Evo je, himna prijateljstvu koju je napisao moj dragi Kiros..ovaj..Rastisl..ovaj Vincent..ehm.. uglavnom dobri prijatelj na studiju u Zagrebu (A ne moja treća ličnost, čoban je od krvi i mesa i nismo se vidjeli od drugog mjeseca.. deder dojdi u Pulu il ću ja u Zg..)..
Eto, malo vopisivanja i eto što se ljudima dogodi kad im Lukrecije odu..hehehe..
Anyway, I like it a lot, hope you will too..
Nas, sretnu nekolicinu,
Braću po mukama i nevoljama,
Je zapao ovaj sretan i nadasve uzveličan dan
Da posvjedočimo o procesu koji se Životom zove.
Eto, samo što nam nada ne zakucaše na vrata,
A mi odbismo njezin lažni sjaj.
Skromnosti nemamo,
Nikada za tu damu prevrtljivu čuli nismo,
Niti smo okusili čari
Koje donose iskušenja Zavisti,
Zlobnice koje se smješka
Onima koji slabog uma kroče ovim svijetom.
Mi nismo takvi.
Nas je Život, taj mudri starac,
Bičevao kroz iskustva,
Gorka i slatka, crna i šarena,
Daleka od ovoga svijeta, što ga lakrdijaši domom zovu.
Stoga stojimo tu, pred vama,
Da vam posvjedočimo o onome što pismo.
Gorak je to nektar slatkih emocija,
Teško breme lepršavog svijeta po kojem hodimo.
Ipak, u zadnji tren nas nagrada stiže,
I imamo privilegiju učiti i naučiti
Što znači živjeti.
"Za one koji ne vide izlaz, a pred njima stoji.."
Vincent