S unutarnje strane...

petak, 31.10.2008.

Hallowind

Nisam se zabunio u ispisivanju naslova! Već nekoliko godina za redom ljubitelji jedrenja na dasci dočekuju "noć vještica" na svoj način - pozdravljajući se s vjetrom s kojim su plesali cijelu sezonu.

Pod vrlo originalnim i nadahnutim nazivom "Hallowind" krije se tradicionalni završetak vjetrovite sezone. Red je da mu kažemo "zdravo vjetre!", kad je tako lijepo i darežljivo punio naša jedra cijele godine.

Naravno, radi se o vještom iskrivljenju naziva Halloween (noć uoči dana mrtvih, "noć vještica". 31.10.). Nekoliko godina za redom Hallowind je obilježavan u Istri, a ove godine se preselio na Jadriju pored Šibenika. Doduše ne u obliku polu sajmene manifestacije, već kao okupljanje natjecatelja na posljednjoj regati ove godine.

Moram priznati da sam s ovogodišnjim Hallowindom imao puno sreće! Boginja vjetra mi je bila naklonjenja. Svaki vikend u desetom mjesecu, a i vrijeme između, bio mi je ispunjen obavezama (u kojima također uživam, ali me ipak spriječe da odem na ples s vjetrom). Srećom, tijekom tog "radnog" mjeseca vrijeme je bilo lijepo samo po kriterijima ne-surfera (dakle uglavnom ne-vjetrovito). A sada, kad sam konačno uhvatio par dana za odmor - eto vjetra kao da je naručen! Dobro će mi doći ovi vjetroviti dani ispunjeni jedrenjem, pred zimsko vrijeme (i mnoštvo stvari koje moram učiniti, važnih stvari koje zahtijevaju punu pozornost), kad od mora, sunca i vjetra uglavnom ostaju uspomene. I čežnja.

Poželio sam s vama podijeliti par fotografija s ovogodišnjeg Hallowinda. Da ne bi bilo zabune, ja se ne natječem, već vrludam naokolo njihovog plovnog polja, da im ne smetam, uživajući i hvatajući svaki trenutak s vjetrom. Ali, svejedno, lijepo je vidjeti toliko ljubitelja vjetra na jednom mjestu...

petak, 24.10.2008.

Anđeo u Sloveniji, Saturn u Ukrajini

Da podjelim s vama dvije dobre vijesti...

Zahvaljujući volji i energiji Nataše Šalaja, prevedena je knjiga "Anđeo pod maskom" na slovenski jezik. Upravo jučer sam ju dobio, svježu, s mirisom tiskare na sebi...

"Angel pod masko", kako se zove u ovom nježnom, plavom izdanju, već je mnogima otvorio vrata spoznaji o značenju i ulozi djece i odraslih koji su navodno "hendikepirani". Siguran sam da će i dalje, sada zagrnut u novi jezik., otvarati srce i um svima koje dodirne.



A izgleda da će, jednako tako dobrom energijom Olene Ranitović, knjiga "Veličanstveni Saturn" ugledati svjetlo dana u Ukrajini!

Zahvaljujem svima koji sudjeluju svojim dobrim željama, a posebice konkretnim potezima, da se moja djeca (tako ih zovem, te svoje knjige!) pojave posvuda širom svijeta...

srijeda, 15.10.2008.

Na rubu…

Teško je urediti društvo u situaciji kad je ljudi toliko mnogo, a nevidljiva ideologija traži još više, uz stalan rast svega – od iskustva do posjedovanja. Kriza cijelog sustava po kojem živimo ne ostavlja ravnodušnog nikoga. Jučer sam u svezi toga od dva različita sugovornika čuo dvije zanimljive rečenice.

Prva: “Na svijetu ima dovoljno za sve nas, za svakoga, samo da se to malo drugačije rasporedi…”
Druga: “Mislim da će nakon ovoga što se događa s kapitalizmom, mnogi u ruke ponovo uzeti Marxa…”

Ne radi se o nekim “bivšim” zagovornicima bivše ideologije, već o ljudima prilično integriranim u kapitalistički sustav, za nas još uvijek pomalo nov.

Ne navodim te rečenice zato što ih i zastupam, već zbog sigurnosti da takve stvari danas mnogima padaju na um. Natrag, naravno, ne možemo. I ne treba – iskusili smo mnogo toga, zašto bismo ponovo?

Ali, s druge strane, kad malo razmislite o sudbini čistog kapitalizma, o njegovom jedinom mogućem raspletu, onda je to vrlo mali broj ljudi (ili čak, zapravo, jedan) koji je – pobijedio, koji je neizmjerno bogat i moćan, a mase jednostavno – rade, najčešće ni ne znajući zašto. (Osim ako odgovor nije egzistencija, naravno. Ali, što kad i to postane jednostavno besmisleno? Kad više ni to nije prihvatljivo?)

Nalazimo se na rubu promjene. Dosadašnji mehanizmi ekonomskog i fiunancijskog funkcioniranja mogu nam samo kupiti još malo vremena, možda nekoliko godina. A onda će se dogoditi promjena, ovako ili onako.

Pitanje je kakva bi ona mogla biti? I što mi možemo učiniti u ovom trenutku?

Svjet se trese, sada je to vidljivo svima. Nemojte zatvarati oči pred time. Nemojte misliti da će se potresi zaustaviti tilk pred vašim vratima i vas ostaviti cijele i nedirnute. Počnite konačno postavljati prava pitanja i… djelovati na osnovi odgovora do kojih ste došli.

ponedjeljak, 13.10.2008.

Jutro u gradu labirinata

Hm, da. jutro je u glavnoj ulozi, ali počet ću s jednim noćnim prolazom...

Kako odmiče listopad, tako sve više ljudi dolazi u Centar, a i u grad labirinata. Prošli vikend, studenti jyotisha, iskoristili su prigodu i prije večernjeg vježbanja i analiza, zajednički, sa svjetiljkama u rukama prošli kroz labirinte. Iskustvo? Neopisivo...



A jutros su me jednostavno pozvali k sebi, izranjajući iz magle tjerane sunčevim zrakama...







Dvanaest jutrošnjih fotografija nalazi se na web site-u nebeskih labirinata.

Uzgred, ova "beba" od kamena na donjoj fotografiji ima "samo" tri tone! Ako se pitate kako smo ju dovukli do središnjeg dijela grada labirinata - pa, slobodno se pitate! :-))))

srijeda, 01.10.2008.

Mistika trenutka

Sad, kad sam više kod kuće, i kad počinje smirenije razdoblje, ispunjeno predavanjima, podučavanjem, ljudima i riječima, provodim svakodnevno neko vrijeme s labirintima. Prošećem kroz par njih, onako po osjećaju - kako me koji privuče određenog dana. Zatim sjednem na neku od klupa i čekam...

Nikog i ništa određeno, tek čekanje ispunjeno nazočnošću nečeg što je teško opisati...

Jučer sam ušao u labirint moći s jednim od mojih digeeridoo-a, pa sam u središtu ostao gotovo pola sata, svirajući mu, okrenut prema istoku. Glazba je bila puna nekog dubokog ritma, s tek naznakom tamnih tonova (kod puhanja u cijev nikad zapravo ne znam što će iz nje izići). A kad je prestalo, samo od sebe, okrenuo sam se, izišao iz labirinta i... osjetio da žele da im još sviram.

Pa sam uzeo gitaru jer mi se nije puhalo više (ionako sam bio u nekom neobičnom "uzvibriranom" stanju nakon pola sata svirke na didgu) i svirao... nešto. Lagano, tečno, tako ovdje, a opet tako daleko... Jednom ću tu svirku osvjestiti i zabilježiti. Ona izvire iz labirinata i pripada njima. A možda je i poput neke poruke... za nas.

Dvije dvjevojčice iz obližnjeg sela došle su hodati labirintima. Sretne. Kažu, sviđa im se, pa trčkaraju kroz njih, ponekad dječje zaigrano, a ponekad i neobično ozbiljno, s poštovanjem.

Nismo razgovarali. Samo smo razmijenili osmjehe, dok sam ja svirao a one hodale.

PS
Javljaju mi da se labirinti šire svijetom. Evo ih par u Kaliforniji!

<	listopad, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv