aparatczykovi zapisi

Nekako mi je pala na pamet ova sjajna stvar od Roxy Music, jednog od meni najdražih bendova, i jučer sam stavio taj spot na svoj Facebook profil...
Zamišljam atmosferu u kojoj bi ova pjesma najbolje sjela... Ova je stvar idealna za stiskavac pred kraj tuluma, negdje oko tri ujutro. Prošla je divlja faza, dobar dio ekipe je otišao doma, svjetla se pale, pepeljare se prazne, tjera se lagano one najpijanije doma. A ti plešeš lagano s malom koju si obrađivao cijelu večer, šaptao joj fore i bezvezne priče na uho, trudivši se da ostaneš zanimljiv. Tulum se lagano zatvara, a vas dvoje kradete još te posljednje taktove pjesme, zatvoreni u nekom svom svemiru pridajući malo značaja onome što se događa oko vas. Možda padne i kakav nježan poljubac u tim trenucima samog kraja te duge večeri...
I spremaš se odvest je doma, nadajući se da će ova noć možda imati stvarno nezaboravan epilog. Pitajući se da li će se priča nastaviti i drugih dana, ili je ovo sve što možeš očekivati...
I stvarno mi je ova priča u slikama prošla pred očima, jedino što mi je lice glavne protagonistkinje ostalo nepoznato i još neviđeno.
Tako se jedan bezvezni post na Facebooku pretvorio u post na blogu. Trebalo mi je tu asocijaciju pretočiti u priču, a tu priču pretočiti u tekst. Zaokružiti viziju, i uobličiti je u sliku.