S unutarnje strane...

četvrtak, 26.02.2009.

Imena sjenki

Ponekad mi se čini da previše pričam (pišem)... A onda, ponekad, da to radim premalo... Hm.

Uglavnom, dogodi se da neki važan dijelić informacije, znanja, ili kako da to već nazovem, prođe neprimjećen, iako se meni člini važan. A onda se pojavi iznenada, spontano i odjednom svi pitaju zašto nisam ranije o tome ništa rekao? Nisam, jer... ne znam. Možda jesam, pa nitko nije slušao? :-)

Nedavno se takav "dijelić" pojavio u svezi labirinata i njihovih sjenki. Ah, što su to sjenke u labirintu? To su... to je... ono što labirinte čini živim, vibrantnim, djelotvornim...

I što je najljepše, te sjenke imaju svoja "imena"...

Uh, znam, previše toga. Htio sam vam samo obratiti pozornost. A OVDJE sam napisao više o tome...

Povod ovom postu je nedavno završeno školovanje za voditeljice i voditelje kroz labirinte. Dio tog školovanja, i njihovog budućeg posla je to tajanstveno "imenovanje sjenki". Govoreći im o tome nisam bio do kraja siguran kako će se to razvijati. Jer, ipak je to dio prave, istinske čarolije i jedan od najfacinantnijih vidova znanja o labirintima.

No danas sam dobio mail od jedne od polaznica. Prvo samostalno imenovanje je izvršeno i to uz vrlo dobro unutarnje iskustvo: "Adrian, toliko sam sretna - imenovala sam "svoje" prve sjenke ! :-)))", kaže ona...

A i ja sam, ponovo, sretan.

Puno sreće ovih dana... :-)

26.02.2009. u 20:38 • 4 Komentara • Print • #

četvrtak, 19.02.2009.

Priča koja me razveselila

Priča govori o jednom osmom razredu osnovne škole, o tridesetak dječice i njihovoj učiteljici koja im zadaje poslebnu lektiru - knjigu koju svi moraju pročitati i o njoj napisati svoje mišljenje. Radi se o dobrom razredu, naprednom, a i o učiteljici koja je otvorena drugačijim, slobodnijim načinima podučavanja.

Ipak, knjiga za tu ekstra lektiru je jedna od onih uobičajenih, za dječje doba užasno dosadnih i ne-aktualnih. Cijeli razred uzdiše i preokreće očima, a neki, potaknuti ozračjem slobodne razmjene mišljenja, otvoreno izražavaju svoje negodovanje nad, za njihov um, besmislenom zadaćom.

Učiteljica zastaje, gleda ih, i u trenutku nadahnuća kaže: "U redu, a koju biste knjigu vi željeli pročitati i obraditi za lektiru?"

Bez mnogo oklijevanja jedna djevojčica izvikuje naslov knjige, a drugi ju podržavaju povicima jer, već su pričali o toj knjizi između sebe, razmišljali o njoj, raspravljali... i bit će im veliko zadovoljstvo svoje misli iznijeti pred svima.

I tako, zahvaljujući dobroj učiteljici, cijeli razred dobiva novu zadaću, jednu malo drugačiju knjigu od onih standardnih, uobičajenih...

Još ne znam kako je prošla "službena" rasprava o pročitanom. Radi se o razredu iz osnovne škole u Murskom središću, malom gradiću na sjeveru Hrvatske, daleko od mora. Ipak, knjiga koju su učenici poželjeli umijesto službene lektire i o kojoj su s velikim zanimanjem željeli razgovarati je - "Dupinov san", jedna od meni najdražih.

Naravno da sam bio sretan kad su mi to ispričali! Zapravo, toliko me to eto razveselilo, da sam svoju sreću odlučio podijeliti s vama... :-)

19.02.2009. u 09:07 • 5 Komentara • Print • #

petak, 13.02.2009.

Dani za ljubav

Možda je ovaj petak, trinaesti, dobro vrijeme da se prisjetim svog prvog blog-posta pod naslovom "Kako je vrag dobio rogove?"

Naravno, nema to nikakve veze s nesrećom ni s vragom - osim ako žene kao takve ne smatrate jednim ili drugim. Naime, i petak i broj trinaest su izrazito ženski, a prema muškoj kulturnoj indoktrinaciji, nije daleko od pomisli da "ženski" označava i vraga i nesreću.

Ipak, vrijeme je za promjene, pa tako i takva usklađivanja dana imaju neko drugo značenje. Ljubavno prije svega. A i činjenica da je ovaj petak uoči tradicionalnog Valentinova u subotu, također dodaje nešto općem ozračju. I za kraj, u nedjelju je astrološki utjecaj južnog mjesečevog čvora na egzaltiranu Veneru najači. A to u tumačenju znači - dan za ljubav, posebice onu tantričku. (Kalendar Umjetnosti davanja i Dan tantre u nedjelju, 15.02.)

Sve u svemu, ovo su dani za ljubav, pa ako ju možete dati, dajte ju. Ako ju možete podijeliti, učinite to. I, naravno, jednako tako i primite - sa zahvalnošću. Jer, ovakva razdoblja se ne događaju baš tako često. Iako za ljubav ni ne treba neki poseban povod, dobro je znati da se upravo sada, upravo ovih dana, ljubav rađa na nebu, pa samo čeka neko otvoreno srce u koje bi mogla ući.

13.02.2009. u 12:36 • 8 Komentara • Print • #