srijeda, 22.11.2006.

Kad se Staklena zvona istroše..

Jedne mirne u jednom mirnom stanu u jednom ne tako mirnom krevetu Rastislav i njegova djevojka su ispred upaljenog televizora strastveno vodili ljubav.

Rastislav je iste sekunde znao da je pogriješio, em što se osjećao kao da je upravo lagao ( a nije volio je svoju djevojku ), em je znao da će ona taj njegov trenutak hormonske slabosti preuveličati, te da će misliti kako je on spreman produbiti emocionalno njihovu vezu ( što nije bio sposoban ). Znao je da je ono što slijedi su svađe..

Par dana prije te mirne večeri..
Rastislav i njegova djevojka su sjedili sami u njenom autu.



Rastislav je naprosto obožavao sve svoje poznanike koji su u nedostatku svojih ideja uvijek od njega tražili da odlučuje gdje će se i šta raditi, ali bi zato sve njegove prijedloge odbili dok on ne bi pogodio ono što su oni htjeli raditi.. Njegova se cura očito htjela ići prašiti u šumarak, a nije da se njemu ni stilo, ali je odlučio u njihovoj vezi postoji više od sexa.. Pa je ponekad i apstinirao da se uvjeri u tu svoju teoriju..



Upalila je auto i dovukla ih do grada, otišli su na piće u kafić gdje su nekoć visili po cijele dane, oboje su bili mrzovoljni, ona više od njega, i razgovor se pretvorio u prepiranje. Rastislav je pojeo nešto i razveselio se, ona je ostala mrzovoljna.
Svađa se raspirivala i u trenutku kada je pomislio da će mu dati nogu, Rastislav ju je nekako umirio. Poljubili su se. Odvela ga je doma.
Na parkiralištu je Rastislav sreo Arachidusa. Pozdravili su se. Arachidus ga je pozvao na pljugu. Rastislav je pristao. Dok su pušili u dvorištu iza Arachidusove zgrade razgovarali su o tome kako svatko ima svoja «staklena zvona», nekome su to igrice, nekome roditelji, nekome djetinjasto ponašanje. Neki pak svoja nalaze u drogi ili alkoholu, neki u promiskuitetu, neki u društvu, neki u prijateljima.. a neki čak i u pisanju ovih pizdarija koje čitate..
Kad im je THC oduzeo mogućnost normalnog rasuđivanja, Rastislav i Arachidus su se još malo zajebavali, pa se na parkiralištu rastali i uputili svako k svojem domu.
KRAJ ( Onaj konačni «Staklenih zvona», ali ne i priča o Arachidusu, Rastislavu i ostalim deima.. jer gdje završava jedna priča, uvijek počinje par novih.. )

- 18:41 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 15.11.2006.

Solus i vile..heh..

Vedar no prohladan dan sjekao je šumu hrasta crnike negdje međ ožujka i travnja, Solus se šetao, bolje reći probijao kroz grmlje tražeći nešto za klopu i pritom krateći vrijeme. Ovaj se put našao u svojoj rodnoj zemlji, Pilusu, voljenom kraju u kojemu je sve moguće. Odjednom izbije na osunčanu čistinu, u prvi mah ga je zaslijepjela božanstvena svijetlost kasnojutarnjeg sunca. Solus ubrzo primijeti da nije sam, pa tiho šmugne iza jednog grma kupine. Prizor koji je ugledao mu je izmamio smiješak vrijedan par milijuna litara nafte.

Na proplanku su stajale dvije prelijepe ženske osobe. Solus je ispravno pretpostavio da se radi o šumskim vilama. No ono što Solus nije znao jest da se ta predivna stvorenja zovu Snježana i Sunčana, te da se upravo spremaju obaviti ritual smijene godišnjih doba.
Sunčana je bila tamnoputa sex bomba tamne kose, malchice krupnog tijela koje je odisalo ženstvenošću ogrnutog u haljinu satkanu od trave (ne marihuane već one za ispašu stoke..e..op.a.) i lišća s mnogobrojnim ukrasima od raznoliko šarenog cvijeća. Duboki dekolte joj je isticao bujne grudi koje su se doimale kao da jedva čekaju da ih netko pusti na svjež zrak. Solusovom opažanju nije pobjegao ni njen rep nalik lavljem, kojim je nježno gladila travu iza sebe..
Snježana je naprotiv bila visoka i vitka. Blijede puti zaogrnute u sivoplavu haljinu satkanu od tisuća komadića leda, dok joj je sa svijetle kose visjelo ledeno iverje. Solus ju je promatrao žmirkajući, jer se sunce odbijalo sa sve te vječno zamrznute vode koju je nosila na sebi. Nakon što je skinula plašt od svježeg snijega koji je vukla metar za sobom, Solus uvidje da i nema baš neke sise, no zato joj je dupe bilo prva liga.

Solus je nastavljao pratiti ritual dok su mu svakakve perverzije padale na um. Sunčana i Snježana su plesale jedna oko druge, pa se malo klanjale drveću i grmlju okolo mrmljajući neke nerazumljive stihove. Nakon nekog vremena su se uhvatile ruku pod ruku i počele plesati kolo zavijajući neku odurnu pjesmu koja se Solusu činila užasno poznatom. «Jebali vas narodnjaci..», pomisli Solus, a zatim ga u desnoj nozi uhvati takav grč od dugotrajnog čučanja da se samo strovalio unatrag. Padao je u trnovito grmlje držeći se za bedro i stvarajući takvu buku da su ga čule i patke sa obližnjeg jezera.
«Tko je tamo?», upitala je Snježana nakon što su vile neko vrijeme ostale prenute komešanjem i psovkama koje su dopirale iz obližnjeg grmlja.
«Solus mi je ime, kad već pitate predivna vilo. Nadam se da vam ne smeta što jedan obični smrtnik prati vaš prekrasni, predražesni ples?!», izlanuo je s lopatom sarkazma Solus nakon što se djelomično pribrao i nekako se sav izgreben iskobeljao iz grmlja.
«Ohoho, ma je netko slatkorječiv..», odvrati Sunčana nastavljajući: «Dugo nisam prašila smrtnika, a ti Snješka?!»
«Nisam ni ja..a ovaj je tako zgodan i snažan, mora da je zdrav i izdržljiv», odgovori joj sa onim pohotnim sjajem u očima kakvog imaju starije žene koje desetljećima nisu osjetile kurca, te si stade polako otkopčavati ledenu haljinu.

Solusu smiješak navrije na lice, te mu prvi puta u životu dođe da se prekriži i zahvali dragom bogu u kojega nije vjerovao, na ove dvije prekrasne vile nimfomanke..
«Dolazi ovamo i skidaj te krpe sa sebe!», doviknule su mu ostavljajući ga iznenađenog, ipak je očekivao da će ga pokušati začarati ili ušmekati.. Solus je polako krenuo prema njima, skidajući odjeću i odlažući svoju opremu, nakon što im se približio na tri koraka, one se stadoše strastveno ljubiti i kidati komade krasnih haljina jedna sa druge. Solus je bio omamljen njihovom igrom, zbacio je i posljednji komad odjeće sa sebe i stao nadrkavati svog već pošteno nabreklog klipana..
«Hmm..dojmljivo..», prošaptala je Sunčana otimajući mu kitu u svoju toplu ruku i lagano se spustila na koljena. Ruka joj je bila nezamislivo sitna i nježna, lagano mu je zatezala kožicu, dok se Snježana raskomotila na nekom mahovinom obraslom panju i stala se maziti. Očigledno uzbuđena pogledom na Solusa i Sunčanu počela je sve brže i brže letiti vitkim prstima po svom glatko obrijanom blagu, povremeno ispunjavajući svoju unutrašnjost. Solus se opustio i odlučio im otkriti svoju pravu čud: «A daj poliži ga već jednom, nemam cijeli dan, a ti dojdi ovamo da ti pomognem oko mace i pokažem koliko su spretni moji prstići».
Vile su se dobrovoljno prepustile njegovoj inicijativi, Sunčana mu ga je stala snažno usisavati u svoja slatka ustašca, gutajući ga divlje i ritmično poput neke napaljene životinje, povremeno bi zastala da bi uzela daha i pritom bi mu ga oblizala od korijena do glavića. Snješka mu je utisnula snažan poljubac, tako hladan da su ga usne zapekle, jezikom se stala boriti protiv njegova «oštre jezičine» dok je on lutao rukama ispod njenog struka, gladeći njenu savršenu guzu, mazeći unutrašnjost njenih bedara. Solus se ohrabrio i laganim dodirom prošao po njenim usminama, Snješka je zadrhtala. Sunčana ga je svojom igrom dovodila do ludila, Solus se nije mogao sjetiti kad mu ga je zadnji put netko toliko dobro pljugao da mu utrnu zubi, bila je definitivno bolja od onih skupih kurvi iz Pilusa koje mu je poručnik jednom za nagradu priuštio. Solus se zabavljao dražeći sluzavu Sniješkinu rosulju, kadli osjeti nešto dlakavo kako traži put između njegovih gluteusa, kucajući mu na vrata otpadnog otvora.
«Koji je to kurac?!», uzvikne i odskoči natrag, dalje od Sunčaninog repa. «Nisam ti ja neki pešo», zaprepašteno se prodere očima tražeći gdje je odložio svoj mač, znao je da je sad najebao..
«Začepi! Igramo po našim pravilima», izdere mu se Snješka u facu dok je Sunčana mrmljala nešto u bradu.. Solus osjeti glatko, tek niklo korijenje kako mu sputava udove.. Opirao se, no snažno ga je korijenje vuklo k zemlji, te naposljetku prikovalo uza nj.
«Jebem vam sve po spisk...», nije stigao završiti kletvu jer ga je Sunčana opkoračila i gurnula mu glavu u svoje toplo međunožje.
«Prvo ćeš nas zadovoljiti, pa ako budeš dobar, možda te nećemo ubiti», zapovjedila mu je Snješka nabijajući mu se na još uvijek adrenalinom tvrdi kurac, pička joj je bila uska, hladna i oštra, Solus se osjećao kao da tuca grudu snijega. Sunčana se u međuvremenu raspametila i sve brže i brže trljala po njegovom licu, naprosto ga tjerajući da se guši i pije njene sokove.. Gušio se i međunožje ga je počelo boljeti od ozeblina, Solus je proklinjao svoju nepromišljenost..
Snježana je ludim ritmom stala jahati po njegovom kurcu, uzrokujući mu sve veću bol, a sebi sve veći užitak. Vrtjela je bokovima, dizala se i spuštala, a Solusu ni obilna količina njenih sokova nije pomogla da osjeća ugodu pritom. Sunčana je vrištala silujući mu čeljust i jezik koji se trudio da ju zadovolji.. Pras, pras, obje su se stale izvijati u svemočnom valu orgazma koji je razbio Sunčaninu čaroliju. Kurac ga je bolio do iznemoglosti kadli je odjednom stiglo olakšanje, sjahala je i zamijenila poziciju sa Sunčanom..
«Liži ili ću te pretvoriti u kockicu leda», zapovjedila je Snješka glasom koji bi i vatru zamrznuo.. Solus pomisli kako jedan njegov dio već je kockica leda kadli mu stigne olakšanje u obliku vrele Sunčanine pičkice koja se lagano omotala oko njegovog mrzlog uda. Nije mu bilo druge nego otvoriti bolnu čeljust i uroniti svoj jadni jezik u Sniješkino ledište.. Dlakavi rep mu se ponovo počeo uvlačiti u čmar, koliko god on stiskao..

Jebao je i bio je jeban, čak si je morao priznati da mu je osim zamrznute njuške donekle i gušt.. Fino ugrijana jaja više nisu mogla izdržati i on je prosuo svoje sjeme duboko u Sunčicu. Na njegovu sreću i Vile su se zasitile te se zadovoljno izvalile na travu kraj Solusa, on nije propustio priliku da iskoristi njihov trenutak nepažnje, te se još uvijek zamućenog uma naglo ustao i dohvatio svoj mač. Izvježbanim pokretom sječivo je zasjalo oslobođeno futrole, a Solus je stao mrmljati nešto što je zvučalo kao «Crucius inferni», oko zaprepaštene Snješke se stvorio vatreni krug koji je svojim sporim stezanjem pržio i topio njenu glatku ledenu kožu. Sunčana se jedva stigla ustati i pribrati kad joj se Solus hitro stvori iza leđa i probode je Ifritom. Solus je izvukao oštricu iz ranjene vile i spretnim zamahom joj odrezao rep. Dok se Snješka i dalje lagano krckala u vlastitom sosu, Solus je rukama rasporio Sunčaninu ranu na trbuhu i stao joj derati crijeva van utrobe. Toliki bijes je kiptio u njemu da nije ni registrirao zaglušujuće krikove boli koje su obje ispuštale. «Probaj sad malo ovo posisati..», rekao je gurajući rasporena crijeva u Sunčanina usta, gušeći je vlastitim organom. Vatra se ugasila i Solus je navalio mačem na Snješku, bio je razočaran kad je otkrio da su od nje ostali samo vrišteći karbonizirani ostaci.
«Čemu tolika buka!? Kao da ne znam da vam za tjedan dana neće ostati ni maleni ožiljćić..proklete vile, budite sretne što vas nisam dokrajčio..», dobacio je Solus nakon što se obukao i krenuo svojim putem natrag u šumu, ostavljajući nekoć ljupke vilenjakinje izmasakrirane do neprepoznatljivosti da uživaju u nesnosnoj boli.
KRAJ

- 17:37 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

srijeda, 08.11.2006.

Priča uz čaj..

Šest popodne, vani je već mrak, dvije prilike sjede u separeu jednom malog i zagušljivog kafića, oblačići dima lebde na njihovim glavama dok oni lagano griju smrznutu nutrinu ispijajući svaki svoju šalicu čaja.

-Brrr..ma je hladno..ovaj vrajži burin prodire do kostiju..reci mi, šta te muči?! – Upitao je Rastislav svog prijatelja vidljivo se tresući.

..Buah..stvarno je zima, vrajžu mater.. A uvijek isto..žene..ljubav..i te stvari.. odgovorio mu je Časomir zagonetno se smiješkajući..

-Ljubav i kakve stvari?? Ša opet si prekinuo sa ribom? – upitao je Rastislav..

..Pa ne baš, dopusti mi da ti objasnim.. započeo je Časomir svoju priču..

..Ljudi kažu da za svakoga postoji samo jedna osoba..da lutamo pustinjom života dok je ne pronađemo, a kad je pronađemo, najsretniji smo na svijetu..

-To je hrpa sranja! – ubacio se Rastislav.

..Točno tako.. Nesretan sam Rastislave, i to jako.. Imao sam sreću ili nesreću da u roku od godine i po upoznam tri ljubavi mog života.. Sve tri su različite, no opet sve tri su savršene za mene.. Sve ih podjednako volim, svaka zauzima drugi, ali jednak dio mog srca..

-Nisam te smatrao tako emotivnim.- zajedljivo će Rastislav..

..Samo ti zajebavaj..i samom ti je jasno da nemogu biti sa sve tri odjednom..

-Da..hmm..ležanje na više stolica i nije toliko uzbudljivo kao što neki ljudi misle- zabrinuto je nadodao Rastislav češkajući se po bradi..

..Upravo tako..iako ti nisam vjerovao kad si mi to prvi puta rekao, nakon silnih propalih veza sam se uvijerio da si bio potpuno u pravu..

-Ja sam uvijek u pravu-važno će Rastislav..
-Dobro tko su te ribe?-upitao ga je..

..Moja prošlost, moja sadašnjost i moja budućnost..

-Ha?! Daj nemoj zajebavati i reci mi dal ih poznam?-

..Poznaš, i to sve tri..
..Moja sadašnjost.. Varta, cura koja bi dala sve za mene..
..Moja prošlost.. Nokia, cura za koju sam nekada bio spreman dati sve..
..Moja budućnost.. Struja, moja bivša kolegica, klinka tako čista da mi ju je žao i dotaknuti..

-Vrajžu mater, sad si me pošteno zbunio..čekaj, sve ih tri voliš..s jednom i jesi..gdje je tu problem?!-

..Problem je kad sretnem ove druge dvije s kojima nisam..

-Obrazloži..-

..Neki dan sam se vraćao sa predavanja, žurio sam se doma na ručak.. prolazim gradom i koga sretnem na busnoj.. Moju bivšu, Nokiu.. Znaš da nismo ostali u dobrim odnosima, ali je vatra među nama itekako živa.. Ništa, odlučim pustiti bus u kurac i ići doma pješke, samo da je nebi trebao gledati.. I sve je bilo u redu dok se nisam počeo udaljavati od busne.. Čovječe, odjednom kao da me strefiše tisuće udica u nutrinu i stadoše me vući prema njoj.. kunem ti se, najgori osjećaj u mom životu.. Svaki korak dalje od busne, dalje od nje mi je postao noćna mora, imao sam osjećaj da je svaka sekunda sat, a svaki metar je boljeo sve više i više.. Htjedoh se zaletit do nje i napravit nešto, ni sam neznam što..zagrliti je, priviti se uz nju ili je bar pogledati u oči i izmijeniti par toplih riječi.. Me razumiješ??..

-Razumijem da si skroz prolupao, pa prije samo par tjedana si mi tu na istom mjestu gdje i sada škrgutao zubima o tome koliko ti se gadi.. a sad si odjednom pun tako «dubokih» osjećaja prema njoj, nisam znao ni da to možeš..-stao ga je drkati Rastislav..

..hmpf..tipično za tebe, ja te pitam savjet a ti me zajebavaš..

-Ajde, ajde, baš sam se ufurao, šta se još dogodilo??-

..U zadnje vrijeme i nisam baš u nekim odnosima sa Vartom, znaš.. malo se rijetko viđamo i stalno je ljuta na mene..

-M daj, nije ni čudo kad si rastrgan na sve strane.-

..Hmm..da.. ali nije samo to, teško mi je biti s njom jer je previše volim..

-Čekaj, čekaj.. koj kurac?!- Rastislavu se pojavio ogromni upitnik na čelendri.

..M da, nemrem ti objasniti, ali je tako.. volim je, i osjećam se kao da je varam jer mi se događaju ovake pizdarije ko sa Nokiom..

-Aha..zanimljivo, ali ti nisi ništa radio s njom otkad ste prekinuli, ša ne?..-

..Nisam, majke mi, ali kao što ti i objasnih svaki put kad je vidim dođem u napast...

-Za napraviti šta?-

.. Zagrliti je, poljubiti ili je bar pogledati u oči i izmijeniti par toplih dodira..

-Da,da,da..pun si patetike..-reče Rastislav okrečući očima..
-A gdje je problem s ovom zadnjom, malom Strujom?? Ša je nismo vidjeli neki dan na onom koncertu-

..Pa da, neznam dal si primijetio, no kad sam je otišao pozdraviti dobro smo se zapričali..

-Primjetio sam, ostavio si cigaretu da izgori, nas da blejimo u sise one plavuše i pivo da ti ispari..- sanjareći je govorio Rastislav sa slikom lijepo oblikovanih sisa prebačenom kao koprenom preko očiju..

..Hmm,da.. trgni se malo, očito onda niste primijetili da mi se mala nabacuje..

-Ali smo primijetili da se ti nabacuješ njoj.. prirodno je da si napraviš rezervu ako Varta ode u kurac..-

..A ono..valjda.. mislim da me je htjela poljubiti kad sam joj rekao da ju pozdravljam i da se vraćam vama i svom pivu..

-A ti nju kao nisi..-

..Bože, kako uspiješ buljiti u sise i špijunirati mene..??

-Imam blagi poremećaj koncentracije..hahaha..taman sam skužio kako te dok ste se rukovali povukla dole i..-

..i uspijela mi smutiti razum svojom toplinom i blizinom, zamisli da sam pokleknuo i poljubio je..

-Hmm.. šta da ti kažem, tvoj problem.. iako se za jednog emotivca prilično dobro odupireš svojim emocijama..bahaha..ne bih volio sad biti ti.-

..Zvao sam je na kavu..

-Koga?-

..Struju..

-Zašto?-

..Neznam..

-I šta ćeš sad?-

..Neznam..

Rastislav se slatko nasmijao Časomirovoj nevolji.. Stvarno nije znao šta da mu kaže, on baš i nije stručnjak na području osjećaja, no da se njega pita, Časomiru bi sad bilo najpametnije ostati sa Vartom i kloniti se ovih drugih kao crnog vraga.. Što vi mislite dragi gledaoci??

Kraj (Zaboravih već kojeg dijela..)

- 10:21 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 01.11.2006.

Krasota života..

Prvi studeni..danas sam se prvi puta nakon mnogo vremena prestrašio kad sam pogledao u ogledalo.. Naime, obrijao sam se.. Imadoh bradu već više od šest mjeseci, pa se pitah kako sam izgledao bez nje, odgovor: ko bebica, nema prišteva, čista blijeda koža koja je propustila blagodati ljetnog sunca.. Neću puno kakati o tome, jer je Kamov na istu temu već napisao svoju "Bradu".
Uglavnom, kad me cura vidjela - popizdila je, sad stvarno izgledam mlađahno, rekla mi je da se osjeća kao pedofil.. nemogu joj zamjeriti, sad zna kako se ja osjećam kada se ona obrije na "brazilku"..
Uglavnom, to joj je bio tek prvi šok, sve u mom životu polako odlazi u "Honduras", pa se malo čudno ponašam, a i rekoh joj da se moram više posvetiti faxiranju i poslu,a to znači da se baš i nećemo viđati (baš sam super, Račanova politika s faxa na posao u doslovnom tumačenju..)..
Nedavno me odvedoše u neki cajkaroški klub za postarije ljude, kako se osjećah ćete najbolje shvatiti iz pjesmice koju tom prilikom napisah:

(Vi koji volite cajke se nemojte uvrijediti, znam da niste svi ko ekipa iz tog kluba..)
Lijepota svega je što sam ranije tog dana dogovorio svoj nastup na pjesničkim večerima u jednom malenom kafiću, tako da ću pobiti ljude koji se tamo pojave svojom koma poezijom..
Svejeno sam oduševljen radi toga..
pripremih i par priča za blog, ali ih moram dovršiti još, brzo ću ja to, ovih dana..
lijep pOzDrAv..

- 18:27 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

Design © by Gibo @HiTech@