kako razmijeniti novac u Americi i zadržati zdrav razum
Daklem, ma koliko god se ja trudila misliti pozitivno i ne misliti da je Maine zapravo jedno veliko selo, uspjela sam doći do zaključka da ipak DEFINITIVNO jest. (Nemojte me shvatiti krivo, još uvijek mi je drago selo :) volim ga ja... ;)) Kako? Što se to dogodilo? E, pa reći ću vam što se dogodilo! Prekjučer sam htjela (napokon) promijeniti eure u dolare jer sam shvatila da ako kupim stvari (odjeću itd. za školu, znate več: dress code) da mi neće baš ostati dovoljno dolara iz Hrvatske do kraja praznika i tako sam (po običaju, ne može se nigdje pješice! Ah, taj Maine!!! ;p) zamolila da me odvedu negdje da promijenim novac. Htjela sam ja mijenjati još jučer, ali smo došli prekasno, u 4:30 poslije podne jer se banka zatvorila u CETIRI poslije podne. ... I tako me moja host SS vozi do Manchestera (da, Manchester, Maine :p) u banku.  Pitam ljubaznog čovjeka na šalteru mijenjaju li eure u dolare, "No, we don't do that." ... ?!?!?!? wha???? Banka ne mijenja novac?????? I tako nas je uputio u sljedeću postaju - Key Bank. U Key Banku: "Oh, do you have an accoutn?" ...ne... "We can only do that through an account" ... ??!?!?!?! Ma što je s tim bankama u Maineu???? ... pa znate li jel' se može negdje mijenjati bez otvorenog računa? I tako nas upute u AAA (triple A, nešto poput turističke agencije) i tamo čekamo dok neki ljudi nisu završili svoje za šalterom i malo lunjamo okolo razgledavajući njihov ured (koji se čini kao da je iz 80.-ih, kao iz FBI istrage. Tako mi većina kamionaša u Maineu izgleda pa mi na pamet padaju svakakve stvari :/) i vidim ogromnu kartu svijeta :D misleći kako ću tamo spaziti malu državicu Hrvatsku i veselo upirati prstom pokazujući svojoj host sister i njenoj prijateljici M da je to Hrvatska (mada one već znaju gdje je to ...) i što nađem? Jugoslaviju.   Imali su čak i Sovjetski Savez na njoj... inčresting. I onda dođemo na red (prije toga smo gledali postere i brošure Disney worlda :D), isto pitanje, isti odgovor: "no". :( Ali ovi su se napokon činili kao da znaju što govore :) Pa su nas uputili u Bank of America koja radi takve stvari. I ljubazan čovjek za šalterom nam je objasnio zašto (jer sam ga sva očajna, ali baš skroz očajna... pitala): naime, digli su mjere osiguranja i za takve transakcije je potrebno imati određenu razinu osiguranja, a kako Maine i nije neka najbogatija savezna država, većina banaka i sl. je zaključilo da im se to ne isplati pa to ni NE rade. O draga publiko, ako ste mislili da je tu kraj,... e, pa NIJE. Tu tek počinje. Bank of America (nadalje BoA ili boa ako mi se ne da stiskati shift) ima proceduru. Proceduru za mijenjanje eura u dolare. Pa tako i kune i svaku drugu valutu. Ljubazni čovjek za šalterom (nadalje Ljubazni Čovo ili Ljučo jer je predugo za otipkati) nam je objasnio da: 1. moramo nazvati bou 2. moramo poći na njihovu web stranicu i poslati e-mail 3. boa nam treba pisati natrag 4. tek onda idemo mijenajti novac s isprintanim boa mailom ili! Postoji alternativni način -poći u Boston koji je udaljen 3 sata odakle sam ja jer je Boston jedino najbliže mjesto koje obavlja transakciju uživo bez papirologije i e-mailologije. Nope, ni Maine, ni New Hampshire ni ništa bliže ne radi to nego tek tri mjesta u Bostonu! Mr. Ljučo nam je napisao i adrese i brojeve telefona tih ureda :) Moja zaključna rečenica Amerikancima kad smo odlazili iz trostrukog A: "This country is strange! :(" na što je host frendica odgovorila "...I know..." Što dalje, vozili smo se natrag do kuće. Na putu kući sam u sebi stalno mislila: "K vragu, ovaj Maine je stvarno selo! Htjela ja priznati ili ne, ovo je selo! Selo!!! ... *prođemo kraj zelenila i kućica* Ali selo s lijepim krajolikom :) ... No ipak selo! Selo!!!! :( Zašto kompliciraju mijenjanje novca koje čak i u Dubrovniku možeš bez problema obaviti!!! Prokleti terorizam i američka paranoja!!! bwaaaa" Kad smo se vratili bilo je 15:55. Tad je SS nazvala bou. Pitala je dal obavljaju euro-$ posao i što sam čula je bilo: ok, ... yeah.... aha.... .... aha... I na kraju, kao, rade, ono, dođite radimo to. ... No svejedno smo odlučile poslušati Ljuča i logirati se na net. Tamo stoji cijeli tekst o tome. Podijeljeni ste u grupe onih koji imaju otvoren račun i onih koji nemaju otvoreni račun. Oni koji nemaju (račun) imaju limit mijenjanja do 300$, a oni koji imaju račun mogu neograničeno mijenjati. Tako da sam jedan dio, oko 288$ isprintala, a ostatak se moja host sis sjetila da će na svoj otvoreni racun mijenjati pa je ostatak na njenom računu. Jučer smo bili u Portlandu   (Atlantik)jer je SS trebala otpratiti M do autobusa (jer M živi u Bostonu). Portland je inače prije bio glavni grad Mainea (sad je Augusta), nitko mi nije znao objasniti zašto je smijenjen (moguće jer je Augusta dostupnija nego Portland koji je na samom ulazu u Maine). Portland je inače i najveći grad, olitiga jedini pravi grad u Maineu. Ima čak veću populaciju no Augusta. Kad smo stigle ja sam bila u sedmom nebu: "Napokon!!! ... GRAD!!! :D" I što mi je upalo u oko. Vidjela sam dvoje afroamerikanaca pa se sjetih: "Oh, wow" i pitah SS "Kako to da u dijelu u kojem živimo nisam vidjela ni jednog afroamerikanca?" "Jer ih ni nema tamo" "?! :O molim?" "Da, Maine je vjeroajtno najbjelja država u Americi. Hahaha... Tako kad naša škola (koja je poznata po multikulturalnosti) ode na izlet u Augustu teacher nam kaže:You are the diversity. Ima ih u većim gradovima kao Portlandu, ali inače... ne" "Čak i u južnim zemljama gdje ima diskriminacije???" "Pa, diskriminacija je upravo tamo gdje ih I IMA puno." Hm. Inčresting. Kako bilo, ja sam oduševljena Portlandom i sva sreća da nas škola nekasd vodi tamo :D Zgrade su preslatke, baš u Novoengleskom stilu. Imaju i preslatke trgovine, a bome i čudne trgovine poput "Condom sense"a, tu se prodavaju Penis pasta i Boobs pasta. ... LOL   I bila je jedna preslatka trgovina... Candy shop... mmmm... čokoladaaaa.... krklhmlj (zamisltie Homera kako slini, takva sam ja s čokoladom...)      U Americi je popularno jesti voće preliveno čokoladom, kao npr. Chcolate covered blueberry, cherry, cranberry,... o bez brige, probala sam ja sve ;) ovo je blueberry. Mnogo dobro :)))   ovo je Malted ball    Zatim, back to mijenjanju novca. Došli smo do Bank of America u Portlandu (ta da da daaaaam)  Uđemo, puni nade da je našoj odiseji napokon kraj! Dođemo do šaltera! Predamo papire! Pitamo naše staro pitanje! I onda! Novi odgovor! "Wait, I've never seen this paper before, I have to ask somebody. Excuse me" I moje se lice počelo grčiti, što od bijesa, što od nervoe, što zbog kompliciranog sistema, što zbog banke općenito koja mi bude nervozu (od prekjučer pa nadalje), što zbog toga jer mi je više dosta što me ovako šalju okolo naokolo, a ja samo. ŽELIM. PROMIJENITI. NOVAC!!! :(( Inače se samtram dosta ljubaznom osobom i nastojim se smješkati kad god se obraćam nekome, ali više nisam imala snage za to, živci su mi bili na rubu. Još mije samo falilo da mi odbiju mijenajti. Ili da mi daju ček! Pa da budem morala čekati do škole kad ću otvoriti račun u banci! (čekovi se unovčuju preko računa) Žao mi je što više nisam mogla zadržati smiješak na licu, ali što je dosta, dosta mi je. Nakon10 minuta iščekivanja i pokušaja tješenja od strane SS i M (Ne mogu vjerovati da je tako komplicirano! Banka si! Što ti je posao? Novac! Pa daj samo promijeni novac! Nije ona terorist!) Hvala im. I vrati se službenica. Promijenit će novac! To! Da! DAAAAA! Kako želim da mi promijene novac? Bilo kako, samo da su napokon u dolarima! ... !!!!!!! Moj zaključak na odlasku: I don't ever want to come back again,... :'( (to the bank) (no hvala bogu da netko zapravo i razmjenjuje! Hvala BoA :p) Ali bar je bilo sunčano, nakon toga smo i ručali i jeli čokoladu pa se moje raspoloženje poboljšalo, napokn sam imala dolare u rukama. Pošle smo i u shopping i na fair (sajam+lunapark zajedno). A Portland je lijep grad :) Jeeee :D                   I za kraj bih voljela da upamtite moju figuru dok ju još imam, dok još nisam podlegla masnoj hrani... pa ćemo vidjeti kakva će mi biti nakon 10 mjeseci!!! :( (ja sam ova u bijeloj majici... žena koja nas je slikala je otkinula kipu glavu... iako sam joj pokazala i rekla da NE REŽE glavu kipu... ali ne... :( vidi se da nije bila kod prof. Božića na analizi :p) Otkad sam u Americi osjećam se tako visoko. Imam nekih 172-174 cm, ali su svi oko mene niži. Većinom. Moje hrvatske THE Kolegice su 160+- tako da između njih stršim kao bor. Tako na slikama ispadam baš visoka.  Da sumiramo: U mojim očima Američki moto je: "Zašto jednostavno kad može komplicirano? :D" |
