aparatczykovi zapisi

Nedavno je u virtualnom univerzumu obilježen Blog action day i tema je bila siromaštvo. U ovom postu ne pišem o siromaštvu. Možda ipak na neki način pišem, jer siromaštvo je posljedica ovog vremena, pogađa pojedinca, ali može pogoditi i društvenu skupinu, pa čak i cijelu državu.
Vremena poput današnjih sigurno će odvesti neku skupinu ljudi u siromaštvo. Ekonomska kriza nas sve trese. Po prirodi stvari, labaviji najviše stradavaju. Tako će od ove globalne ekonomske krize nastradati oni najslabiji i najlabaviji. Zemlje u razvoju ionako zadužene preko glave postati će još zaduženije. Srednja i niže klasa trpiti će breme inflacije i promjenjivih uvjeta ugovora o kreditima koji velikom broju pripadnika srednje i radničke klase vise kao uteg na testisima.
S druge strane, bogati se uvijek nekako izvuku.
Lijepo je vidjeti kako se američki kongres i europska tijela trude upumpati što više para u svoje riknute financijske firme, i tako ih državnom intervencijom vratiti u život, možda im omogućiti da iz silne pohlepe naprave još neko veliko financijsko sranje. I opet će se možda smijeniti par managera i predsjednika uprava. Njih će se poslati u zasluženu mirovinu na nekakvu Floridu ili neke još luksuznije lokacije, uz odgovarajuću otpremninu, da do kraja života guštaju u plodovima svog rada na uništavanju svjetske ekonomije. S one prve strane, običnim ljudima će automobile sa ulica uzmati leasing kuće, sudski će im ovršitelji hodati po domovima, kuće i stanovi im se prodavati na dražbama. Nezgodno je kad zabriješ u dugove.....
Ono što me najviše zabavlja su mjere državne intervencije novčanim injekcijama, nešto tako svojstveno socijalizmu i planskoj ekonomiji, u primjeni u kapitalističkim svetištima, SAD i EU. Vidljiva ruka države u kapitalizmu, spašava zabludjeli financijski sektor.Dok zapad spašava firme koje se bave obrtanjem novca po sistemu posuđivanja para i naplate uz kamatu, nama se, pak, ne dopušta da spašavamo brodogradilišta, gdje se barem nešto korisno proizvodi, i mnogo ljudi živi od kooperacije sa takvom industrijom. Spašavaju se bogati liberalno-desničarski bankari koji su sami od svoje beskrajne pohlepe zasrali stvar. Qout licet iovi, non licet bovi. Oduvijek je tako bilo.
Kriza generira siromaštvo, ono je njena logična posljedica. Inflacija podiže cijene i obezrvrijeđuje valutu. Najebavaju oni sa hipotekarnim kreditima, kreditne obveze sa vezane uz švicarski franak i promjenjivu kamatnu stopu. Raspad američkog tržišta nekretnina, gase se radna mjesta. Šatori s onima koji su već izgubili krov nad glavom. Čini se kako će svježe osiromašena američka radnička klasa još jednom ubirati plodove gnjeva. Tom Joad je ponovno na cesti.
Šokiralo me da je kriza bacila islanđane u knockdown. Izlgeda da je njihovo poslovno carstvo bilo na krhkim kreditnim nožicama. Popizde li islanđani mogli bi poharati sve zalihe Brennevina u svojim dućanima, ili organizirati Runtur svaku večer, a ne samo petkom. Što je najgore, obratili su se majčici Rusiji za pomoć. Mačehi Rusiji, pitajte sve kojima je do sada pomagala.
Ministar financija, guvrener narodne banke, pa i premijer, svi kažu da su hrvatske banke sigurne. Nakon što su to ponovili nekoliko puta počeo sam se brinuti. Mislim, ne bi to papagajski ponavljali da nema tu još nešto. Znoj sa čela uglavnom u zadnje vrijeme briše hrvatska mladomešetarska klasa, koji su zaigrali burze, ulgavnom misleći da će lako zaraditi kao na kladionici. Sjećam se prošle godine u ovo doba kako se većina meni poznatih mladomešetara ukakila od straha od Ljube Jurčića i njegovog poreza na kapitalnu dobit, bojeći se da ne ugrozi njihov siguran profit. Danas od tog sigurnog profita nema skoro pa ničega, mali igrači uglavnom su na gubitku. Svi mi koji smo učipili T-HT danas pušimo. Meni zbog toga nije neki bed, ušao sam sa kešom i na to gledam kao na dugoročno ulaganje, i nije mi toliko bitno da li sada pušim. Oni koji su kupovali dionice na kredit sada puše, oni dapače sada puše kitu. I pušiti će ju sa svakom ratom otplate kredita. A tek podbacila turistička sezona, novi val nelikvidnosti koji dolazi, ajoooj, bolje ne spominjati....

Teška vremena prijatelju moj, đavo ih odnio.. Teška vremena, ali ipak se mogu preboljeti...
Baš smo nedavno Svijet u boci i ja raspravljali, kako će nam život uskoro napraviti puni krug. Od ranih devedesetih i cuganja po klupicama sa rinfuza vinom, kroz vrijeme kad smo svi počeli raditi i postali nešto fini pa se naučili fino cugati dobra pića po birtijama, do vremena sadašnjeg kad nas financijska situacija ponovno tjera da u duću kupimo cugu i nađemo si neku klupicu. Odista puni krug, back to basics. Možda je to jedno od rješenja kako odagnati krizu. Tako su mi na pamet pale neke preporuke:

1. Zaboravite luskuzne bijačine, nisu nužno bolje od jeftinih! Oduvijek sam tvrdio da omjer potrošenog novca i dobrog provoda nije nužno proporcionalan (osim ako se ne možete provesti bez bijelog, a to je meni ne hvala). Vratite se na klupicu, cugu iz rinfuze i domaću rakiju, zekicu i zajebanciju. Brijte jedni kod drugih doma, svako nešto donese za jest i pit, jebo launđ barove i skupe klubove. Jebo skupe restaurante, idite na ćevape, ili još bolje sami napravite roštilj. Sjetite se što su rekli Dee- Lite: Groove is in the heart.

2. Zaboravite luskuzne troškove i kupovanje hrpe stvari koje vam ne trebaju! Ako imate neku stvar koja vam radi i koja je funkcionalna, ne morate svaku godinu kupovati novu. Recimo mobitel. Čemu svake godine kupovati novi drkalački mobitel, kad ti ionako ne trebaju sve njegove funkcije? Čemu ići na skijanje u Cortinu d'Ampezzo ili takvu nekakvu drkaonicu kad se može i puno jeftinije u Bosnu, ba(a tamo će i autor ovih napisa, ba)? Čemu bacati novce na nove aute, ako vas stari još dobro služe, i ne troše previše? Ne gledajte sranja poput Red carpeta, Špice, Big Bradera i sličnih užasa, u kojima se prenemaže neka kao hrvatska elita sa svojim načinom trošenja novca. To su gola sranja o ljudima koji su glupi i nemaju ionako niti znanja o bilo čemu niti ukusa za bilo što, i svoje mozgove definitvno ne trebate trovati tim debilizmima. I sve te reklame, za stvari koje ne trebate....

3. Za Boga miloga, ne dižite nove kredite, ne zadužujte se! Ne uzimajte kredite, ako nije nužno. A nužno je ako se rješavaju egzistencijalna pitanja, ili ako je, nedaobog, pitanje zdravlja, života ili smrti. U svim drugim slučajevima, okove kreditnog zaduženja treba izbjegavati pod svaku cijenu. Ne idite u minus na tekućem računu, ako je ikako moguće. Ova zemlja već puca po šavovima od prezaduženosti.

4. Smanjite troškove prijevoza, ne budite ovisnici o automobilu! Ova preporuka nije samo financijske naravi, već ima i okolišne implikacije. Trebate li zaista svaki dan ići autom na posao? Koliko to mjesečno košta? Ziher više nego mjesečni pokaz. Znam da javni prijevoz smrdi, spor je i prenatrpan, ali čak ni na zapadu više nije trend ići autom na posao, sva ekipa ide javnim prijevozom. Idite pehaka ili biciklom, ako možete. Ako već idete autom, povesti nekoliko još ljudi sa sobom lijepa je gesta a ima i elemente održivosti. Benzin košta ko Svetog Petra kajgana, a usput se emitira i podosta stakleničkih plinova. Neću vam sugerirati da kupujete hibride (i dalje su preskupi, a vidi i točku 2.) ali tko može ispao bi frajer sa Toyotom Prius.

5. Obrađujte sami neku zemlju i proizvodite si hranu! Hrana ne može omanuti. Kakva god da je kriza svi je trebamo. Onaj koji si je sam može proizvesti definitvno je u prednosti pred drugima. Prije skoro 25 godina moji su roditelji, vođeni zovom svojih seljačkih gena, spontano počeli obrađivati jedan komad zemlje na rubovima Novog Zagreba, kao i mnogi drugi naši sugrađani. Njima je to tada pričinjavalo zadovoljstvo, a danas bi to mogao biti i izvor sredstava za preživljavanje. Nažalost, autor ovih redova je ipak previše lijena i debela guzica da bi nastavio tu tradiciju. Iako, nikad se ne zna kad može proraditi seljački gen.

6. Radite prekovremeno ili si nađite još jedan posao! Institucija „rada u fušu“ dobro je poznata od vajkada u ovim krajevima. Samo što se ovdje fuševi počesto obavljaju i u radno vrijeme, ali to je tema koja iziskuje posebnu raspravu. Autoru ovih redova dobro su poznati običaji ostajanja nakon kraja radnog vremena ili dolaženja na posao subotom, a bogme i honorarnog rada i večernjim satima doma. Dvije su pozitivne stvari oko prekovremenog rada i dodatnog posla: povećava vam primanja (a novca nikada dosta) ali i to što ako puno vremena provodite radeći, jednostavno ne stižete trošiti novce na gluposti.

7. Seksajte se što je više moguće! Ova preporuka je nešto što sigurno nećete čuti od poznatih ekonomista. Mnogi će se pitati kakva je veza između pojačane seksualne aktivnosti i spašavanja od krize i da li ja to propovijedam neke guruovske ideje tjeranja krize seksom. Još je Mile iz Hladnog piva napisao Kad se stisnem uz tvoje toplo dupe briga me dal marka raste il pada. Isto tako i za vrijednost dionica T-HT-a ili indeksa Crobex. Seks je jedna vrlo zabavna aktivnost koja pouzdano poboljšava zdravlje, a što je najvažnije uglavnom je besplatna (osim ako ne morate plaćati za njega). Sve što vam je potrebno je nešto vremena i prostora, i netko s kime bi ga upražnjavali (to je uglavnom aktivnost za dvoje, iako može i više ljudi sudjelovati, a može se i nasamo, iako je to manje zanimljivo).

Još je Miro Krleža konstatirao da nigdar ni bilo da nekak ni bilo. Tak bu i sada. Ovo su samo neke ideje o tome kako se postaviti u preživljavanju ovih teških vremena. Ako nekome neke druge ideje padaju na pamet, bit će mi drago ako ih napiše.
Što više prijedloga kako preživjeti krizu to bolje za sve nas!