utorak, 12.09.2006.
Televizija..
«Da vidimo ša je danas na televiziji», govorio je sebi Arachidus dok je uzimao daljinski u ruke paleći istu i lagano se, ali udobno, smjestivši u fotelju..
« Ništa, ništa.. hmm.. ništa..», razmišljao je dok je letio kroz programe..
Neka - TV prodaja, «.. a ako nazovete odmah, dobiti ćete i ovu prekrasnu bijelu salvetu na dar, a sve to za samo devedesetdevet kuna i devedesetdevet lipa. Vaš poziv je besplatan..» Hmm, da.., da vidimo ša ima dalje..
- Vijesti, čista crna kronika.. ovaj ubio ovog, tamo i tamo se netko raznio, uragan Đuro odnio nove živote, političari troše više no što zarađuju.. «Ma nemoj, a ja sam mislio da su oni požrtvovni», nasmiješio se svojoj internoj dosjetki Arachidus..
- Meteo.. Vrijeme će sutra biti tapija: «Mjestimično oblačno sa mogućim padalinama, u sjevernoj hrvatskoj moguć snijeg dok će na jugu vjerovatno puhati mjestimično snažan vjetar. Temperatura oko osamnaest stupnjeva celzijusa, na jadranu toplije..», iz TV je prodirao sablasno robotizirani glas zgodne mlade dame..
- Sport.. «..Danas je bio veliki dan za hrvatski sport. Zahvaljujući svojoj velikoj požrtvovnosti naš je poznati tenisač uspio svladati Federera u setovima šest-tri, sedam-pet, dok je naš drugi po redu poznati tenisač zbog teške ozljede koju je zadobio prije tri godine na Wimbledonu za dlaku izgubio od najboljeg svjetskog tenisača u setovima..bla,bla,kenj..», sa TV ekrana se smješkao masno-zalizani, ulickani polualbanac sa pivskom trbušinom koja odaje da nikada nije vidio nogometnu loptu uživo..
«Ahh.. Možda ipak odem upaliti komp ili napraviti nešto korisno», pomislio je Arachidus i trenutak zatim otišao upaliti komp, napisati prvi dio jedne jako dobre i satirične priče.. A onda je strašno ogladnio pa si je otišao pripremiti jedan od svojih poznatih omleta sa sirom, pancetom, lukom i paprikom..
Nakon što se svojski najeo jaja, pancete i paprike (sira i luka nije našao u kuhinji, a ni sol, pa je po nju morao skočiti kod susjede koja je s njegovom bakom upravo načela već treću bocu rakije danas..), te još malo prčkao po kompu igrajući Wormsiće i Zoo Tycoon, Arachidus se vratio velikoj crnoj kutiji pomičnih slika u dnevnom boravku. Nakon otprilike sat vremena zurenja u ekran s moždanom aktivnošću zombia, Arachidus shvati da gleda neki cool horrorček kojeg je već davno odgledao na DVD-u.. Bed mu je bilo što ga sada gleda sam u mraku, jer svi ostali su zaspali, dok ga je prije gledao usred bijela dana sa bratom.. Ono, tipični novi horrorček, malo glumaca, puno krvi, zarobljeni na nekom ukletom brodu s nekim ukletim zlatom i takva sranja, ma stoposto ste odgledali najmanje dva takva.. No, Arachidusa je sve više bila trta, nije on gadljiv, niti strašljiv, no stjecajem okolnosti bio je malo tanak na živcima pa se bojao onoga trenutka kada će mu nešto iskočiti u kadru i on će se sasrati živ, a kada se to i dogodilo, otišao se u kupatilo umiti da dođe k sebi.
Preslabih živaca za gledanje ostatka filma, Arachidus počne opet švrljati po programima, te naiđe na kasnonoćnu reprizu neke serije, mislim da se zvala «8-9 načina za povaliti moji kći» ili nešto vrlo slično k tomu, pa je stane zainteresirano gledati. Arachidus je polagano izvlačio cigaretu YORK iz kutije, očiju pripiljenih za ekran, nešto tu nije štimalo, osjećao je neko stiskanje oko srca, ko da ima vrajžu anginu pektoris.. I tada ga zvekne kao što dvadesetpet tonski kamion Coca Cole jureći brzinom od 130 kilometara na sat zvekne jadnu mačku koja neoprezno pretrčava autocestu: pa on osječa paroksizmalnu tahikardiju, osječaj s kojim se upoznao davnih dana kada ga je jedna cura koja mu se jako sviđala iznenada poljubila..Njegov prvi poljubac..tako nježan i gladak..a opet tako žestok i slinav..pun strasti..i njen parfem..dan danas ga opiči taj feeling kad u zraku osjeti i najmanji tračak tog posebnog, predivnog parfema.
Ali sad nigdje nije bilo ni parfema niti ičega sličnog, pa zašto ga onda pere paroksizmalna tahikardija, zašto osjeća to nepodnošljivo, slatko stezanje u prsima radi kojeg zna da je zaljubljen.. «Da li je to zbog cigareta??» , upita se Arachidus.. Povuće zadnji dim i ugasi cigaretu, malo se primiri, no stezanje nije prestalo.. Hmm.. malo se opet zapilji u TV i sine mu..Pa to je ona zatucana kučka na ekranu, ona koju mrzim voljeti,(nije to bila baš ona, no likica u seriji ga je full podsječala svojim izgledom, ponašanjem, svojom neizmjernom glupošću na osobu iz njegove ne tako davne prošlosti). Blok, srce mu je stalo, opet ga je pregazio Coca Colin dvadesetipet tonski kamion sječanja.. Ne! Ne! Arachidus se odupirao svojem sjećanju na prošli put kad ju je zagrlio, na tu večer u sobi, u disku.. Uzalud, slatko-gorki osječaj stezanja preuzeo je kontrolu nad njim, odvodeći ga u medeni svijet emotivne boli, tjerajući ga da ponovno proživi svoju glupu ljubav, tjerajući ga da ponovno proživi svoje razočarenje, tjerajući ga da se pita šta bi bilo kad bi bilo i da je njegova baba muško bi li se zvala Duško..
Arachidus se ukopao u naslonjač obliven znojem, sa ekrana ga je gledala, smijala mu se, ljubila ga, tješila, ONA.. Na njegovu sreću, serija je završila, a iako su kiselo-nježne uspomene i dalje plesale pred Arachidusovim očima, bar ga nije proganjao njen lik s malog ekrana, čak je i tahikardija počela jenjavati.. Arachidus je jedva zapalio cigaretu rukama koje su se tresle kao lišće na buri, opalio si par šamara da ga brže prođe, nakon što je uvidjeo da mu to baš i ne pomaže preveć, lupio je glavom u zid, smirio se, zaboravio i otišao u krpe..
Pa nek mi netko kaže da telka nije štetna za zdravlje..hahaha..
Kraj..
- 17:19 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
