aparatczykovi zapisi

I još si ga pustio da se toliko pati.
Posudih naslov od Svijeta u boci, iz jednog ne tako davnog obituarija.
Nema više Vice Vukova, zapravo nema ga već par godina, ali njegovo je tijelo tek prekjučer napustilo život nakon nekoliko godina kome.
Kunem vam se, rahmetom i dedinim, iako se u tu svirku ne razumijem baš da sam rijetko slušao tako profinjen glas, kao što je bio glas Vice Vukova. Zaista, mogao je otpjevati i dalmatinsku i zagorsku pjesmu jednako dobro. Možda ne slušam tu vrstu glazbe doma i ne kužim se u nju osobito, ali taj sam glas zaista volio čuti.
Školovan glazbenik i intelektualac, ali i politička osoba. Možda ne političar u pravom smislu riječi, ali osoba na političkoj sceni. Dosljedan i principijelan, ne pamtim mu kontroverze ili skandale. Nikada neću zaboraviti kada su mu dopustili da ponovno pjeva, onomad potkraj osamdesetih, ta se kazeta posebno tražila, mislim da su je nabavili i moji starci i da je negdje i imam doma.
Sanjao je Vice slobodnu i nezavisnu Hrvatsku, i zbog toga je platio karijerom, a tko zna možda zamalo i glavom. Jer to je bila njegova zemlja. Ali kada je do toga došlo, uvidio je da ta Rvacka nije ona zemlja koju je sanjao. Ljudi poput njegovog imenjaka na kojega možda aludira naslov, mislili su da je ta Rvacka njihova zemlja sa velikim "Nj", i da je njihova više nego od svih drugih. Uvidio je Vice da smjer kojim ide ta Rvacka nije ono što je on očekivao, i zato se otklonio od ljudi poput njegovog imenjaka i njegovih istomišljenika, i odabrao drugu stranu.
Dio šibenskog glazbenog trojstva, Arsen-Vice-Mišo. Šibenčanin u Zagrebu. Veže nas porijeklo sa slikovitog otoka Zlarina, a legenda kaže i kako je njegova baka ljubovala s mojim pradjedom, u neka pradavna vremena njihove rane mladosti.
Rujanska sezona smrti odnijela je još jednu veličinu. Nakon Dine Dvornika, Tomislava Ladana i Richarda Wrighta, otišao je i Vice. Njegova glazba ostaje!
Slava mu!