Najbolji ministar
Umro je i sahranjen je Zvonimir Levačić- Ševa. Doživotni ministar obrane Malnarove Republike Peščenica. Jedan moj prijatelj je rekao- najbolji ministar obrane ikad. Imao je samo 67. godina, bio je mlađi od mog starog, iako je izgledao kao da je stari od mog starog.
Ova je vijest prilično nadaleko odjeknula internetom, formirale su se razne Facebook grupe ili forumi na kojima se odavala počast ovom živopisnom liku. Ono po čemu ću ga ja pamtiti bio je njegov najnevjerovatniji mogući tok misli, nikad se nije moglo ni pretpostaviti kako će završiti rečenicu.
Zanimljiv je fenomen ta emisija koju je zasnovao čudak imenom Željko Malnar prije skoro devetnaest godina. "Noćna mora", ili "Nightmare stage" kako se prvotno zvala, već godinama egzistira na nekom od opskurnih programa u drugom redu daljinskog upravljača. Koncept prilično jednostavan, zapravo ga i nema. Imam dojam da je tok emisije počesto bio prepuštan slučaju, odnosno količini alkohola koju bi voditelj ili gosti konzumirali.
Ono što me je kod te Malnarove emisije oduvijek smetalo, je taj neizbrisivi dojam, da se na određeni način manipulira ljudima za koje nisam baš siguran da su potpuno svjesni svojih radnji, a čine Malnarovu ekipu za skečeve. U pravnom smislu nije upitno, nisu lišenu poslovne sposobnosti, nisu stavljeni ni pod kakvo skrbništvo, mogu sami odlučivati o svojoj sudbini. Međutim, sustav je takav da ipak ne može detektirati sve one koje bi na neki način trebalo staviti pod skrbništvo, i sve one koji ne mogu shvatiti posljedice svojih radnji. Za pokojnog Ševu, ali i za Lakija, Jajana, Stankeca i još neke od tih likova, može se reči da su u najmanju ruku drugačiji od većine. Kad čovjek vidi koje sve oni pizdarije izvode pred TV kamerama, pita se da li uopće shvaćaju što se oko njih zbiva.
S druge strane medalje, ja se nadam da su i pokojni Ševa, i Laki i Jajan i ostali imali neke koristi od Željka Malnara i "Noćne more", da su za svoja televizijska pojavljivanja ipak nekako plaćeni. Tko bi znao za sirotog Ševu da nije bilo "Noćne more", ostao bi samo jedan od lokalnih "redikula" s Peščenice, poznat jedino u popisima mjesno nadležnog centra za socijalnu skrb. Ovako je ipak nastupao na televiziji (i nadam se dobio barem neku pinku za to), glumio u spotovima, igrao košarku sa Rodmanom, postao poznat.
Postoji ta moralna dvojba, je li prihvatljivo na neki način iskorištavati te nesretnike i njihovu upitnu mogućnost rasuđivanja, ali im i s druge strane dati priliku da nešto rade, budu na neki način korisni, da možda zarade i neku lovu od tog medijskog eksponiranja? Još u to nisam siguran, ali mi se čini da je ipak prihvatljivo, do granice kada pojedinac postane predmet zajebancije i kada počne maltretiranje.
Za Ševu je sve to sada sasvim nebitno. On je svoju ovozemaljsku muku odradio. Bio je stvarno solidan ministar obrane, posebice ako ga se uspoređuje s kolegama is susjedne Republike Hrvatske....
|
