aparatczykovi zapisi

Moglo bi se reči da prosječni Hrvat, pretežno muškog spola iako ni ženke nisu tome imune, živi prema ritmovima izmjene ciklusa svjetskih i europskih prvenstava u nogometu. Hrvatskom prosjeku nogomet predstavlja neko mjerilo identifikacije, kroz nogometne rezultate tražimo svoje mjesto u svijetu. Iz male smo zemlje, teško ju je uopće i pogoditi na karti, malobrojnog stanovništva, oskudnih resursa i ne osobite povijesne važnosti. Da nema sportskih rezultata puno bi manje ljudi u svijetu čulo za Hrvatsku.
Za sve domaće ponosne Hrvate, navijače nacionalne nogometne vrste, prošli tjedan bio je neka vrsta tjedna žalosti. Završile su kvalifikacije za Svjetsko nogometno prvenstvo u Južnoafričkoj republici, Hrvatska se nije kvalificirala. Potpuno zasluženo, rekao bih, ali s obzirom da ne tvrdim da imam nekog posebnog pojma o nogometu suzdržat ću se od kvalitativne ocjene igre naše repreznetacije. Rezultat govori sam za sebe, ne idemo.
Već od subote, kada Engleska nije napravila uslugu Hrvatskoj i pobijedila Ukrajinu, traje medijsko žalovanje i traženje krivaca, stvaranje atmosfere nacionalne tragedije koja je zahvatila naš ionako napaćen narod.
Dok svi tuguju i jamraju, meni to sve nekako nije neki big deal.
Nije neka tragedija to što hrvatska nogometna reprezentacija ne ide na Svjetsko prvenstvo.
Zapravo se moramo pitati tko uistinu ima koristi od plasmana nacionalne momčadi na Svjetsko nogometno prvenstvo, odnosno tko će tim nekvalificiranjem stvarno izgubiti.

Hrvatski nogometni savez gubi veliku lovu. Big deal! Što mi obični građani imamo s time što HNS i njegov antipatični predsjednik Vlatko Marković neće staviti šapu na ne znam koliko milja eura koje su vjerojatno već negdje unaprijed potrošili? To je njihov problem a ne naš. Kad ponestane love na površinu bi moglo i nešto nečisto isplivati. Tako to obično biva u krizna vremena.

Lovu će izgubiti domaći klubovi, menađeri i igrači. Zabole me! Domaći klubovi su ionako katastrofa i nikakva injekcija novca ih ne može ozdraviti, već samo završiti u džepovima njihovih gazdi kriminalaca... Nogometni menađeri u Hrvatskoj ljudi su uglavnom sumnjivog backgrounda, koji vole ljude vozit u gepeku i ostavljat vezane za drvo na Sljemenu, zatvarati birtije paljbom iz Kalašnjikova i slično. Smanjenje prihoda moglo bi povećati njihovu nemilosrdnost... O igračima ne treba trošiti previše riječi. Ta hrpa aljkavih nesposobnjakovića koji inspiraciju crpe iz narodnjaka i karanja manekenki sama je najviše odgovorna za nekvalificiranje na Svjetsko. Njihovi bi se ugovori mogli smanjiti a oni koji tek izlaze na tržiste bi mogli postiči manju cijenu. To me baš previše i ne dira. Sumnjam da će jedva spajati kraj s krajem kao većina običnih građana.

HRT će imati smanjene prihode od reklama. Big deal! HRT i njegovo vodstvo i inače su primjer nesposobnosti i kvarnosti, tako da smanjenje prihoda od reklama kojih na HRTu ionako ima previše i nije neka tragedija. Koliko su pokvareni možda to iskoriste kao razlog za poskupljenje pretplate.

Izgubiti će proizvođaći dresova, pivovare i pivnice, kladionice. Mislim da pivovare i pivnice neće previše biti na gubitku. Hrvati su oduvijek bili skloni piću, nije to predrasuda. Piva će se i dalje piti po birtijama, možda ne tako apokaliptično kao za vrijeme Svjetskog, ali piti će se.
Proizvođaći dresova, sorry!
Kladionice neće biti na gubitku. Ekipa je masovno ovisna o kladionicama jer tu mogu kombinirati svoju strast za kockom s tobožnjim dobrim poznavanjem sportskih situacija. Kladionice ne mogu biti na gubitku...

Ima još nekih koji bi mogli biti na gubitku, ali generalno gledano većini građana to je ni iz džepa ni u džep... Dapače, možda je čak i pozitivno. Prvenstveno, izostat će ona beskrajna kolektivna psihoza koja nastaje uoči takvih velikih natjecanja. 1996. smo se tek ufuravali u tu vrstu ludila. 1998. je kolektivno ludilo bilo na vrhuncu. Povodom slijedećih prvenstava smo stalno čekali da se ponovi 1998. što se nije dogodilo. Kako ovoga puta izostaje ta psihoza možda se poveča radna učinkovitost, jer su ljudi inače totalno nesposobni za rad kad igra nacionalna nogometna vrsta. Navodno je sličan obrazac ponašanja u Južnoj Americi, nažalost bojim se da baštinimo sve više južnoameričkih obrazaca ponašanja.
Pažnja nacije neće biti zaokupljena nogometom, pa će se Hrvati moći baviti i ostalim nacionalno važnim pitanjima kao što su izlazak iz gospodarske krize, ulazak u Europsku uniju, poboljšanje funkcioniranja države, razvoj konkuretne proizvodnje i izvoza, razvoj infrastrukture, poboljšanje obrazovanja i slični bakrači, koji svi padaju u drugi plan kad se igra na Svjetskom prvenstvu! Dok traje Svjetsko prvenstvo može se proglasiti bankrot države, podići sve poreze za bar 10%, dati Slovencima Piranski zaljev i tko zna što još. Nikoga ne bi bilo briga dokle god repka igra na prvenstvu.
Last but not the least, bez presinga navijanja za domovinu možemo se mirno prepustiti uživanju u nogometu. Uz kokice i pivuandera promatrati majstorije repki Kameruna, Čilea ili velike Brazilce. Neutralan si i ne navijaš za nikoga, pa bar možeš gledati tekme bez emocija.
Ako je ljudima ipak jaka potreba navijati za nekoga i identificirati se s njime, dobre su šanse da na Svjetsko prvenstvo ode reprezentacija Bosne i Hercegovine i njihov kultni lider Ćiro Blažević. Zašto ne bi ekipa iz Hrvatske navijala za reprezentaciju Bosne i Hercegovine? Uostalom, većinom smo porijeklom otamo. Navodno je dvije trećine stanovništva Hrvatske porijeklom iz BiH. Moji su se preci gotovo sigurno doselili iz Bosne u neka davna vremena (a i ja se u duši osjećam pomalo bosancem). Spomenuta država je zbog međunarodnopravnog vakuuma postala pribježište za neke od ponajboljih hrvatskih sinova, kao što su Branimir Glavaš i prof. dr. sc. Ognjen Šimić. Uostalom, kao argument za navijanje za susjednu državu može poslužiti i činjenica da dobar dio stanovništva te zemlje sudjeluje u izborima u Hrvatskoj i tako određuje tko će nama biti ovdje na vlasti. Ako se nešto ne promjeni nasilu mogli bi glasovati i na referendumu o ulasku Hrvatske u EU. S obzirom na navedeno, mislim da BiH zaslužuje da navijamo za njih na Svjetskom prvenstvu.

Tako da izostanak Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Južnoafričkoj Republici i nije neki big deal. Ionako imamo puno težih problema za rješavat.