Sve u svemu... danas o cjepivu
Još deset dana do Amerike.Neki dan mi je stigao mail u kojem je opisan naš plan puta: krećemo iz Zagreba u Frankfurt pa iz Frankfurta u Boston. Tek kad sam to pročitala mi je sinulo: "... cek'... Pa ja STVARNO idem!" i nekako mi je Amerika postala bliža (vremenski). [pa sam se počela zamišljati kao jedna od onih putnika koji su u 20. stoljeću prelazili u Ameriku brodom i kad bi stigli u New Yoršku luku digli pogled i gledali prema Kipu slobode puni nade, ali samo u avionu i kako spuštam pogled na to novo tlo i mislim si: "to je Amerika". Ali sam onda sada shvatila da će biti sumrak kad ja budem sletila pa ću valjda ugledati sva svjetla. ... zanemarite.] Da, veselim se, ali me i samo maaalčice trema. No valjda je i to normalno. Ionako se vraćam za 10 mjeseci pa se moram potruditi iskoristiti svo vrijeme kako najbolje umijem. Inače što radim, a što bih još trebala. Najviše muku mučim s trakavicom zvanom: cijepljenje. Naime, Amerikanci traze da imamo urednu listu cijepljenja prije nego kročimo na njihov kontinent. Ali problem je: - što sam redovito mijenjala zemlje stanovanja kad je val cijepljenja bio najžešći tako da su mi kartoni razasuti po raznim djelovima svijeta. pa sam zbog toga - morala slati krv na analizu da utvrde da sam imala ospice i vodene kozice. (u, nemojte da počnem o tome... mogla bih cijeli sastav napisati o veličanstveno ornganiziranim zdravstvenim ustavnovama u Dubrovniku od kojih ni jedna ne zna gdje bi slala pacijenta...) ali - postoji takozvano MMR cjepivo koje djetetu daje imunost na ospice, vodene kozice i zaušnjake, no kako u RH ne cijepe djecu protiv zaušnjaka (ili mi je bar tako doktorica rekla), nekako sam se morala imunizirati i na to. I tako sam morala poći tražiti to cjepivo. međutim - veli doktorica da sam ja sa svojim godinama prestara za to i da bi možda moglo doći do komplikacija i da mi ne želi to davati. Pa smo se na kraju dogovorili da ću se imunizirati u američkoj mi školi. Zatim - zatražili su da, ako nisam imala PPD test (znate ono kad vam nešto ubrizgaju u ruku pa vi čekate nekoliko dana da vidite hoće li pocrveniti i napuhati se), drukčije znan i kao Mantoux test, u posljednja tri mjeseca da i to obavim ili pođem snimiti pluća na rendgen da vide da su mi organi za disanje zdravi. i - to sam i napravila, uredno pošla i u doktora da mi napiše da mi je lijepo crveno i napuhano i da sam zdrava. Na papir mi je napisao: test pozitivan, radius 10 mm. ii - ja to sva sretna što je u redu pošaljem mail THE organizaciji: "doktor veli da je pozitivno, oć' faxirat?" iii - stiže mi odgovor: "Jabuka, u SAD-u ti test treba pokazivati NEGATIVAN ako si ZDRAVA! De odi u doktora da ti napiše da si zdrava ili nešto, a ako nisi onda moraš poć' slikat' pluća!" iiii - :/ (da pojasnim ovaj izraz lica: u,kvragu,zar-opet-moram-u-doktora, više-sam-mu-dosadila-što-mu-svaki-drugi-dan-dolazim-u-ordinaciju... i-kad-će-više-biti-gotovo-s-ovim? :(( ) iiiii - onda mi malo kasnije stigne mail: "Jabuka, razgovarali smo s medicinskom sestrom u tvojoj školi i veli da, ako si ikad primila BCG cjepivo da će t' test uvijek pokazivati pozitivno ako si zdrava. Jesi to imala?" a ja sva sretna - "daaaaaaaaaa :D" Pouka priče: Nemojte ni pomišljati na odlazak na studij/razmjenu u SAD ako niste spremni na natezanje s doktorom :) |
