srijeda, 08.11.2006.

Priča uz čaj..

Šest popodne, vani je već mrak, dvije prilike sjede u separeu jednom malog i zagušljivog kafića, oblačići dima lebde na njihovim glavama dok oni lagano griju smrznutu nutrinu ispijajući svaki svoju šalicu čaja.

-Brrr..ma je hladno..ovaj vrajži burin prodire do kostiju..reci mi, šta te muči?! – Upitao je Rastislav svog prijatelja vidljivo se tresući.

..Buah..stvarno je zima, vrajžu mater.. A uvijek isto..žene..ljubav..i te stvari.. odgovorio mu je Časomir zagonetno se smiješkajući..

-Ljubav i kakve stvari?? Ša opet si prekinuo sa ribom? – upitao je Rastislav..

..Pa ne baš, dopusti mi da ti objasnim.. započeo je Časomir svoju priču..

..Ljudi kažu da za svakoga postoji samo jedna osoba..da lutamo pustinjom života dok je ne pronađemo, a kad je pronađemo, najsretniji smo na svijetu..

-To je hrpa sranja! – ubacio se Rastislav.

..Točno tako.. Nesretan sam Rastislave, i to jako.. Imao sam sreću ili nesreću da u roku od godine i po upoznam tri ljubavi mog života.. Sve tri su različite, no opet sve tri su savršene za mene.. Sve ih podjednako volim, svaka zauzima drugi, ali jednak dio mog srca..

-Nisam te smatrao tako emotivnim.- zajedljivo će Rastislav..

..Samo ti zajebavaj..i samom ti je jasno da nemogu biti sa sve tri odjednom..

-Da..hmm..ležanje na više stolica i nije toliko uzbudljivo kao što neki ljudi misle- zabrinuto je nadodao Rastislav češkajući se po bradi..

..Upravo tako..iako ti nisam vjerovao kad si mi to prvi puta rekao, nakon silnih propalih veza sam se uvijerio da si bio potpuno u pravu..

-Ja sam uvijek u pravu-važno će Rastislav..
-Dobro tko su te ribe?-upitao ga je..

..Moja prošlost, moja sadašnjost i moja budućnost..

-Ha?! Daj nemoj zajebavati i reci mi dal ih poznam?-

..Poznaš, i to sve tri..
..Moja sadašnjost.. Varta, cura koja bi dala sve za mene..
..Moja prošlost.. Nokia, cura za koju sam nekada bio spreman dati sve..
..Moja budućnost.. Struja, moja bivša kolegica, klinka tako čista da mi ju je žao i dotaknuti..

-Vrajžu mater, sad si me pošteno zbunio..čekaj, sve ih tri voliš..s jednom i jesi..gdje je tu problem?!-

..Problem je kad sretnem ove druge dvije s kojima nisam..

-Obrazloži..-

..Neki dan sam se vraćao sa predavanja, žurio sam se doma na ručak.. prolazim gradom i koga sretnem na busnoj.. Moju bivšu, Nokiu.. Znaš da nismo ostali u dobrim odnosima, ali je vatra među nama itekako živa.. Ništa, odlučim pustiti bus u kurac i ići doma pješke, samo da je nebi trebao gledati.. I sve je bilo u redu dok se nisam počeo udaljavati od busne.. Čovječe, odjednom kao da me strefiše tisuće udica u nutrinu i stadoše me vući prema njoj.. kunem ti se, najgori osjećaj u mom životu.. Svaki korak dalje od busne, dalje od nje mi je postao noćna mora, imao sam osjećaj da je svaka sekunda sat, a svaki metar je boljeo sve više i više.. Htjedoh se zaletit do nje i napravit nešto, ni sam neznam što..zagrliti je, priviti se uz nju ili je bar pogledati u oči i izmijeniti par toplih riječi.. Me razumiješ??..

-Razumijem da si skroz prolupao, pa prije samo par tjedana si mi tu na istom mjestu gdje i sada škrgutao zubima o tome koliko ti se gadi.. a sad si odjednom pun tako «dubokih» osjećaja prema njoj, nisam znao ni da to možeš..-stao ga je drkati Rastislav..

..hmpf..tipično za tebe, ja te pitam savjet a ti me zajebavaš..

-Ajde, ajde, baš sam se ufurao, šta se još dogodilo??-

..U zadnje vrijeme i nisam baš u nekim odnosima sa Vartom, znaš.. malo se rijetko viđamo i stalno je ljuta na mene..

-M daj, nije ni čudo kad si rastrgan na sve strane.-

..Hmm..da.. ali nije samo to, teško mi je biti s njom jer je previše volim..

-Čekaj, čekaj.. koj kurac?!- Rastislavu se pojavio ogromni upitnik na čelendri.

..M da, nemrem ti objasniti, ali je tako.. volim je, i osjećam se kao da je varam jer mi se događaju ovake pizdarije ko sa Nokiom..

-Aha..zanimljivo, ali ti nisi ništa radio s njom otkad ste prekinuli, ša ne?..-

..Nisam, majke mi, ali kao što ti i objasnih svaki put kad je vidim dođem u napast...

-Za napraviti šta?-

.. Zagrliti je, poljubiti ili je bar pogledati u oči i izmijeniti par toplih dodira..

-Da,da,da..pun si patetike..-reče Rastislav okrečući očima..
-A gdje je problem s ovom zadnjom, malom Strujom?? Ša je nismo vidjeli neki dan na onom koncertu-

..Pa da, neznam dal si primijetio, no kad sam je otišao pozdraviti dobro smo se zapričali..

-Primjetio sam, ostavio si cigaretu da izgori, nas da blejimo u sise one plavuše i pivo da ti ispari..- sanjareći je govorio Rastislav sa slikom lijepo oblikovanih sisa prebačenom kao koprenom preko očiju..

..Hmm,da.. trgni se malo, očito onda niste primijetili da mi se mala nabacuje..

-Ali smo primijetili da se ti nabacuješ njoj.. prirodno je da si napraviš rezervu ako Varta ode u kurac..-

..A ono..valjda.. mislim da me je htjela poljubiti kad sam joj rekao da ju pozdravljam i da se vraćam vama i svom pivu..

-A ti nju kao nisi..-

..Bože, kako uspiješ buljiti u sise i špijunirati mene..??

-Imam blagi poremećaj koncentracije..hahaha..taman sam skužio kako te dok ste se rukovali povukla dole i..-

..i uspijela mi smutiti razum svojom toplinom i blizinom, zamisli da sam pokleknuo i poljubio je..

-Hmm.. šta da ti kažem, tvoj problem.. iako se za jednog emotivca prilično dobro odupireš svojim emocijama..bahaha..ne bih volio sad biti ti.-

..Zvao sam je na kavu..

-Koga?-

..Struju..

-Zašto?-

..Neznam..

-I šta ćeš sad?-

..Neznam..

Rastislav se slatko nasmijao Časomirovoj nevolji.. Stvarno nije znao šta da mu kaže, on baš i nije stručnjak na području osjećaja, no da se njega pita, Časomiru bi sad bilo najpametnije ostati sa Vartom i kloniti se ovih drugih kao crnog vraga.. Što vi mislite dragi gledaoci??

Kraj (Zaboravih već kojeg dijela..)

- 10:21 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.