Pregled posta

OC: kad sve ode naopako...

Jedne svibanjske srijede, u redovno vrijeme za sport, Outing Club je odlučio da će poći na canoeing! Objašnjenje za Outing Club će uslijediti u jednom od sljedećih postova). Kako je jedan K. bio član istog, MD, koja je uda za njim pa se odlučila samo danas priključiti da uz ludovanje o K-u usput i izgubi koje kilo veslajući u kanuu. MD je stalno ponavljala K.-u:
MD: "Ako padneš u jezero, ja ću te spasiti! Može? :D I onda tako i ti mene!"
K:"........a....ha..."
I tako smo lijepo nakrcali kanue na nastavak mini busa i krenuli do jezera u blizini. To je bilo jedno onih vedrih dana nakon hladnoće i zime i snijeg se napokon otopio. Oko jezera je bio jedan blatni, extra vlažni dio. Svejedno, pazili smo kako slazimo s mini busa i lijepo krenuli veslati na jezeru. Podijelili smo se u grupe po dvoje, jedan iskusni i jedan neiskusni veslač u svakom. Bila je grupa: dvije profesorice, dvije cure, ja i jedan dečko, a samo je na jednom čamcu bilo po troje; da, K., MD i još jedan prvaš. Pretpostavljate, ja sam bila ona neiskusna iako imam već dva iskustva u kanuu. Vjetar je puhao prema našem smjeru. Čitavo vrijeme. Svejedno, bilo je dosta ugodno veslati i diviti se prirodi. Vidite dosta toga lijepoga ako ste u Outing Clubu :) Očekivala sam da će par od dviju cura (glasna prvašica i glasna-po-potrebi drugašica) biti zadnje, ali su me lijepo iznenadile kad sam vidjela da su prošišale svih i da veslaju 20 metara ispred nas. Čudo, ali ja nisam bila zadnja zahvaljujući mom partneru koji je bio super kormilar i veslač. Zadnje su bile trojke. Oni su veslali 20 metara iza svih nas. Jezero je bilo dosta čudna oblika, imalo je otok u jednom dijelu tako da smo morali veslati kroz malo uži prostor. Kad smo se stigli do otvorenog, šireg dijela vjetar je bio najjači. Puhao je prema nama i mreškao vodu. Bilo je naporno veslati u takvim uvjetima jer nemate osjećaj kao da se krećete. Svako nekoliko bih se osvrtala na posljednje jer mi je bilo zabavno gledati kako se zabijaju u svaki kraj obale :) U jednom trenu, okrenuh se i vidim vrh čamca kako viri iz vode; čamac se prevrnuo! Ay, yay... I ubrzo smo morali prekinuti daljnje veslanje i prionuti spašavanju prevrnutih. Kad smo stigli, MD je umirala od smijeha držeći fotić u ruci. Čak mi je i pozirala.

Dok je prvašić bio u redu, K se tresao. Ne znam je li to itko drugi primijetio jer se čini kao da nisu to previše obadali, ali bih zabrinuta za K.

Ukrcali smo po jednog preokrenutog u svaki čamac. MD je i dalje umirala od smijeha govoreći kako je dobro jer je naviknuta na hladnu vodu zbog surfanja, a i činilo se da je prvaš bio u redu. Međutim, sad su svi primijetili da K nije u redu jer nije mogao ni govoriti koliko mu je bilo hladno. Kako se tek nedavno snijeg otopio, jezero je još uvijek bilo hlaaaaaaadno. Dvije cure, K i ja smo odveslali prema mini busu da što prije ugrijemo K-a, a ostali su izvlačili preokrenuti čamac.
Divota je bila da je vjetar morao baš uvijek, ali baš uvijek puhati prema nama. Unatoč umiječu cura u veslanju, mi smo bili usporeni, što zbog vjetra, a što i zbog duple težine u čamcu. Kraj mjesta gdje smo parkirali mini bus se nalazio se i nasip. Još bi nam samo falilo da nas i to proguta, ali na svu sreću, to se nije dogodilo. Kad smo napokon došli u mini bus, upalili smo grijanje na najjače i čekali da dođe profesorica pa da možemo napokon u školu.
I čekali.

I čekali.

I onda oni napokon došli. Prvo smo morali privezati kanue za nastavak mini busa i onda smo napokon bili spremni krenuti. Profesorica nagazi na gas punom snagom i onda zvgrrrrr. Mini bus se ne kreće.
Zapeo u blatu. I ne ide van. A jadni K se trese još više, a usne mu poprimaju sve tamniju nijansu ljubičaste. Pozvali smo medicinsku sestru da bar dođe po prevrnutu trojku, ako ništa, a mi ćemo se izvlačiti kako umijemo. Nakon joše malo čekanja došao je profesor povijesti s njegovim autom. Mislio je da će se problem riješiti ako svi budemo gurali mini bus.
Krivo. Mini busovi kotači su se još više zarili u blato.
Onda smo opet morali, a što drugo nego, čekati. U međuvreemnu smo morali još i odvući jedan kanu u stranu jezero preko ceste. Nije bilo nimalo ugodno s obzirom da smo bile odjevene u t-shirt i hlače na tom vjetru jer smo toplu odjeću dali pomrzlima. Profesor povijesti se napkon vratio s drugim profesorom u kamionetu. Kamionet je imao konopac za vuću. Napokon smo se izvukli. I uspjeli poći u školu.

Sumiran događaj:
- prvo se čamac prevrne
- pa se jedan smrzne
- vjetar stalno puše prema nama
- mini bus je zapeo u blatu
- došao jedan profesor, mini bus u istom stanju
- opet se vratio profesor i napokon spašeni

Usput:
K je doživio hipotermiju. Kad se vratio u školu njegova je temperatura bila 32C.
Ljudi u školi su čuli da smo mi pošli plivati taj dan.
K otada krivi MD za taj događaj.
Outing club se često šalio na račun tog dana.
K-u nisu bile drage uspomene na taj dan.
Profesorica koja vodi O.C. ne voli spomen tog dana.
K je tvrdio da je imao umrijeti.
Profesorica koja vodi O.C. je na to uvijek odgovaral: "Ma nisi, nemoj tako govoriti."
Otada K još manje voli Outing club.
Otada MD nije dobrodošla u Outing club.

Post je objavljen 23.06.2007. u 18:33 sati.