ponedjeljak, 24.02.2014.
sedamdeset i šesti dan
U tri riječi ja mogu zaključiti sve što sam naučila o životu: on ide dalje.
I tako čitavog bogovetnog dana tumaram sa okrutnom slikom jučerašnjeg poslijepodneva.
Što nam vrijedi selektivno pamćenje kad selektira da pamti ono što ne treba.
Susrela sam ženu koja je bile sa mnom u autobusu i kasnije zatočene, a sad smo se prepoznale na mjestu gdje u pet sati odlazim popiti šalicu čaja.
Šećem kroz uspomene, a znam da neće biti dobro.
„A čime se baviš?“ upitam sad tu nekoć petnaestogodišnju djevojčicu u grupi mladih cura koje su završavale osnovnu školu ili tek upisale srednju,
„Čime se bavim? A što bih radila? Što očekivati? Što sam drugo naučila i što mogu raditi? Ta zar i ti iz istog razloga ne dolaziš ovamo? Što misliš, što tražim na ovom mjestu? I kakav, nakon svega, drugi posao znam osim s muškarcima…“
I to je zapravo sve, taj eho ili odjek pitanja i odgovora:
„Što drugo mogu, čemu sam i nakon sveg za što bih još bila sposobna raditi?“
Ako stvarno želite učiniti nešto, naći ćete način da to uradite. Ako ne učinite, pronaći ćete izgovor.
Neprestano je ječao još i dok silazim stubištem prema podrumskom stanu i slušam ženu s prvog kata da se jada ženi iz prizemlja kojoj je pokucala na vrata. Samo što prođem pored njih kad joj susjeda iz stana ispod otvori. Ona iz prizemlja odgovara mučno i kratkim rečenicama. Još nije dobila svoje zubalo i stajala je na vratima gotovo gola, u rastvorenom ružičastom kućnom ogrtaču, s pohabanim papučama pokojnog muža. Ona s kata iznad bila je prljava i stalno gleda u pod, a tek od vremena do vremena podigne pogled i zagleda sugovornicu. Govorila je bez prekida i razborito:
„Bilo bi mi sto puta milije da je ženskar. Bila bih sasvim ravnodušna da je tomu tako, ukoliko mu ne bi škodilo zdravlju…“
Neki ljudi uđu u tvoj život s namjerom i ciljem da te satru i onda samo odu bez pozdrava i objašnjenja.
Govori o svom mužu s kojim je u nesretnom braku. Muž je ne tuče i ne vara, ali pije. Svaku večer dolazi kući potpuno van sebe, a i njegovo zdravlje nije najbolje. Otkazuju mu jetra.
Shvatiš odjednom da i dalje živiš za neki trenutak koji je odavno prošao.
Kad sam ga mjesec dana prije slučajno susrela na ulazu u zgradu bio je žut i mršav.
„Ako se ne suzdrži od alkohola, dogodit će ti se isto što i meni: postat ćeš udovica“, rekla je udovica iz prizemlja, a onda otključam vrata i uđem u stan gdje me čeka voljeni moj.
- 19:48 -
