dio drugi. Farma?
|
Daklem, rekoh vam svoja očekivanja od farme. Na kraju krajeva, što je bilo? U mojoj školi to be, koja je btw, prelijepa :), su me pokupili Mr&Mrs H. Skroooz drugačiji nego što sam zamišljala farmere. Em ne nose karirane košulje, em ne nose slamnate šešire, em nemaju južnjački naglasak (a žive na sjeveru, vidite kako moja logika ima smisla? :p) em nisu hillbilliesi, daleko od toga. Malo su niži od mene, nasmiješeni, simpatični, veseli, topli ljude. Oboje vole kuhati, a gospođa nije debela, skroz je mršava. Mr H ima baš nekako tople oči, u biti oboje imaju jako tople oči. Prvo što su mi rekli kad su me pokupili je bilo: "Oh, they picked the nutty ones. Maybe nuttiest of them all! Haha.", a gospođa admission officer se samo smiješila klimajući glavom. Pokupiše me u SUV (sport utility vehicle), olitiga terencu, Volvu, što je tipično za američko kućanstvo. Vozimo se i pričamo, pa tako između ostalog saznam: neće biti ništa od mog farmerstva. Naime, Mr H uzgaja dva kastrirana bika tek toliko da se uvježba za veće krdo. Zovu se Edi i Joni Mr H je kompjuteraš, a Mrs H grafička dizajnerica. Od životinja imaju čak tri mačke, nisu znali za moju alergiju pa smo se zajedno pitali kako su to birali obitelj. No mislim da se ne žalimo :) Dali su mi Claritine ako zagusti, ali ne hvata me baš alergija pa je ok. Dakle, mace su PRESLATKE. Ali. Da, postoji A L I. Uglavnom; ALI su OGROMNE, ali baš GOLEME. (jedna od mojih najčešćih riječi otkad sam tu je BIG, ili HUGE, rečenice tipa: "wow... that's BIG" itd. pa mi odgovaraju: "yeah, one of the facts about America; everything is BIG. Haha" pa se u zadnje vrijeme nadovezujemo: Big! Huge! MASSIVE!!!) Bailey je crna mačka s bijelim šapama. I ona je NAJOGROMNIJA od svih mačaka koje sam ikada vidjela u životu. (za Dubrovčane i one koji se tako osjećaju: ta bi mačka mogla vrlo lako pobijediti mačke kod pravoslavne crkve u natjecanju po veličini!) Tako da imate osjećaj da se ogromni mišićavi čovo, tipa zaštitar u noćnom klubu, gega u crnom trikou. Nadimak mu je Fat Boy. Gee, wonder why... :p Ali stvarno je OGROMAN... no sladak :) Evo slika i s usporedbom mojih stopala broj 39-40 s Fat Boyem    Zatim tu je Paws. Mršavija je nego B, ali je još uvijek ogromna. (za Dubrovčane i one koji se tako osjećaju: ta bi se mačka mogla vrlo lako uklopiti s mačkama kod pravoslavne crkve) Po meni najslađa maca. Ja bi nju staln slikavala :) Jednostavno volim tu njenu preslatku facu :)) Njenu sliku imate i u prethodnom postu kako sjedi na stolici. Kažu da se voli zavlačiti u kutiju:     oops, počinje večera, nastavak slijedi sa slikama. Uskoro, na Appleinom blogu :) ***NASTAVAK*** (PS dodano je nešto u opisu mačaka gore) Onda imamo i Phoebe. Ima problema s ... tyrode... što bi to bilo točno? Nešto što luči hormone koji regulira brzinu probave čini mi se? Pokazuju na vrat kad mi objašnjavaju.. k vragu, ne mogu se sjetiti što bi to točno bilo. Dang :/ A znam da znam kako se to zove... Uglavnom, zbog ze povečane aktivnosti gubi na težini pa joj trebaju davati pilule. Kako Mrs H veli: "Kad bi bila čovjek, mislim da bi bila mirna profinjena dama." Na nju ne nailazim baš često po kući, valjda se ne krećemo u istim krugovim :/  Joni i Edi :)  Zatim tu je i omiljeni super Henry :) pijetao. Pa hej, farma mora imati pijetla, ne? On je tako dobar, po cijele dane sjedi na stolu i navečer se pomakne na susjedni ormar da možemo jesti za stolom. Nije baš sretan kad se jede piletina pa mu se moramo ispričati "Sorry, Henry" :) i misliti na njegove osjećaje. Ma, drag momak! :)  Zatim, tu u obitelji žive dvije kćeri, M (17) i S (14). Nazovimo ih sister senior i sister junior - SS & SJ. SS će biti maturantica u školi koju ću i ja pohađati, a SJ prvašica. A ja bum bila trećašica. SS i ja imamo dosta toga zajedničkog. Kad su host parentsi čitali moj prijavni papir ili što već stalno su govorili "wow, this sounds just like M!". Pohađat ćemo i grafički dizajn zajedno preko zime. Ne znam sad što bih točno navela kao sličnost, preumorna sam da se sjetim, no ima toga još :) Ima lijepe svjetlo plave oči i smeđu kosu. Malo je niža od mene. SJ je tipična teenagerica rekla bih. Voli takvu glazbu, boje (roza), jezik (you know, like, yeah, like,like, totally, like, oh so, like, oh my gosh, like, yeah!), karakter. Veselo pametno dijete, ali je baš total pinky teen :) Imaju još i dvoje djece koji studiraju u Massachusettsu, kćer i sina. Sin, J, je bio tu pa je pošao natrag. Obitelj je topla, kuća im je topla i po ugođaju i po uređenju, po noći možete vidjeti zvijezde koliko je lijepo. Baš smo ih sad gledali. Imam osjećaj da uvijek padnem u ruke baš dobrim dragim ljudima. Kad pogledam unatrag uvijek su tu topli dragi ljudi koji će se brinuti o meni. The H's nisu iznimka. Hm, osjećam se baš kao prava sretnica :D Čini se da u obitelji glavni obrok nije ručak, već večera. Dok ručak svatko sebi radi što god hoće i kako i kad god, večeru svi zajedno kuhaju i jedu. Ali kad kuhaju, bome baš kuhaju. Kako i sama gđa H kaže "Did we make enough for Russian army?" ili "Oh, we made enough for Russian army again". Tako da imamo ostatke od večere s gostima od jučer i ostatke od večere s drugim gostima koji će prespavati. Ne moramo se brinuti za sutrašnji ručak, eh ;p  Danas smo bili u Freeportu. To je jedan gradić udaljen oko 40-ak minuta od mjesta gdje sam ja trenutno, gradić pun trgovina. U biti, u tom su gradiću SAMO trgovine. Tu se dolazi kupovati. Naravno, iamte tzv. "Inn"-ove. Ali nisam baš viđala prave kućice.  Semafor   Bili smo u trgovini LL Bean's. Naime, bio je čovjek koji PECA u samom centru te trgovine. I zamislite, uhvatio je ribu. ... To je čak bilo začuđujuće i za moju host-mom.    Jesam li vam rekla za svoj hobi za vrijeem vožnje ili kad prolazim kraj auta? Obožavam gledati tablice :D Tako su drukčije i zanimljive. Ima valjda 5 vrsta tablica u Maineu. Priložene su neke. Imate još i veteransku tablicu.     New Hampshire, molim obratite pozornost na natpis!  Florida  Reklamna pločica?!  Znakovi na kojima je objašnjenje  Neukusni auto koji izgleda kao Brabie car s kraja 1980.-ih.  Molim sve fanove (nečega) da budu ljubomorni. Ja sam bila u Chocolate Factoryju i jela te divne raznovrsne čokolade. mmmm (pitala sam se gdje je Charlie, no nisam to rekla na glas. :/ :p)  Naime, pitali su me (host-family) koje mi je naj jelo. "pa nije baš jelo (meal), ali jabuka, salata od kupusa i čokolada." Pa su mi kupili jabuke, odveli me do čokolada, kupili mi čokoladice i večeras napravili i salatu od kupusa! Zar nisu dragi? :) Nakon toga sam napokon kupila tenisice. Više mi bilo neugodno vucarati ljude okolo naokolo zbog mojih tenisica... Ali ok, nisu loše :) Mrzim kupovati s drugima jer uvijek imam osjećaj da predugo biram i kako ih zadržavam :/ A ovdje ne možete baš samostalno ići okolo pošto vam je sve jako udaljeno (u Maineu) pa ovisite o autu, a kako ja ne smijem voziti u SAD-u, ovisim o drugima gdje god želim poći. MRZIM TOOOOO... Sad mi je jasno zašto se djeca ovdje žele toliko osamostaliti. Ma ne volim ovisiti o drugima :( Volim kad mogu sama dugo birati bez da mislim da i drugi moraju negdje ići ili da se dosađuju ili ... itd. Uf, ponoć i pol. Odoh ja spavati. Laku noć! PS Zahvaljujem svima koji me redovito posjećuju i ispričavam se što ne posjećujem vaše blogove. Na žalost, pisanje pojedinih postova mi oduzima dosta vremena provedenog za laptopom pa ne stignem :( No mislim da je bolje i vama i meni da više vremena provodim van virtualnog svijeta da vam mogu opisati što moje oči ovdje vide. :) (hm, lame excuse...) Kako bilo, pokušat ću vas posjetiti. Isprike. I da odgvorim na neka pitanja kojih se mogu sjetiti sad. Imam laptop, pa stoga mogu koristiti kvačice. Teeeja, samo mi pošalji adresu na mail koji sam ti ostavila na blogu i dobit ćeš razglednicu ;) Nisam ona u rozoj majici, ali jesam ova gore u logu koja se beči s velikom kosom i aparatom u rukama. Aparat se zove Zonny Dhan, ako vas baš zanima. |
