Gromoglasna tišina
Kao znak prosvjeda protiv gradske politike, i kao znak podrške jednoj sportskoj instituciji koja se gasi, navijači Cibone su na današnjoj tekmi protiv Barcelone u 17. minuti gromoglasno zašutili. Nakon toga uslijedila je provala kolektivnih navijačkih emocija. Eminentna pera sportskih rubrika pišu kako je događaj stvarno bio impresivan. Pet somova ljudi prvo je zašutilo, a onda zaurlalo. Žao mi je što nisam bio tamo, snimka na jutjubu je stvarno impresivna. Međutim, već dugo nisam bio na Ciboni, nekako radije tekme gledam na teveu.
Ne pamtim puno sportskih događaja iz osamdesetih, dakako osim Formule 1 na koju sam nakačen od najranijeg djetinjstva. Od nogometa pamtim samo svjetska prvenstva i Dinamov naslov iz 1982. Košarku pamtim puno bolje, pamtim da smo živjeli uz Cibonu i njene europske nastupe, i jedinog sportaša kojeg sam zaista obožavao. Možda je NK Dinamo bolje okupljao široke narodne mase, ali je Cibona bila reprezentativni zagrebački izvozni proizvod.
A danas je sve drugačije. Nema sponzora, nema više političkih pokrovitelja, nema struje, nema plaće, nema rezultata, nema više skoro ničega. Jedino čega ima su Bogdanović, Zubčić, Delaš, Radošević, Vrbanc, i legendarni crnogorac s velikim nosom Zdravko Radulović kao trener, koji daju sve od sebe ali ni to nije dovoljno, a i pitanje je koliko će im se dati raditi uzaludan posao. Protiv njih je gradska politika i nesposobna uprava, više generacija lopova i parazita koji su posisali pare, spletke i interesi lokalnih tajkuna. S njima su samo navijači i ljubitelji košarke, Cibonina publika koja je više puta okarakterizirana kao "kazališna".
Nekadašnji ponos Zagreba je pred propašću i gašenjem...
S druge strane, teško je ne sjetiti se i nekih drugih vremena Cibone, kada su bili miljenici politike, imali generale u upravi, imali monopol na igranje u Euroligi, dok su se druge košarkaške regije postepeno gasile. Propala je Šibenka, otišla u amatere, nestala je riječka košarka, hrvatska liga je skroz otišla u drugi plan uz NLB ligu. Tko nije imao para, taj je brzo odlazio kvragu. Tako su propali i slavni prvaci Europe, KK Split, u sretna vremena znan i kao Jugoplastika. Klub koji je dao takve NBA veličine, postavio nove standarde u europskoj košarci, pa ako hoćete i izvojevao prvu pobjedu nekog hrvatskog kluba nad nekim srpskim u velikim momčadskim sportovima (nad Partizanom u Fibinoj ligi početkom 1997.), sada je gotovo beznačajan. Zadar još drži podrška grada i jaka navijačka sljedba, ali klub je gotovo pred raspadom.
Sada se sve to događa i Ciboni.
Ali nekako ne osjećam neku tugu i razočaranje, nego mi se čini nekako normalno da se ode u stečaj ako se ne može podmirivati svoje obveze. Možda postoji neki drugi način da se riješe stvari, možda se može dogovoriti s Tedeschijem neka fuzija sa Cedevitom i stvaranje nekog novog kluba? Nije li i Cibona nastala nekakvim izdvajanjem iz Lokomotive i stvaranjem sponzorskog kluba? Mislim da neće biti tragedija nestanak sadašnjeg kluba i stvaranje nekog novog entiteta. Tako je to u kapitalizmu, tko ne posluje dobro i stvara gubitke i dugove, odlazi u stečaj ma kako legendaran bio. A možda je to zadnji korak u propasti hrvatske košarke i put u amaterizam? Vrijeme će pokazati...
|
