Na putu za Maine
Dakle, da vas updtiram na jučerašnje događaje fantastičnih prekooceanskih Applinih pustolovina!: (:p)Apple je dan provela po predavanjima u campusu. Predavanja su bila o strahovima, iščekivanjima, što da očekujemo itd itd. Samo da nas pripreme uglavnom. Najčešće rečenice: we expect lot from you... you are the chosen ones... we know you'll make it... itd. Što vam, jelte, utjera strah u kosti :/ ... Ma zna te već na što mislim. Onda je Apple odlučila nazvati svoj host family na dva tjedna i zahvaliti im za sve i redstaviti im se. Tu ju je zdesio jedan mali shockić jer joj je host-dad između ostalog rekao:"... well, we have a farm..." Ooooukeeeej... A nju ekspiriens for me, ej. Tako da se Apple mentalno pripremila za život na farmi. Već je u glavi počela zamišljati sebe u overallsima i sa slamnatim šeširom na glavi kako žvače sijeno i budi se rano ujutro s kokošima i pijetlovima te kako muze krave i čisti konjsku štalu (jer mislim, kad ti već obitelj ima farmu običaj je da se uklopiš u njihov životni ritam jelte). Zatim je uslijedio Entertainment evening. Ja sam prezentirala slideshow-movie sa očevim slikama Dubrovnika. Sve smo mi tri Hrvatice izvele nešto (ok, ja koliko-toliko) i ponosno mogu reći da smo sve tri odlično to napravile s dobrom pripremom i odličnom reakcijom publike. Bilo je jako zabavno, ali i dosta dugo tako da smo bili jako pospani kad je završilo oko 22:45. Onda oproštaj s prijateljima itd. itd. Voditeljice su Onda danas: Ujutro u 5:35 dizanje da krenemo prema svojim odredištima. Neki avionima neki autobusima. Kao ja npr. Ja sam jedina zakasnila na bus oko 3 minute, a uvijek nam ponavljaju zlatno pravilo: "Be on time!" Tako da mi je unatoč "it's ok. Don't worry" rečenicama bilo jako krivo što sam to pravilo prekršila. I to uspješno - jedina za sada. :/ I tako krenusmo za odredište! Naravno, slikavala asm iz autobusa ;) Bilo mi je jako drago posliej vidjeti slike i shvatiti da su ti prozori proradili kao filteri za jako sunce i da su boje ispale baš lijepo :) No, ti američki autobusi su čudo: prikazuju filmove novije produkcije na ekranima vrijednima aviona i još čak imaju i slušalice! Da možete čuti film ili slušati radio! Woah! I u glavi se pripremama. Ok, Maine, farma, Maine... farma... sijeno... No dobro, spavalo mi se pa i nsiam baš previše mislila o tome, ali svi kojima sam rekla su mi se začudili ili nasmiješili: "Farma? Ti to ozbiljno???" da...da... Eto, na kolodvoru me trebao dočekati vozač moje škole i onda bi me tu trebali pokupiti moji host-parentsi. Očekivala sam nekog dbelog hillbillyja u overallu i slamnatim šeširom kako će se gegati dok hoda i njegovu ženu plavu debeljuškastu ženu koja voli peči kolače. Rekohu mi da imaju i 4 djece. Dvoje da živi s njima. I mislila u sebi: "uf... nadam se da će biti u redu!" U školu dođem. Malo mjesto. Baš lijepo. Jedva 2000 stanovnika i nemaju ni jednu trgovinu za sada jer je izgorila nedavno... Gdje god želite ići morate se voziti autocestom. Te su ceste također- ogromne. Prvo što sam primijetila nakon što smo izašli iz aerdroma: OGROMNI prometni znakovi. Džizs! To je OGROMNO. Ali stvarno... OGROMNO!!! I imaju upozorenja kao "STOP sign 500 feet ahead" na nekoj žarko narančasto-crvenoj podlozi. Uglavnom, dođem u školu, pozdrave me baš lijepo i jedna mi je cura i pokazala campus. Lijepe zgrade. Izgrađene u 19. stoljeću. No što mi je bilo zanimljivo/smiješno na putu prema tamo: znakovi na kojima piše: "You're entering Belgrade" ili "Your'e entering Rome" i onda vas dočeka cesta okružena drvećem i onda neke kućićice i opet cesta okružena drvečem i van ste. Ono... aha, da, Rim! Beograd! Hahahahaha. Mda :) OK, sad moram ići na večeru pa se čujemo. Sliek dolaze kasnije. Ciaos! Boston           Maine          |
