho, udaljenom domu, uz nadu da je više nikad neće vidjeti kad ju već, eto, nije imao srca predati pandurima (ili se govno usralo da mu pajkani neće povjerovati op.a.), a kad je napokon stigao do svoje neuredne postelje, Zadnja misao što mu je prošla umom prije okrepljujućeg sna je bila: "Rastislav mi nikad neće povjerovati..." i zaspao je.

KRAJ

- 17:54 -

Komentari (23) - Isprintaj - #

petak, 18.05.2007.

"Ništa nije ni dobro ni loše"
Stendal

Evo pričice nagrađene čistom peticom...

Neobičan čovjek, moj djed. Svako toliko ga se sjetim, jako je volio pričati priče, osobito one iz njegove mladosti, 80-tih i 90-tih godina prošloga stoljeća, i to na onaj svoj neobičan način. Uvijek je tvrdio da su sve te priče iz njegovog osobnog iskustva, no moja se baka nije slagala s njime, jednom mi je rekla da dida voli izmišljati, te da se upravo radi njegove mašte zaljubila u njega. No ja se sjećam kako mi je kao maloj jednom zgodom, ispričao dosta tmurnu priču o nekom ratu...
"Jesam li ti kada pričao o ratu? Nisam?! Rat je mnogo nezgodna stvar, može da ti pokvari sve planove. Bilo je to davne devedeset'prve, tada je Hrvatska bila u bratskom udruženju sa susjednim slavenskim narodima. Svoju državu su zvali Jugoslavija i bila je velika sila, no bratski su se odnosi nakon smrti Tita, koji je bio veliki vođa južnih slavena, ili su ga bar tako zvali, pogoršali, k'o ča se ti posvadiš sa bratom kada mame ili tate nema u blizini. Tada je izbio rat, jer su neke zemlje htjele pod svaku cijenu zadržati bratstvo koje se raspadalo po svim šavovima. Sjećam se kao da je bilo jučer, te sam godine trebao ići na faks, no umjesto akademskog građanina silom prilika sam postao hrvatski domobran. Ružna stvar, taj rat i jako loša. Mnogo je ljudi džabe izgubilo život, još ih je više potjerano iz svojih rodnih krajeva, mnogo ružnije nego na filmovima ili u onim tvojim videoigrama...pljačke...ubistva...silovanja... Nadam se da to nikad nećeš osobno doživjeti."
Sječam se da je uvidio da me natjerao na rub plača, pa je nastavio: "No hajde, nije sve tako crno, da nije bilo rata, nebi sada imali 'svoju' državu, to nešto vrijedi. Također, mnogi ljudi nebi dobili priliku početi iz početka, bilo to dobro ili loše, a ja nikada ne bih posjetio krajeve istočno od Učke (Slavoniju recimo) i tamo upoznao tvoju baku, pa se nebi sada mogao ponositi svojom jako lijepom i pametnom unukom."
Bio je vraški laskavac, moj djed. No imao je pravo kad mi je par tjedana prije svoje smrti rekao: "Ništa na ovome svijetu ti nije ni loše ni dobro, sve je to život. Ne budi tužna što me ova bolest izjeda, vrijeme je da se i ja odmorim, zaslužio sam."

- 14:29 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.05.2007.

Imena luda - nalaze se svuda..

Evo mene dosađujem se u redakciji čekajući da počne koncert na Karolini (da se popuni bolje reć, aš osim osoblja tam nema duše žive), kako mi se nije dalo pisati postove na ovom kao ni na moja tri puno popularnija bloga (onom o grčkoj filozofiji, onom o pletenju goblena i onom u kojem podržavam profašistićke ideje naše vlade), dlućih malo komentisati po neznanim mi ultracool i almost ultracool blogićima kad skužih kak su dobra im imena (kao i vaša, moji blogoprijatelji)..

Tako je tu ultracool Borat koji nije Borat "frm kzhstn" već je borut, iznad njega neka čokolada, pa dančijev svijet (danči je muško, dok nisam pozornije pročitao sam mislio da je to neka danijela) i neki četnički alkosi (čačinački, ali na prvi pogled baca na četnički), pošto zvjezdanih blogova nikad dosta (reklama+reklama), tu su trenutno i Let tri, onda čobanriba bez KLIKA u glavi, tehnožena i mama mi se kupa gola (da, da, a ne u kupaćem kao što misliste).. Tu je i blog koji vjeruje u ljubav (..love is a chemical, straight from your genitals, never unconditional, only matematical..) i onaj simpa frajer sa ruba pameti..ovaj..znanosti (bez zjebancije, tip piše odlični SF), te za kraj moj najdraži ateizam (iako se malo istrošio u svojim postovima ali ja mu to neam srca reć..)..
Na skoro ubercool ljestvici nalazimo Tetu i dvatrefa koje se isplati škicnuti, a ostalo zanima neke nepoznate ljude i one koji nemaju pametnijeg posla, i one...bah, shvatili ste..
A sad nagradno pitanje: Tko su vama naj draži/omraženiji uber i almost uber blogovi i ogeri (Osim Tete koju svi volimo..)??!

Niš, vraćam se na Karolajna u nadi da bu bilo nešto ljudi, pa da mam o ćemu pisati sutra na delu..
P.S. Korda, mora bit u nastavcima jer ja ne stignem sve pripremiti i bilo bi predugo za copypasteanje sa usb-a na upload, a i odbilo bi ljude od čitanja, ovo je blog, a blog je ko Dylan Dog strip, ne Rat i mir roman.. kuiš??!!

- 21:28 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.05.2007.

Finalmente finito, Aliza, dio treći

"Ma dobro koji je tebi kurac?!", iznenađeno je upitao Arachidus Rastislava na jednoj od njihovih bezbrojnih kafeinisanja nakon što mu je ispričao epizodu s Alizom.(otprilike dva dana nakon što je Rastislav propješačio od Verudele do centra (4-5 km), ostavljajući Alizu sa njenim amarom u E&D-u.)
"Neam pojma, iskreno. Nije to da mi nije bila privlačna, je, jako.. ali.. Ali to nebi bilo to, samo još jedno pražnjenje jaja.. jedna avantura.."
"Koja avantura?!", prekinuo ga je Arachidus, "to bi ti bila jebačina života. Ona je božica!"
"Ali ja, ja još volim onu drugu..", uzdahnuo je.
"Kega? Bivšu opsesivno posesivnu rošpiju?", upitao ga je Arachidus sa nekim čudnim sjajem u očima.
"Ne, onu drugu bivšu, Chiaru..", pojasnio je Rastislav.
"Š'a onu sisatu, pogrbljenu klinku kvazi-pevaljku", smiješkao se Arachidus.
"Khm..nemoj tako, da tu..", pomalo uvrijeđeno mu je odgovorio.
"Onu glupaču koja te onako jeftino nogirala.", navaljivao je i dalje Arachidus.
"Khm..da,da, baš tu.", uzdahnuo je po drugi put, uvrijeđenog pogleda zkovanog u stol.
"Onu glupu, retardiranu kokošku...?", navaljivao je i dalje Arachidus jedva suzdržavajući smijeh.
"OŠ PRESTAT VEĆ JEDNOM, Shvatio sam!!?", naposljetku je puknuo Rastislav.
Arachidus se stao smijati kao dijete koje se igra sa najdražom igračkom.
"Sorry, zn'š da se zajebavam", ispričao mu se nakon dvadesetsekundnog smijuljenja, pa nastavio: "Dobro, oš mi reć' šta je to s tvojom bivšom, tada se nismo baš čuli pa neam pojma što se točno dogodilo."
"Dogodila se daljina i njeno djetinjasto ponašanje", uzdahnuo je po treći put pa nastavio: "Znaš da je u srednju išla dosta daleko od Pule, no to smo zgurali, ali je odlučila otići studirati neki kurac u ZG, pa mi je isfurala spiku da to nikad nebi funkcioniralo kada već ovako jedva spajamo kraj sa krajem. Slomila mi je srce.. Noćima sam se prevrtao zamišljajući je u tuđim zagrljajima.. Njene sise oko tuđeg kurca.."
"Oj, oj, zabrijao si.. Tijelo se ševi a duša se voli, vrati se na dušu molim te dok mi se nije digo..", prekinuo ga je Arachidus.
"Ovaj.. da.. 'maš pravo.. I ovu tu(bezimenu iz Staklenih zvona op.a.) sam nogirao jer je bila djetinjasta, al ša mogu kada me jednostavno podsjećala na Chiaru, zadržao bi je, ali je Chiarina sjena bila uvijek negdje između nas..prokletnica..od same pomisli na nju nemam volje za živjet, mrzim ju iz dna duše, a opet, volim ju srcem cijelim.. interakcija sa drugim ribama mi nema efekta, na kraju se samo osjećam jeftino i tišti me osjećaj kao da sam ju prevario.", razbrbljao se Rastislav.
"Oprosti, izgubio sam se u tvom monologu, kao da si prevarija kega?", upitao ga je Arachidus.
"Nju, ljubav mog života, Chiaru neprežaljenu..", uzdahnuo je Rastislav već četvrti put, ovaj put sa suzom u oku.

Arachidus ga nije čuo jer se u tom trenutku iza ugla pojavila ona, božica za koju je saznao prije sat vremena, a čiju ljepotu njegov prijatelj nije znao opisati. Besramno piljeći ustiju širom razjapljenih i curećih slina, jedva se uspije dovoljno pribrati da nerazgovjetno došapne Rastislavu: "Ps, psss, neki komad ko ona tvoja na jedanaest sati".
Rastislav nije ni trepnuo, utopljen u svoja sjećanja, ugušen u svojoj nesretnoj ljubavi. Riba kao da ih je prepoznala, pa se laganim korakom, zamamno njišući bokovima stala približavati njihovom stolu. Arachidus je spojio dva i dva, pa stao razmišljati koji je bed Rastislavu što ga je nagovorio da sjednu vani, a ne u podrum kafića gdje inače idu, no onda mu dođe da si opali šamar i sjeti se kako bi on mogao nešto pokušati kad već ovaj vegetira.."..njami..", omaklo mu se kada se taj božanstveni komad mesa (oprostite cure, ali muško je muško) već sasvim približio njihovom stolu i razmaknuo svoje sjajne usnice: "Oprosti, mogu li sjesti sa vama?"
"O vrajžu mater al sam srićan danas, od svih praznih stolova oko nas ona bi baš za nas sjela..", radovao se Arachidus u sebi dok je Rastislav tupo izgledajući još uvijek plovio sivim morem samosažaljevanja.
"Ciao.", pozdravila je Rastislava i sjela pored Arachidusa, koji je ,koliko god se pokušavao suzdržati, nemilosrdno preskakao očima sa njenih nogu, preko dekoltea do njenih usana, diveći se toj divoti (Znam, znam da glupo zvuči ali upravo je to radio, divio se divoti..hehehe.. op. a.).
"Rastislav mi nije rekao da ima tako zgodnog prijatelja.. ili si mu ti možda dečko?", upitala je Arachidusa koji se izgubio u oluji njenog pogleda.
"Ja.. ovaj.. khm.. ak' je on peder, nek mu bude, ja nisam..", izgovorio je šeprtljavo, dok se Rastislav lagano budio iz hibernacije potpomognut zamamnošću poznatog mu skupog ženskog parfema.
Samo se nasmiješila i pogledala Rastislava, koji je, vjerojatno već razbuđen, stao opet igrati na –IGNORE- kartu kao i kada se upoznaše.
Arachidus se u to vrijeme pribrao i složio spiku u glavi. Snagom volje je krv iz genitalija vratio tamo gdje mu je potrebnija (ta tko je vidio upecati božicu razmišljajući kurcem?!), pa je izustio: "Oprosti, ti poznaš Rastislava?".
"Da, upoznali smo se prije koj dan.", odgovorila mu je vračajući pogled natrag na njegove smeđe oči.
Arachidus se nije dao smesti, pa je škicnuo Rastisalva u nadi da je on prokužio igru, ali nije vidio nikakve značajne promjene u njegovoj –IGNORE- karti.
"Ah, kako je nepristojan, kada nas već on neće upoznati, dopusti mi da se predstavim: Arachidus Cadaver, stojim na usluzi...???", pozorno je sačekao da čuje njeno ime koje je već znao (nije zdravo gledati previše "kavalirskih" filmova a biti govance od čovjeka.)
"Ime mi je Aliza. Nisam znala da tako nepristojne osobe poput njega..", pogledala je prema Rastislavu, "..mogu imati tako uljudne prijatelje poput tebe.", Arachidus se rastapao pred njenim osmjehom, učinilo mu se kao da pada prema njenim usnama kada je ona nastavila: "A da 'stojiš' na usluzi vidim, i to dobro.", izgovorila je mazno i škicnula okom prema Arachidusovim preponama. Shvatio je, zacrvenio se, ali ostao hladne glave, pa nonšalantno sakrio "oteklinu" prekriživši si ruke u krilu i opravdao se: "Tijelu je teško zapovijedati."
"Znam, pogotovo nekim njegovim potrebama. Ti mi izgledaš kao dobar dečko, možda mi možeš pomoći. Koliko imaš godina?", mazno su plovile njene riječi do Arachidusovih ušiju, morao se uštipnuti za svaki slučaj da ne spava, a kada je sa sigurnošću ustvrdio da je sve ovo zbilja, odgovorio je: "Devetnajst, još koj' misec i bit će dvajset", i odmah požalio što je zvučao kao oni klinci koji se ponose što imaju sedam, osam ili devet i pol godina.

Kraj dijela trećeg finalmente finito, s Alizom slijedi još jedan (ovo bi bio zadnji da se nisam zalaufao i napisao manju novelu) pa se vraćamo na malo više ugodne probleme Rastislava i malo manje ugodne probleme Arachidusa.

- 15:46 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

petak, 04.05.2007.

Laganini poetry from metropola

Evo je, himna prijateljstvu koju je napisao moj dragi Kiros..ovaj..Rastisl..ovaj Vincent..ehm.. uglavnom dobri prijatelj na studiju u Zagrebu (A ne moja treća ličnost, čoban je od krvi i mesa i nismo se vidjeli od drugog mjeseca.. deder dojdi u Pulu il ću ja u Zg..)..
Eto, malo vopisivanja i eto što se ljudima dogodi kad im Lukrecije odu..hehehe..
Anyway, I like it a lot, hope you will too..

- 17:45 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

Design © by Gibo @HiTech@