Apsolut sf priče

ponedjeljak, 04.12.2006.

Nebeska 35

Arn se uskoro izgubi kroz mali prolaz, popraćen Heleninim ljutim pogledom. Helena počne vaditi stvari iz svog ruksaka kako bi došla do kotlića koji se nalazio na samom dnu. Cijelo vrijeme dok je to radila, govorila je sebi u bradu, slažući stvari na jednu od koža:
- Dobro, što on misli? Ne može tako sa mnom razgovarati!
Dok je ona tako razgovarala sama sa sobom, iza njenih leđa je došao Ivan, držeći zeca u jednoj, a nož u drugoj ruci. Baš u trenutku kad ju je želio nešto upitati, Helena se okrene prema njemu. Nakon što je ispred sebe ugledala glavu mrtvog zeca odskoči unatrag i preplašeno poviče prema Ivanu:
- Jesi li ti normalan?! Gotovo sam umrla od straha!
- Nisam vas želio preplašiti.
Helena je držala desnu ruku na prsima promatrajući mrtvog zeca i nož u njegovim rukama, a kad se malo smirila, tiho ustvrdi:
- Ali ti je to savršeno uspjelo! Srce mi tuče kao da je poludjelo!
- Samo sam vas htio pitati kad ćete mi moći pomoći da očistim zeca?
Helena uzme kotlić koji se još uvijek nalazio u ruksaku i ustane s poda, komentirajući:
- Prvo moram uzeti vode iz jezera i staviti je da se ugrije kako bismo mogli očistiti pticu, a tek onda se možemo zabaviti oko zeca.
- Ja ću ga početi čistiti dok ne donesete vodu, ali kasnije kad ga budem gulio, trebati ću vašu pomoć.
- Dobro. Počni bez mene. Vraćam se odmah!
Ona dohvati kotlić, uzme jednu baklju koja je visjela na zidu i uputi se prema malom jezeru u drugoj pećini. Promatrala je neko vrijeme čisto jezerce u koje je pritjecala voda iz malog izvora, koji se nalazio pola metra iznad površine jezera i polako tekao iz jedne od pukotina na zidu. Iako je voda stalno pritjecala, njena razina u jezeru se nije dizala, pa se ona prošeta oko jezera, pokušavajući otkriti gdje nestaje. No, nigdje nije pronašla to mjesto, ali je pronašla nekakve bijele životinjice slične gušterima, koje su bježale kroz vodu od svjetla baklje kad ih je htjela bolje pogledati. Ona zahvati vodu u kotlić i uputi se natrag u malu pećinu gdje ju je čekao Ivan. Vrativši baklju u rupu na zidu, postavi kotlić na kamenje, gurne ispod njega nekoliko grana koje uskoro zahvati vatra. Nakon toga okrene se prema Ivanu koji je skidao kožu sa zečjih butina i upita:
- Ivan, znaš li ti kako se zovu one male bijele životinjice slične gušterima što plivaju u jezeru?
Ivan na trenutak stane sa čišćenjem zeca, okrene se prema Heleni i odmahujući glavom reče:
- Nikad nisam vidio bijelog guštera i ne znam kako se zove.
- Onda ću pitati Arna, možda on zna. Trebaš li pomoć?
- Trebalo bi mi ga pridržati za šape, dok ogulim kožu i izvadim mu utrobu.
- Pokaži mi kako ga trebam držati.
Ivan podigne zeca za zadnje šape i doda ga Heleni koja ga nježno uhvati samo sa tri prsta, sa očitim izrazom nelagode na licu. Ivan se nasmije i reče:
- Moraš ga čvrsto uhvatiti i držati, kako ne bi pao na pod kada ga budem gulio.
- Zar baš moram?
- Da, jer će vam u protivnom ispasti iz ruku.
Iako je na trenutak zastala, uhvati rukama zeca za šape i okrene glavu:
- To ne mogu gledati!
- Zar vi gore u oblacima ne čistite životinje prije no što ih jedete?
- Mi ih kupujemo već očišćene.
- Dobijete li uz njih i kožu?
- Ne, mi i ne vidimo kožu.
- Pa kako onda radite odjeću?
- Kupimo je u dućanima.
Ivan samo slegne ramenima nakon njenog odgovora i uskoro se posveti onome što je radio, ne upitavši je više ništa. Nakon što je gurnuo ruku između kože i mesa reče joj:
- Sada moraš držati čvrsto!
Ne okrećući glavu Helena mu odgovori:
- Dobro! Samo budi brz!
- To je gotovo za nekoliko minuta.
- Budi brz jer meni je već sad loše!
Ivan iskusnim potezima ruke na brzinu odvoji kožu, i zatim vukući je prema dolje, prebaci je preko zečje glave. Poslije toga s još nekoliko brzih poteza nožem, u potpunosti je skine s zeca. Uskoro je u samo nekoliko poteza iznutrica bila izvađena i odložena u stranu. Helena je nagonski pogledala u to što on radi, nakon čega joj se želudac počeo okretati, a ona je problijedjela. Sekundu kasnije glasno progovori:
- Drži zeca!
Kad ga je Ivan uhvatio, izleti van iz male pećine i stane nedaleko od ulaza naslonivši se rukom na stijenu. Želudac joj nije mogao podnijeti miris koji je dolazio od zečjih crijeva. No nije povratila i uskoro kada je došla k sebi, glasno poviče:
- Ivane, makni ta crijeva i očisti fazana, jer ja to neću moći! Ako još jednom vidim ta crijeva izgubiti ću potpuno apetit!
Dok je ona tako stajala i vikala prema Ivanu, iza leđa joj se pojavi Arn noseći naramak drva i on joj odgovori umjesto Ivana:
- Vidim da ti je čišćenje zeca krenulo odlično!
Helena se neprimjetno trgnula na te njegove riječi, jer nije očekivala da se on pojavi iza njenih leđa. Okrene se prema njemu i gotovo vičući mu odgovori:
- Ovo si mi napravio namjerno! Znao si da to neću moći podnijeti!
- Mogao sam i pretpostaviti da neću imati nikakve koristi od tebe.
Ona zamahne rukom i pljusne ga, na što on ustukne korak unatrag potpuno iznenađen takvom njenom reakcijom. No, i ona sama se iznenadila tom svojom reakcijom koja je bila više no nepromišljena, pa tiho reče, dok su joj se obrazi rumenili od srama:
- Oprosti, nisam te htjela …
Arn je trenutak promatrao njenu uplašenu reakciju dok mu je obraz bridio od njenog šamara. No, prije no što je dovršila rečenicu, on podigne ruku i prekine je:
- Kriv sam. Nisam ti trebao dati da to radiš. Zaslužio sam ovaj šamar.
Ona krene polako rukom prema njegovom obrazu i nježno ga dotakne svojim prstima. Trenutaka, dva ga je promatrala u oči, a onda tiho ustvrdi:
- Nisam smjela ovako reagirati.
No, on joj ništa ne odgovori, odbaci u stranu drva koja je držao na rukama i privuče ju k sebi, a zatim strasno poljubi, na što ona cijela zatreperi. Ni najmanje se nije bunila, uzvratila mu je poljubac i snažno ga obuhvatila rukama oko vrata. Nekoliko dugih trenutaka bili su u strasnom zagrljaju, kao da se nikad do sad nisu ljubili. Prostor i vrijeme za njih nisu postojali. Nakon nekog vremena, Helena ga tiho upita:
- Zašto si toliko čekao?
- To ja mogu i tebe pitati.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv