30.06.2007., subota

holiday? ka-ching!

Shvatila sam da je Amerika u biti zemlja u kojoj sterotipi nisu stereotipi već istina. Barem u 80% slučajeva.
Jest da i u nas prigovaraju da su blagdani postali prekomercijalni jer donekle jesu, ali stvar je da u nas prosječne plaće ne dozvoljavaju to u velikom razmjeru. Durgi faktor je i, priznajmo, da ni marketing ne zna previše natjerati ljude na ludu kupnju.
Međutim, Amerika? Pa to je zemlja odakle i večina stereotipa i potječe, nije li? Plavuše se najbolje zabavljaju, dijamanti su djevojčini najbolji prijatelji, da ne govorimo o karakterizaciji štrebera i ljepotica.
Eh, dakle blagdani. Što se tiče onoga što mediji u njih promoviraju za vrijeme blagdana, mislim da se može bez pretjerivanja reći da su u njih blagdani izgubili pravo značenje. U nas se Božić slavi kao vjerski blagdan, ali u njih je zapravo još jedna izlika za kupnju.
Zanimljivo je da oni stalno imaju neke blagdane.
Praznik rada u rujnu, Noć vještica u listopadu, Dan zahvalnosti u studenom, Božić/Kwanza/Hanukkah/Bajram/što već netko slavi u prosincu, Nova godina u siječnju, Valentinovo u veljači, Sveti Patrik u ožujku, Uskrs u travnju (u biti, ovisi, jelte), Majčin dan i Memorial day u svibnju, Očev dan u lipnju itd. itd. Vjerojatno ima i istine kad u filmovima vidite kako netko govori o zavjerama proizvođača čestitki i dijamanata. U njih je bilo koji blagdan izlika za popust, marketinški trik, još agresivnije reklamiranje itd. Naime, baš se sve slaže: mjesec prije Noći vještica trgovine su ukrašene sa strašilima, tikvama, vješticama, šišmišima i inima. Upalite televiziju, svako malo možete vidjeti reklamu koja veli nešto u stilu: "Noć vještica je! Svratite do XYZ na Halloween popust!". Čim to završi, trgovine su ukrašene lutkicama purica i puritanaca. Da, stigao je najproždrljiviji blagdan - Dan zahvalnosti. Iako je i taj blagdan počeo pomalo gubiti svoju vrijednost, smatram da nije toliko loš jer se bar šira obitelj okupi i zajedno provodi vrijeme (činjenica da je to najprometnije doba godine isto govori nešto). No svejedno, reklame su još iste, samo ovaj put zamjenite Noć vještica s Danom zahvalnosti. Čim i to završi, ludilo. Ne znam koji bih drugi izraz upotrijebila. Ne znam je li to svugdje tako, ali mene je Božićno razdoblje u Maineu pomalo isprepadalo. Smatram ga najkomercijalnijim od svih njihovih blagdana.
Čim prođe Thanksgiving, ... ajme. Trgovine naravno bliješte od ukrasa, em snjegovići, em Djed Mrazovi, em sobovi, em lampice, em anđeli... No najstrašnije su kuće u okolici. Inače slatke, novoengleske drvene kuće sad blješte od količina lampica na rubovima kuće, krovu, vrtu, na ukrasnim modelima sobova, Djed Mrazova, anđela, što sve ne! Kako se i moja host-family šalila, u Maineu stvarno znaju izgledati trashy :p Na dosta kuća se lampice uopće ne slažu jedna s drugom, postanu previše kitnjaste, sjećam se jedne da je cijeli svoj poštanski sadučić zamotala u kabel lampica i trakama sjajnog papira za božićno drvce. ... brrr. Na žalost moj fotić ne funkcionira predobro u mraku pa nisam uspjela zabilježiti tu strahotu. Ma i bolje.
Trgovine? Sad su tek postale jezive i sad je propaganda na svom vrhuncu. GDJE GOD da odete, prati vas zvuk božićnih pjesmica, melodija, zvončića i smijeha Djeda Mraza. Da se i sami uvjerite u prizor.

Prizori iz trgovine, Home Depot.

Plastična drvca i Djed Mraz na napuhavanje.


Blještavilo predbožićnih noći.


Snjegović u kristalnoj kugli na napuhavanje. Primijetite da čak ima i svoj snijeg


Ludilo...


Ovi snjegovići čak pjevaju i plešu... Neki od njih se čine da imaju sklonost nasilju jer opazih tri snjegovića u sanjkama i onaj koji stoji u pozadini je u plesu mahnito zvoncem udarao snjegovića ispred sebe :/


Da, ovo se SVE može vidjeti u raznim vrtovima i kućama ako se vozite cestom u predblagdansko vrijeme...
Međutim, prosinac nije samo za slavlje Božića već i drugih blagdana, ovisno koje ste vjere, nacionalnosti, kakvu tradiju ima vaša obitelj itd.

Pogađate, čim prođe Božić, trgovine već skaču na Valentinovo! Trgovine su ovog puta ukrašene u rozo, kupidi i srca na svakom koraku, u prodaji su rozi i bijeli slatkiši, bomboni i čokolade. Bomboni u obliku srca na kojima piše "Be mine", "I love you", "Hug me!", "Smile" itd. se mogu naći u apsolutno svakom dućanu, uredu i većini soba u domu. Televizijski program je krcat reklamama prodavaonica dijamanata. Uvijek su na istu foru, žena negdje sjedi, odjednom muškarac klekne ispred nje i otvori kutijicu s nekim dijamantnim nakitom. Na kraju se pojavi poruka: "Razveselite svoju dragu dijamantom" ili "Poklonite što zaslužuje, posjetite XY Diamonts" "Ne znate što ćete? Dijamanti su univerzalni" "Ne znate što ona želi? S nama nećete pogriješiti" itd.
Pak na preduskrsno razdobolje svugdje vidite pile, šarena jaja, janje i još pilića. Nitko baš i ne spominje
kako je Isus imao nešto s time jer nitko ne smije zastupati samo jednu vjeru u zemlji koja ima toliko ljudi različitih vjera i nacionalnosti. To je uglavnom vrijeme kad idete tražiti jaja u okolicu i usput zaraditi neki novčić ili slasticu.

Uglavnom, sve im je dobra izlika za popuste i kupovinu. Tako i manji blagdani poprime komercijalni značaj. Za Majčin dan vas obasipaju porukama da bi vaša mama jako voljela imati džemper/novu perilicu/fen/dijamante/odjeću/haljinu. Za kraj, Memorial day je dan kad bi se trebali prisjetiti poginulih vojnika u ratu i svih koji se žrtvuju za zemlju. Trebao bi biti tihi blagdan, no dosta njih to navodi kao izliku za roštiljadu i okupljanja. Uz svu tu propagandu i podsjetnike na blagdance koji vas prate na svakom koraku, nije mi jasno kako netko može uopće zaboraviti da je uskoro neki blagdan.

Zanimljive činjenice:
-Jeste li znali da u Americi postoje m&m vreće od 1,5kg? A jeste li još znali da za svaki blagdan uz uobičajeno pakiranje možete kupiti i posebno pakiranje m&m-a? Za Božić se prodaje vreča s isključivo crvenim, svjetlo i tamnozelenim bombončićima, za Valentinovo su u 2 nijanse roze, crvenoj i bijeloj, za Uskrs u raznim pastelnim bojama.
-Za Božić često možete dobiti candy canes. Znate, one štapove od bombona u crvenim i bijelim prugama. U biti, ne samo u tim bojama, postoje razne kombinacije. Meni je bilo šteta pojesti ih (ili mi se nije dalo dozirati dodatnom količinom šečera?) pa sam njima ukrašavala svoj stol :p Tamo su stajali tokom ostatka godine.
-Za Thanksgiving i Božić se uobičajeno jede purica. Tako na farmama purica jedna skupina purica bude pogubljena prije Thanksgivinga, a druga prije Božića.
-Za Uskrs nam je škola posakrivala plastična jaja punjena čokoladicama po cijelom kampusu. Moje prijateljice i ja smo se rano digle za poći na misu i čak u sandalama na potpetice ulazile u snijeg da bi skupile jaja.
-Periferija kuće se ukrašava za svaki veći blagdan. Sjećam se jedne kuće koja je na stepenicama do ulaznih vrata imala veliki prolaz na napuhavanje u obliku šišmiševih usta. Neke znaju biti slatke, a dosta ih zna pretjerati.
-Za Božićni ukras su popularne i umjetne svijeće na električnu struju koja se postavi na prozoru.
-Da, vješaju se čizme (čarape) iznad kamina.

Gotta love holidays.

- 01:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #

23.06.2007., subota

OC: kad sve ode naopako...

Jedne svibanjske srijede, u redovno vrijeme za sport, Outing Club je odlučio da će poći na canoeing! Objašnjenje za Outing Club će uslijediti u jednom od sljedećih postova). Kako je jedan K. bio član istog, MD, koja je uda za njim pa se odlučila samo danas priključiti da uz ludovanje o K-u usput i izgubi koje kilo veslajući u kanuu. MD je stalno ponavljala K.-u:
MD: "Ako padneš u jezero, ja ću te spasiti! Može? :D I onda tako i ti mene!"
K:"........a....ha..."
I tako smo lijepo nakrcali kanue na nastavak mini busa i krenuli do jezera u blizini. To je bilo jedno onih vedrih dana nakon hladnoće i zime i snijeg se napokon otopio. Oko jezera je bio jedan blatni, extra vlažni dio. Svejedno, pazili smo kako slazimo s mini busa i lijepo krenuli veslati na jezeru. Podijelili smo se u grupe po dvoje, jedan iskusni i jedan neiskusni veslač u svakom. Bila je grupa: dvije profesorice, dvije cure, ja i jedan dečko, a samo je na jednom čamcu bilo po troje; da, K., MD i još jedan prvaš. Pretpostavljate, ja sam bila ona neiskusna iako imam već dva iskustva u kanuu. Vjetar je puhao prema našem smjeru. Čitavo vrijeme. Svejedno, bilo je dosta ugodno veslati i diviti se prirodi. Vidite dosta toga lijepoga ako ste u Outing Clubu :) Očekivala sam da će par od dviju cura (glasna prvašica i glasna-po-potrebi drugašica) biti zadnje, ali su me lijepo iznenadile kad sam vidjela da su prošišale svih i da veslaju 20 metara ispred nas. Čudo, ali ja nisam bila zadnja zahvaljujući mom partneru koji je bio super kormilar i veslač. Zadnje su bile trojke. Oni su veslali 20 metara iza svih nas. Jezero je bilo dosta čudna oblika, imalo je otok u jednom dijelu tako da smo morali veslati kroz malo uži prostor. Kad smo se stigli do otvorenog, šireg dijela vjetar je bio najjači. Puhao je prema nama i mreškao vodu. Bilo je naporno veslati u takvim uvjetima jer nemate osjećaj kao da se krećete. Svako nekoliko bih se osvrtala na posljednje jer mi je bilo zabavno gledati kako se zabijaju u svaki kraj obale :) U jednom trenu, okrenuh se i vidim vrh čamca kako viri iz vode; čamac se prevrnuo! Ay, yay... I ubrzo smo morali prekinuti daljnje veslanje i prionuti spašavanju prevrnutih. Kad smo stigli, MD je umirala od smijeha držeći fotić u ruci. Čak mi je i pozirala.

Dok je prvašić bio u redu, K se tresao. Ne znam je li to itko drugi primijetio jer se čini kao da nisu to previše obadali, ali bih zabrinuta za K.

Ukrcali smo po jednog preokrenutog u svaki čamac. MD je i dalje umirala od smijeha govoreći kako je dobro jer je naviknuta na hladnu vodu zbog surfanja, a i činilo se da je prvaš bio u redu. Međutim, sad su svi primijetili da K nije u redu jer nije mogao ni govoriti koliko mu je bilo hladno. Kako se tek nedavno snijeg otopio, jezero je još uvijek bilo hlaaaaaaadno. Dvije cure, K i ja smo odveslali prema mini busu da što prije ugrijemo K-a, a ostali su izvlačili preokrenuti čamac.
Divota je bila da je vjetar morao baš uvijek, ali baš uvijek puhati prema nama. Unatoč umiječu cura u veslanju, mi smo bili usporeni, što zbog vjetra, a što i zbog duple težine u čamcu. Kraj mjesta gdje smo parkirali mini bus se nalazio se i nasip. Još bi nam samo falilo da nas i to proguta, ali na svu sreću, to se nije dogodilo. Kad smo napokon došli u mini bus, upalili smo grijanje na najjače i čekali da dođe profesorica pa da možemo napokon u školu.
I čekali.

I čekali.

I onda oni napokon došli. Prvo smo morali privezati kanue za nastavak mini busa i onda smo napokon bili spremni krenuti. Profesorica nagazi na gas punom snagom i onda zvgrrrrr. Mini bus se ne kreće.
Zapeo u blatu. I ne ide van. A jadni K se trese još više, a usne mu poprimaju sve tamniju nijansu ljubičaste. Pozvali smo medicinsku sestru da bar dođe po prevrnutu trojku, ako ništa, a mi ćemo se izvlačiti kako umijemo. Nakon joše malo čekanja došao je profesor povijesti s njegovim autom. Mislio je da će se problem riješiti ako svi budemo gurali mini bus.
Krivo. Mini busovi kotači su se još više zarili u blato.
Onda smo opet morali, a što drugo nego, čekati. U međuvreemnu smo morali još i odvući jedan kanu u stranu jezero preko ceste. Nije bilo nimalo ugodno s obzirom da smo bile odjevene u t-shirt i hlače na tom vjetru jer smo toplu odjeću dali pomrzlima. Profesor povijesti se napkon vratio s drugim profesorom u kamionetu. Kamionet je imao konopac za vuću. Napokon smo se izvukli. I uspjeli poći u školu.

Sumiran događaj:
- prvo se čamac prevrne
- pa se jedan smrzne
- vjetar stalno puše prema nama
- mini bus je zapeo u blatu
- došao jedan profesor, mini bus u istom stanju
- opet se vratio profesor i napokon spašeni

Usput:
K je doživio hipotermiju. Kad se vratio u školu njegova je temperatura bila 32C.
Ljudi u školi su čuli da smo mi pošli plivati taj dan.
K otada krivi MD za taj događaj.
Outing club se često šalio na račun tog dana.
K-u nisu bile drage uspomene na taj dan.
Profesorica koja vodi O.C. ne voli spomen tog dana.
K je tvrdio da je imao umrijeti.
Profesorica koja vodi O.C. je na to uvijek odgovaral: "Ma nisi, nemoj tako govoriti."
Otada K još manje voli Outing club.
Otada MD nije dobrodošla u Outing club.
- 18:33 - Komentari (9) - Isprintaj - #

20.06.2007., srijeda

graphic design

Preko zimskog trimestra imala sam predmet zvan Graphic Design. Koristili smo fantanstičan program zvan Adobe Illustrator i dobivali smo zadatke za dizajn.

Project 01: Record Label
Imali smo opciju dizajniranja loga za ili proizvođača cipela, ili diskografske kuće ili još nečega čega se ne mogu sad sjetiti.


Project 02: Sports
Dizajnirati poster za neki sport. Uključiti jednu riječ ili rečenicu koja ju opisuje.


Project 03: Picture that represents you
Dizajnirati sliku kojom ćemo predstaviti sebe. Mora biti u bojama i uključivati jednu riječ koja nas opisuje. Moj najdraži dizajn :) Colorful sam izabrala ne samo zbog šarene boje svoje odjeće, već i zbog drugog značenja koju nosi ta riječ. A dokoljenke su bile zaštitni znak mog stila :p


Project 04: Band Posters
Dizajnirati poster koncerta nekog banda/pjevača, uključiti mjesto i vrijeme održavanja, te cijenu ulaznica.


Project 05: T-shirt
Zadnji projekt, imali smo opciju ili dizajna za t-shirt ili omota za CD. Svi iz mog razreda su odlučili su se za t-shirt. Moj drugi najdraži dizajn. :)
front

-moj originalan dizajn zeka, a u pozadini se nalaze osobnosti koje cijenim kod drugih. Boje u upitniku su iste koje su korištene u trećem projektu: boje duge.

back

-ovo će postati krila na mojim leđima.

Predmet mi je bio jako zabavan, ali mi je jednostavno trebalo TOLIKO vremena da mi konkretna ideja padne na pamet. Tako da sam dva tjedna trošila na besciljno šaranje po ekranu da vidim što bih i onda bih napokon imala točnu ideju noć prije nego bih trebala predati projekt. Ali eto, uspijevah :p No shvatila sam da ne bih baš mogla biti korporativni dizajner jer nisam sigurna želim li raditi pod striktnim kalupom koje stranke zahtijevaju.
- 12:10 - Komentari (8) - Isprintaj - #

18.06.2007., ponedjeljak

shop 'till you drop

Kao što vam je poznato, provela sam devet i pol mjeseci u internatu u Maineu. Škola nam se nalazila doslovno usred ničega. Dvadeset minuta vožnje od glavnog grada, Auguste, stigli biste u jedno malo mjestašce i eto moje škole. Svuda okolo bi se nalazilo drveće, u blizini su se nalazila i nekoliko jezera, a u sklopu škole smo imali i ski hill. Preko proljeća, ljeta i jeseni, škola bi bila pokrivena zelenim travnjacima jer smo imali četiri vanjskih terena za različite sportove: nogomet, football, softball, lacrosse, field hockey, baseball. U sklopu kampusa se nalazila i šuma. Oko kampusa se ne bi nalazilo ništa. Preko puta ceste smo imali rasadnik jabuka i slastičarnu u sklopu istog, poštanski ured i to bi bilo to u neposrednoj blizini. Kad bi pješačili 20 minuta prema zapadu, došli biste do male seoske trgovinice. Uz to nam napuštanje kampusa preko tjedna nije bilo omogučeno i tako je škola morala organizirati naše izlaske.
Škola bi nas svakog petka i subotu oko 18-18:30 ukrcala na žute školske autobuse (da! I mi smo ih imali :D) i povela na shopping trip. U biti, to je službeno bilo zvano Movie Trip (jer bi u sklopu tog malla, gdje nas vode, bila i kino dvorana) i išli bi ljudi u kino, ali bi u biti i velikim dijelom služio za shopping i večere. Nedjeljom su nas vodili ili u obližnji shopping grad Freeport ili u ,jedini pravi grad u Maineu, Portland, ili paintball ili canoeing, ovisno o godišnjem dobu i raspoloženju.

Gdje, što i kako o dućanima na koje sam naišla ili koji su mi prirasli srcu:

Namirnice
Tu sam imala dva glavna izbora, oba su lanci.

Hannaford

Moj dragi dućan :3 Ovo je taj tzv. grocery shop, uobičajeno: hrana, kozmetika, kućne potrepštine, lijekovi. Razlog zašto mi se ovaj dućan sviđa jest da se nudi organska hrana, svježe voće i povrće, svježe pecivo, kruh (u obliku kakvom ga ja znam!). Kad pođete prema blagajni, imaju i ljude koji su zaduženi za spremanje vaših stvari u vrećice. Cijena bi, naravno, bila veća nego u...

Wal Mart

Trgovina svega i svačega. Ovdje možete naći sve: od alata, odjeće, cipela, igračaka, cijele palete kozmetike, CD-ova, DVD-ova, pisaćeg pribora, knjiga, nakita, satova, pa sve do hrane i dr. Mnogi ljudi, većinom middle-upper middle class bi uvijek govorili kako mrze taj dućan. Iz razloga što taj lanac zloporabljuje radnike, ne daje im poštenu plaću itd. itd. Naime, cijene su tu najniže, ma štogod da ste htjeli naći. Kako su mi objasnili, taj lanac kupuje robu od proizvođača u tako velikim količinama da si može priuštiti prodavati po jako niskim cijenama. Škola nas je tu vodila jer je toliko stvari na okupu na jednom mjestu. Inače ovdje kupuju većinom siromašniji građani i vucaraju se pomalo sumnjivi tipovi. Moja host family? Grozi se i pomisli na kupnju u ovom dućanu. Voće je ovdje uvijek bilo pomalo staro, povrće isto onako, a većina kolača su bili prejezivi za moj ukus: jarko plavi i rozi preljevi, brrrr. No svejedno, ovdje možete naći sve i svašta po povoljnoj cijeni, pa ako ste učenik na ograničenom budžetu... ;)

Kad smo pošli na Floridu, unišli smo u ovaj predivan dućan:
Whole Foods
Trgovina iskuljučivo organske hrane i organskih proizvoda. Ogroman dućan pun divne hrane :)) Puna polica povrća, voća, itd.

Najbolje od svega: sekcija čokolade!!! Koraknete prema tom smjeru i jednostavno ste očarani divnim mirisom čokolade sa svake strane. Možete pronaći i ogromnu plohu čokolade, neobične okuse čokolade i što sve ne! :)
Također ćete naći i organske kozmetičke preparate, proizvode koji su dobri za vas i izrađeni su u skladu s ljudskim pravima radnika (?). Jedna žalosna činjenica: možete ju naći jedino u većim mjestima (u slučaju Mainea, znam za jedan u Portlandu).

A kad smo već kod shoppinga, pa nećemo valjda stati samo na namirnicama, zar ne? ;)
Odjeća:
Najpopularniji za mlade (u mojoj školi) su definitvno American Eagle, Abercrombie & Fitch i Gap.

Abercrombie & Fitch

Zatitni znak: sob. Ovi su dućani poznati po preglasnoj glazbi, zatamnjenom ambijentu, reklamnim slikama s oskudno odjevenim modelima (u zadnje vrijeme topless) i majušnim krpicama; prava kombinacija da zalude jednog tinejžera i izlude roditelje! Originalno je bila outdoor marka; izrađivali su kvalitetnu sportsku odjeću za provod vremena vani, a sad se to pretvorilo u ideal tinejžerskog stila. Iako su se promijenili, još su uvijek zadržali outdoor izgled njihove odjeće pa tako možete naći i trenirke, hoodiese s logom u outdoor stilu. Ipak, njihov glavni stil je oskudno i usko. Majice i minice su redovito kratke, a hlače ultra duge . Sumnjam da u njih ima nešto za veći broj. Roditelji se zgražaju što zbog PREglasne glazbe koja svira unutra, što zbog odjeća koja jedva pokriva dok djeca zaluđeno hrle u taj dućan. Prosječna cijena majice? Cca 30$, a hlača 40-50$. Da, skup. Na sniženjima možete naći i niže.

American Eagle

Zaštitni znak: orao. Mladenački, moderno i kvalitetno. Jest da se tipična cijena kreće od 30-50 pa i 60, 70$ ako je riječ o haljinama, ali kvaliteta je za 5. Vrlo dobra za zimu zbog duljih rukava koji lijepo prelaze vaše zapešće. Mislim da je najpopularniji komad bio hoodie i polo majica (zbog školskog dress codea). Ima kratkih stvari, ali većinom pokrivaju i više nego dovoljno da vam bude toplo i pritom izgledate dobro. Naravno, prianja uz tijelo. Na sniženjima se cijene spuste većinom na 6$-20$.

Forever 21

Jedan od onih ultra-modernih, no jeftinih dućana. Veoma hip, mladenački i jako moderno. Nisu tipični; kupi običnu majicu s malo razlike od prošlog stila, nego su više bliži visokoj modi. Uz to su i ultra jeftini. Imaju cijeli dio sa sniženjem, s podosta jednoznamenkastih brojeva (cijene). Međutim, problemi: 1) možete ga locirati jedino u većim (čitaj: bogatijim) saveznim državama. A nama u manjim, preostaje da nikad ne saznamo za moderniju alternativu. 2) Čitala sam na jednoj web stranica da je Forever 21 dućan kojem je cijena odjeće proporcionalna vijeku trajanja iste. Naime, ako odjeća košta 20$, očekujte da vam traje 20 sati nošenja. Na jednoj majici sam se uvjerila u točnost istog: šavovi su se pokidali odmah nakon prvog nošenja. Ali tri druga komada odjeće još traju ;) Redovna cijena se kreće od 15$ do 40$, a na sniženjima čak 3-20$!(Ali caka je u tome da ne možete vratiti odjeću kupljenu na sniženju)

Gap

Vjerojatno jedna od rijetkih koje prepoznajete među svim ovim markama. Trebam li išta reći o ovome? Mladenački, casual, ugodno. Prodavači su ljubazni i nasmijani, dosta toga na sniženjima, dobra ponuda čarapa i dokoljenki ;) Tu je i (RED) kolekcija, koja se bori za osvješčivanje od AIDS-u i borbi protiv istog. Postoje još i Gap: body, baby, men. Cijene: 30-80$ ovisno što gledate, ali sniženja su im kraljevska. Cijene padaju na 6-30$.

H&M

Jeftini dućan među skupim. Ilivamga visoka moda po pristupačnoj cijeni ;) Skandinavska marka koja se globalno proširila. Čak su i slavni poput Stelle McCartney ili Madonne dizajnirali za njih, a poznate manekenke snimaju kampanje. Jednostavno divna trgovina :) Međutim, opet ista caka: samo u bogatijim saveznim državama i većim gradovima. Prosječne cijene su valjda 20-90, 100 i nešto$ ovisno što gledate, ali ako se radi o majicama onda su to 20-40$. Na sniženjima oko 15-30$ u prosjeku? Ako ikadnaiđete na njega, svakako svratite, imam njihovu majicu i obožavam ju. I uz to nije loše kvalitete! :D

Victoria's Secret

Zar bi ikoja cura htjela ovo zaobići? Vjerojatno je svima poznato da je ovo prodavaonica donjeg rublja, proizvoda za njegu kože, odjeće za spavanje i svega i svačega u cilju da se vlasnica istih osjeti sexy. Osobno, više mi se sviđaju njihove revije nego sam dućan, ali mnog cure su poludile za njihovom PINK kolekcijom (PINK piše svugdje, većinom na vašoj stražnjici -ako su trenirke ili minica-, na vašim prsima -ako je to majica-, sad pretpostavite gdje ako su to tange, itd.). Cijene su u prosjeku negdje od 30$ pa na više. Ima i sniženja, naravno.

Još imate i Sears, TJ Maxx, Macy's, Dick's, Home Depot, Bath&Body Works, Linens&Things, Bed, Bath, Body&Beyond itd. itd., ali o njima možda drugi put :)

Ukucajte u Google image imena ovih dućana i vjerojatno ćete vidjeti o čemu pričam...

*korištene slike s drugih siteova.
- 23:05 - Komentari (16) - Isprintaj - #

11.06.2007., ponedjeljak

my american scrapbook - visina

Dok se moj post o povratku priprema, evo mali scrapbook sjećanja iz Amerike. :)


Moja prva kupljena stvar u Americi: čokoladni donut u Logan International Airportu. :) Čini se da sam bila toliko ushićena pri naručivanju da mi je prodavač rekao nešto u stilu: "You seem to be very excited to order, huh?" Na kraju krajeva ga nisam ni dovršila, bio mi je premstan :/ Osjećala sam okus ulja i to mi je bilo... blah. Inače, donutsi nisu loši, samo ovaj s obečavajućim nazivom: "Double chocolate donut" nije dobar. Ostali, normalni donutsi s preljevima su dobri :)




Onda su nas smjestili na tri dana u jednu školu u Connecticutu za Orientation. Bila je dosta lijepa škola, sa tipičnim, New England prep school zgradama i zelenim travnjacima. :) Inače, ja sam zaljubljena u zelene travnjake. Oni su RAJ za izležavati se po vedrim danima.




Zatim smo krenuli na obilazak Bostona! :D Bilo je zanimljivo. Poveli su nas na obilazak Freedom Traila (obilazak svih važnijih povijesnih lokacija u Bostnu. To je ukratko, jedna linija koja se proteže od Boston Commonsa do valjda... ajoj, zaboravih mu ime, jednog Marketa, prodavaonice svakakvih stvari.



Vodička nam je bila super. Odjevena u kostim iz kolonijalnog doba, tumačila je lik žene nekoć najbogatijeg čovjeka u Bostonu, Johna Hancocka.


A onda smo morali reći: "pa-pa, Boston"

"Bok, nova školo!"


Yep, dospjeh u Maine!

ch. 1 - izgled (ljudi)

Možda primjećujete, a možda i ne, da ispadam nekako visoka na slikama. To je jedna od prvih stvari koje su mi bile čudne. Naime, ljudi oko mene su bili dosta niski! Ili bar niži od mene. I ja sam tako ispadala visoka! Viša od prosjeka! Ne samo da sam ispadala visoka, već i strašno mršava i dugonoga! Sa svojom visinom sam u Dubrovniku najobičniji prosjek, ali ondje preko mora... bih velika cura.
U mojoj školi su ljudi bili dosta niski, ili barem nisu bili visoki. Pa ni muški! Jest da je bilo nekoliko iznimaka visokih 185+ cm, ali oni su bili rijetki. Većina je bila visoka oko 155-165cm (ženski rod), 170- nešto manje od 180cm (muški rod). I što mi je bilo još čudnije, toliko njih je imalo kratke noge!!! Dobro, shvaćam da bi dosta Azijaca imalo kratke noge, ali da i toliko drugih ljudi ima kratke noge? Nije mi bilo jasno.
U redu, prevladava stereotip da su Amerikanci debeli. Većina koju sam vidjela nije bila debela, ali ljudi u mojoj školi nisu niti bili baš neki primjer premršavosti. Kako je ovo bila dosta sportska škola i kako je hockey bio popularan, dosta njih je bilo... mišičavije građe. Tako da sam opet ispadala duguljasta.
Onda sam se još i družila s Azijcima (i kako možda znate, oni su većinom niski), neki bi bili dosta osjetljivi na spomen visine ili duljine (kratkoće) udova. Pa su neki bili i ljubomorni na moju visinu.
Epizoda s mojom cimericom (Korejka, 150 i kusur cm):
Jednog jutra se oblačim za školu. Baš sam taj prethodni vikend kupila nove dokoljenke i navlačim ih. I vidim, dulje su nego druge dokoljenke koje imam jer mi prelaze preko koljena, a ostale du uvijek bile do ispod koljena. I podignem nogu da se vide moje čarape i veselo kliknem cimerici: "Vidi kako su duge!" (moje nove dokoljenke). Tada me ona prostrijelji pogledom: "... ne moraš mi nabijati na nos tvoju duljinu nogu! Znaš da sam osjetljiva na spomen visine i duljine nogu i ruku!! Zašto mi to radiš?!!!" I meni nije ostalo ništa doli pokunjeno se ispričati i reći kako nisam uopće mislila na njenu visinu ni na moje noge, nego samo na čarape... :/ I bilo je još nekih takvih epizoda... I bilo je čudno.
Ali da ne bude zabune, nisu svi Azijci osjetljivi na spomen visine, a ne žele ni svi biti visoki. Ima puno njih koji su zadovoljni sa svojom visinom.
Kad sam neki dan ušetala u gimnaziju i hodala hodnicima kad su svi mijenjali razred, ja sam se lagano iznenadila kako su dečki (a i cure, ma ljudi općenito) VISOKI ovdje. Ovdje dečki izgledaju kao da je netko uzeo gumu i nategnuo je skroz da se izduži. Visoki i mršavi. I bilo mi je neobično opet biti prosječne visine, s puno ljudi viših od mene. Ma neka :)
Zatim, Amerikanci se odiejvaju mnogo ležernije nego mi. Oni će komotno vanka u trenirci. U Dubrovniku je to malo nazamislivo. Najčšći komad odjeće im je tzv. Hoodies (majica s kapuljačom) u kombinaciji s bilo čim: traperice, suknje, minice, trenirke, hlačice... I da, cure često ravnaju kosu. U mojoj školi sus vi imali dosta ujednačen stil odijevanja, ali kad bih pošla u grad ili posjetila neku od javnih škola, ljudi bi bili stvarno šaroliki. Primijetila sam da ima dosta emo djece. Gdje god da pođete u grad, naiđete na neku grupicu emovaca. U mojoj školi to baš nije bilo gledano pozitivno. Ne znam zašto, ali nisu im se sviđali emovci. Većinom bi se sprdali. Osobno mislim da se nekako fora oblače. Imaju svoj stil.
- 00:12 - Komentari (8) - Isprintaj - #

06.06.2007., srijeda

home, sweet home

Evo me doma! Sletila sam u Dubrovnik oko 4 popodne u ponedjeljak! :D
Jučer sam pošla u gimnaziju i blago rečeno šokirala razred svojom pojavom. Nitko nije znao da dolazim. Mwaha. >:]

O mom putu i dojmovima slijedi...
- 14:02 - Komentari (5) - Isprintaj - #

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off


***04/06/2007 Vratih se u Hrvatsku, ali sam prelijena promijeniti sadržaj boxa.***


Ovaj blog prvenstveno pišem sebi za uspomenu na ovo iskustvo i kao doživljaj iz prve ruke svim učenicima (poput mene) koji se spremaju na ovaj pothvat i zanimaju ih detalji. Zbog toga će tekstovi često biti duži, čak predugi i s naizgled previše detalja, ali meni važnih i dragih detalja. Nadam se da će ovo nekome biti od pomoći i da ću uspjeti potaknuti ili ohrabriti bar nekoga da se odluči na razmjenu.

¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤

Jedno optimistično žensko biće koje je dobilo priliku poći u SAD na godinu dana pohađati treći razred srednje škole. Ostat će tamo 10 mjeseci od sredine kolovoza 2006. godine i jako je sretna zbog toga.
Inače nosi dioptrijske naočale ili kontaktne leće, sumnja da može živjeti bez njih jer joj omogućuju da svijet oko sebe vidi u punom sjaju. Taj sjaj voli i fotografirati.
Hobiji su joj fotografija, Photoshopiranje, putovanje, upoznavanje zanimljivih ljudi, pričanje na engleskom, prejedanje čokoladom, jabukom i salatom od kupusa te pranje kose. I baš ju briga što vi mislite o tome.
Postavila je novi dizajn nakon skoro godinu dana i ni sama ne vjeruje da će mijenjati ovaj dizajn do kraja njena života u Americi. Eventualno banner povremeno. Misli da je ubacila možda previše motiva američke zastave... hm.
Kad ju pitaju koju glazbu voli, diplomatski odgovara: "Bilo koju dobru glazbu", što je i istina, jer voli sve od Britney, Jamesa Blunta, Blinka, Nelly Furtado pa sve do Die Toten Hosena, irskog folklora, Bacha i oldiesa (posebno 50.-e i 60.-e), ali ne može slušati previše heavy metala niti techno pjesama odjednom, malo su prežestoki za njen ukus.
Ne voli biti u društvu koje mora komentirati svakoga koga znaju. Smatra da takvo društvo nije ni zapravo društvo jer svatko svakoga trača. To joj nema smisla jer ne voli zadirati u tuđu intimu, a i zalaže se za toleranciju i razumijevanje.
Nešto najdraže ne svijetu joj je pogled. Nešto sitno i neverbalno, ali ima toliku moć i snagu. Nevjerojatno kako jedan poseban pogled uljepšava dane, tjedne ili čak mjesece.
Divota.

Najdraži film: Moulin Rouge.

Što mora obvezno napraviti u SAD-u:
- kupiti bratu country CD (DONE!!!), kupiti Conversice, umočiti noge u neki od Oceana, poći na koncert nekog garage-banda, napraviti snješka :)
- poći na misu u gospel crkvu :))
- umočiti noge u Atlantik, ako može htjela bi i u Tihi Ocean
- poći na koncert!
Htjela bi još i:
- posjetiti Kanadu i obići dosta djelova SAD-a
- snowboardati

Što je dosad napravila:
- kupila bratu odvratan country CD :p
- kupila sebi Moulin Rouge double disc DVD :)) i Britney live koncerte Las Vegas i Hawaii :)
- vidjela Atlantik, noge još noije umočila, ali su u planu
- divila se zgradama svoje škole
- obišla Freedom Trail u Bostonu, imala turu brodom, bila u shopping centru
- boravila u Connecticutu i Maineu, posjet Bostonu, vožnja od Connecticuta do Mainea (znači autobusom prešla Novu Englesku :p)
- odigrala sezonu field hockeya
- pronašla mnoštvo azijske hrane :)
- igrala se u Photoshopu za vrijeme nastave zvane Digital Imaging
- prošla prvi trimestar

Što je za sad u planu:
- dizajniranje vozila za lunapark u proljeće na satu Honors fizike
- mačevanje
- volonterski put u Louisianu da pomogne izgraditi kuće uništene u uraganu
- proljeće na Floridi
- sat grafičkog dizajna
- yoga
- pletenje
- selidba u novoizgrađeni dom

Škola joj je u saveznoj državi Maine koja je poznata po jastogu, morskim plodovima, snijegu, hladnoći i prelijepoj jeseni. Ima samo dva mjeseca ljeta, a svo ostalo doba je dosta hladno. U biti, jako hladno.
Misli da će joj godina biti jako zanimljiva :) (iako će morati polagati sve predmete koje nije imala u Americi po povratku u domovinu. No zna da će se već nekako snaći :D)

Što sad veli:
Kolovoz:
U Maineu je hladno. Moraju se nositi dva sloja majica uvečer, a po danu zna biti toplo ako je sunčano, ako je oblačno i ne baš. Obvezni komad odjeće: sweatshirt s natpisom "Maine" :)
Studeni:
U Maineu je hladno. Jakna se morala nositi od 9. mjeseca, vjetar nekad zna puhati kao duborvačka bura u siječnju. Više nema ni prelijepog lišća nego samo gola stabla. Jutro često zna biti obavijeno maglom i jedva se nešto vidi na dalje od 40 metara. Međutim, naš dom je često pregrijan tako da mogu bez problema šetati u ljetnom topiću i kratkim hlačicama. Obvezan komad odjeće: sweatshirt s logom moje škole i natpisom "Field Hockey" :)

Contacts
Prijedlozi, komentari...

Jako mi je drago čuti dojmove od ljudi koji me čitaju :) Bilo preko komentara ili maila. Slobodno mi se javite ;)




Blog.hr
Moulin Rouge forum
Moulin Rouge official site
James Blunt
Britney's fan-page


Organizacije za stipendiranje razmjena:
- prijave u drugom razredu, za razmjenu u trećem:
[Forum za Slobodu Odgoja]
[ASSIST, Amerika] - jednogodišnja razmjena
[HMC, Ujedinjeno Kraljevstvo]

- prijave u drugom i/ili trećem razredu za školovanje u trećem i četvrtom u jednoj od 13 svjetskih lokacija:
[United World Colleges (UWC) - Hrvatska]
[United World Colleges - općenito]
- UWC je isključivo dvogodišnji program

Team England:
stipendist Traveller @ Bloger
Zvrk
PinkDress
Hayley

Team gimnazija:
Bubi

Team USA:
na razmjeni, The Eleven
Postsecret
Michi

Team Hrvatska:
Angel Girl Ajetam
Ivan_1_1
Kylie
Lavander
Madonna
Mia
Mikelangelus
...One Tree Hill...
Ribafish
Sasha
Silv3r
So emo it hurts
Sunshine
Teeja
Tender memories
Zrinsko pismo

Team Australia:
Karen Cheng

A kad se jednom nađete u Americi ili Engleskoj ili gdje god vas put ponese, obvezno se registrirajte na
Facebooku



Prijavljujete se na faks u Americi?

1. potražite upute i smjernice
Institut za Razvoj Obrazovanja

- pretražite fakseve
Princeton Review*
(*nije povezan sa sveučilištem Princeton)

- saznajte "insider" novosti
College Confidential forum

2. započnite prijavu na većini fakseva
Common App

3. testovi:
TOEFL (test engleskog)
SAT I & SAT II

4. potražite stipendije!
Fastweb






moj banner :) ako me netko hoće na svom blogu



Arhivar
desktop icons
[apple]
[hamtaro head]

Apple govori o stipendijama:
- 2011 -
[]
[]
[]
[]
[Benjamin Franklin Transatlantic Fellows Summer Institute - ljetna stipendija za SAD]
- 2010 -
[Natječaj stipendija za SAD i UK se otvorio - brzo na FSO! ]
[stipendije za SAD i UK za srednjoškolce]

- 2009
[where I have been, what I have been doing...]

Apple comes home (2008):
[online ili pošta?]
[FSO stipendisti 2008/2009]
[senioritis & interview]
[moj interview]
[college interview]
[rock šalabahter]
[college ili university?]

- 2007
[common app]
[12. mjesec & college app]
[svjedodžba]
[keyword activities]
[my american scrapbook: čokolada]
[toefl IV]
[my american scrapbook: samopouzdanje]
[my american scrapbook: web shopping]
[natječaj za Ameriku i Englesku se otvorio - 2007]
[škola - prilagodba]
[toefl III]
[toefl II]
[my american scrapbook: facebook]
[toefl I]
[faks i tako to]
[aftermath]
[pogled s visina]
[my american scrapbook: kilaža]
[holiday? ka-ching!]
[shop 'till you drop]
[my american scrapbook - visina]
[home, sweet home]

Apple in USA (2006-2007):
[pie throw]
[OC: kad sve ode naopako]
[graphic design]
[zar već?]
[juniorska groznica]
[prom]
[look what I've designed! :D]
[o zimskom trimestru I]
[a odakle si?]
[OD etc.]
[long weekend]
[snježno poslijepodne]
[nakon 5 mjeseci u SAD-u]
[post nakon dugo vremena]
[raspored II]
[4 mjeseca u SAD-u]
[Profesori]
[busy as a bee]
[...let it snow...]
[kruh naš svagdašnji...]
[gadget tale]
[panorama & kino]
[thanksgiving]
[javor all around]
[3 mjeseca u SAD-u]
[the exams are over!]
[otvoren natječaj za razmjenu!]
[TOEFL&američka hrana]
[viekend u Bangoru (slike)]
[američki studij]
[nakon 2 mjeseca u SAD-u]
[najava natječaja]
[škola i raspored]
[događaji u 2 tjedna
dio prvi&dio drugi]
[iz sjećanja: aerodromi]
[kako razmijeniti novac u Americi i zadržati zdrav razum]
[dio drugi. Farma?]
[Na putu za Maine]
[Boston]
[:D (ono, sletila sam u Boston :p)]

Apple goes to USA:
[o lektiri (2)]
[round round]
[kako ćete i vi do Amerike ili Velike Britanije?]
[faq]
[dress code]
['cause we are living in a material world...]
[sve u svemu... danas o cjepivu]
[my brand new American schedule]
[o američkim lektirama]
[Američki Beograd?]
[moje amerikanstvo]
[Opa! Novi post? O da, americki ;)]
[American dream]

Wallpapers:
[BITE ME!]
[hamtaro balcony]
[I Love APPLES]
[Moulin Rouge x6!!!]
[Zelenilo BiH]

Slike:
[ekskurzija, dan II: praha]
[ekskurzija, dan I: zagreb - beč]
[praha I]
[Dubrovnik, 04.08.2006.]
[Pula]
[Azzurri]
[Zagreb]
[Božićni Dubrovnik]
[Sun and Raindrops]
[Crno-bijelo u boji]
[Crveni Dubrovnik]]
[Photoshop rules 8)]

29.05.2006