aparatczykovi zapisi

"Bez mržnje" naslov je zadnjeg poglavlja knjige "'71 Hrvatski snovi i realnost" nedavno preminule Savke Dabčević Kučar.
Vrlo jednostavna rečenica, ali i vrlo jasna poruka. U toj kratkoj rečenici sadržan je politički ali i životni credo, koji bi sve trebali ugraditi kao kategorički imperativ. Životni credo koji te sprječava da budeš gubitnik.
Nekim ljudima nije suđeno da budu pobjednici u životu, ponekad zbog objektivnih okolnosti, ponekad zbog vlastitog nesnalaženja u situaciji. Barem da budu pobjednici u smislu neke mjerljive ili opipljive pobjede. Takvi su ljudi ponekada moralni pobjednici. Biti moralni pobjednik nije oportuno u sportu, ali u politici moralni pobjednik je često i povijesni pobjednik. Takva je bila i Savka Dabčević Kučar. Možda je izgubila političke bitke u koje se upuštala, ali je iz njih izašla kao moralni pobjednik, a povijest će je pamtiti po dobrom. I mislim da je ljudi pogrešno tituliraju "zadnjom ružom hrvatskom". Ipak, bila je zapravo jedan od prvih vjesnika proljeća koji su se odvažno probijali kroz snjegove. Poslije nje je procvalo mnogo cvjetova, od kojih su neki nažalost bili i otrovni.
U svakom slučaju, još jedna od moralnih vertikala Hrvatske silazi s povijesne scene po prirodi stvari. Sve ih je manje ostalo, a nove nikako ne dolaze.