četvrtak, 26.12.2013.
To moje snoviđenje: kao da promatram ženu, neku drugu ženu koja nisam ja, a ona se prisjeća zatočeništva u logoru gdje je nekoć rodila dijete otrgnuto joj s njedara
Pružam ruke željne božjih milodara.
Ništa. Ništa. I opet ništa.
Dižem pogled. Gledam u visinu. Nema bumbara. Ni leptira. Ni pčela.
Zaboga, na nebu nema ni procvalih livada ni vreve života. Jedino oblaci.
To su neopipljive krošnje nebeskih stabala nagurane u beživotnu prašumu, a bestjelesne grane njihovog čudesno mekog zagrljaja usahle su, jalove i bez plodova.
Između njih tu i tamo izviri pjegavo božje lice osuto zvijezdama.
O ne, neće me ponovno zaslijepiti. Već se je dovoljno blještave prašine sleglo iza padajućih zvijezda dok umiru smrtnici. I ja sam ispod istog tog svoda različitim putovima lutam od hrama do hrama uzalud ištući milodare od Boga.
Obuzima me tuga, bijeda, poniženje, jad i ogorčenost. U ustima nijeme riječi molitve ugašenih nada postaju uvrede, a u očima, – već odavno presahnulim i bez suza, – zgasnuo je pravedni žar vapaja za darovima s neba. Sita sam nebesa.
Radije ću se prepustiti prosjačenju milosti svjetovne ljepote – u preostalim večerima koje moja izmučena duša još uvijek provodi na svijetu – pa se umiješati u gužvu rijeke prolaznika što protječe ulicama grada gdje sam se zatekla u nekom trenutku svoje smrti i, prije nego moj zlosretni život napokon zauvijek skonča, pomislim pa pođem u sramežljivo predvečerje nekom sasvim svojom stazom vlastitog bivstvovanja što traje već više od dvadeset godina: to moje snoviđenje kao da promatram ženu, neku drugu ženu koja nisam ja, a ona se prisjeća zatočeništva u logoru gdje je nekoć rodila dijete otrgnuto joj s njedara…
Slučaj vam u prvi čas predočava – „dragi moji blogeri“, „mili moji blogeri srca punog ljubavi“, „blogeri plemenite duše“ – karikaturu saborskog zastupnika. Izbuljene oči. Biblijsko ime. Glas 'uvijek zelen' kao graškova juha. U džepu sakoa uvijek nosi maramu za brisanje naočala. S koje god strane ga osmotrili uvijek isti krajolik: kipuća žuč gnjeva, isijavanje pravednika, borac prihvaćanja različitih mišljenja, krvnik krvožedan krvi gramzljivih pohlepnika. Kiseli se već toliko dugo da je sladunjav. Zrela GMO kruška lišena vitamina. Šarene plastične vrećice kojim je vjetar okitio drvored kao Božićna drvca.
Ženke dvonožnih bića, u prošlom su mileniju, dvaput oplođene kozmopolit-socijalističkim svjetonazorom, a onda opet sad u trećem mileniju. Nosile su ga kroz veliko ujedinjavanje proletera svih zemalja u žutim, crnim i bijelim utrobama. Davno prije današnjih dana sa svog je saborskog mjesta, taj saborski zastupnik biblijskog imena, zavapio:
„Jer saborskim su zastupnicima ukinuli besplatnu tiskovinu pa kako ću sada saznavati o nepravdama kad od bijedne saborske plaće nemam za kupnju novina?“
Opet će me bloger-ica 'Brigita3', bloger 'spasonosno' i anonimni čitalac 'Riki' zbog moje žalopojke od pregolemih patnji optužiti da poput spomenutog saborskog zastupnika 'biblijskog imena' tražim 'kruha bez motike'. Samo moja je dvojba nedoumica stradalnika Domovinskog rata. Moj pogled na vlastitu nevolju projicira se na traženje neizmjerljive sućuti ljudskog srca. Moj vapaj, usklađen s majušnom sjenkom glupe plavuše opija. Glupa plavuša koja uđe u apoteku i pita:
„Imate li test za trudnoću?“
„Imamo.“
„A jesu li pitanja teška?“
Osluškujem grmljavinu gdje drugi čuju samo cviljenje. Glupa plavuša izjuri van iz stana čim zagrmi jer misli da je bljeskalica fotoaparata Boga koji snima slavne osobe. Pozornica je pretijesna. Glupoj plavuši treba nešto veće pa tu pozornicu diže u zrak 'paklenim strojem'. Publika je drogirana. Glupa plavuša je drži na uzdi i bezuspješno pokušava prihvatiti svjetonazor blogera 'spasonosno'. Glupa plavuša koja ne želi bojati kosu u crno radi stjecanja vještačku inteligencije.To je moj nepatvoreni duh glupe plavuše koju sanjarenje preobražava u glumicu za dokumentarni film u kom bloger-i i anonimni čitatelji ostavljaju dojmove u komentarima svakodnevnog posta mene: glupe plavuše. Oni su mnogoliki i nepogrješivi. Svi imaju svoju ulogu: klaun, žongler, mađioničar, svećenik, bludnik, šarlatan…
U jednom od nastavaka glupa plavuša čak posjeti zavičaj blogera 'spasonosno' ulazi u seosko dvorište krcato peradi pa gorke suze lije zbog sirotog bolesnog pijevca koji nije u stanju hodati na vlastitim nogama te ga čitav dan kokoši nose na leđima da i on kljucne poneko zrno. To je kao da se glupa plavuša pokuša približiti Bogu jer 'spasonosno' je dušobrižnik koji propovijeda riječ božju – nikad nije ni bio ništa drugo. Zato iskorištava odaziv mnoštva u komentarima mog blog-a, odazivom koji nadmašuje u 'petnaest dana prije Božića' dugogodišnja posječenost njegovom blogu. Ali glupa se plavuša ne ljuti zbog zloupotrebe blogera 'spasonosno'. Ne može se ljutiti na psa ako ne mijauče, pijetla ako ne laje, mačku kad ne kukuriječe. Nitko, pa ni glupa plavuša ne može iz svoje kože niti pobjeći od vlastitog prosuđivanja kao kad joj bloger ' kalorijski restoran minus40kg ... dražeN' kaže: „Znaš li da tko se hrani po mom restoranu izgubi 4 kilograma po obroku!“ pita ga: „Hoćeš li da ih potražimo?“ i koga bloger 'Dnevnik toka misli' citira riječima: „Pišeš ozbiljno, a kao što kaže dražeN "pisati ozbiljne komentare nepoznatim ljudima je greška u startu", zato te samo čitam.“
O mom životu stvarat ćete mišljenja što ćete ih morati odbaciti da bi stvorili druga mišljenja koja ćete opet promijeniti iz razloga što sam ga navela: užarenim kliještama trebam izvlačiti iz sebe to bolno prisjećanje pa ne mogu jednostavno i jezgrovito poput sadržaja božićne čestitke što sam je opisala kao što bloger 'Ribiz' u svom komentaru navodi.
„Odličan crtić, a bome i posve doslovan opis.“
Možda će tek za tjedan ili dva, otkriti 'posve doslovan opis' na takav način jezgrovit od te jedne po jedne rečenice nabodena pribadačom kao iscjedak umjesto naslova (što ću ih neko vrijeme stavljati tako), a za koji blogerica 'Lilianke' u jednom od svojih komentara veli.
„Moram ti reći da su već i tvoji naslovi sami za sebe zanimljivi i ponekad dovoljni kao takvi... kod tebe se miješa muka i uživanje, ne volim komentirati, ali svraćam... “
Kad ih puno kasnije povežete svojom grubošću nazrijet ćete vrelo moje patnje koje žubori vriskom do nebesa, a zatim zavlada šutnja poput smrti.
- 16:33 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
