Vaterpolist
Ne znam za vas, ali meni kad čujem to prezime uvjek pada na pamet vaterpolo, i davnašnja reprezentacija, samo što mi se čini da se taj momak zvao Igor, i bio je osim po opakim golovima poznat i kao veliki pijanac. Tu nastupa slijedeća asocijacija, da je to buraz od određenog Kreše, kojega znam dugi niz godina još od davnih ljetovanja u Šilu na Krku.
Tada se sjetim 2003. godine i moga hoda po mukama u potrazi za poslom, i obećavajućeg razgovora za prestižno radno mjesto u Ministarstvu vanjskih poslova. Bio sam pozvan kao jedan od boljih kandidata sa pismenog dijela natječaja. Razgovor je vodilo nekakvo povjerenstvo, među kojima sam najbolje zapamtio mlađeg čovjeka u tamnom odijelu. Besprijekorno odjeven, crne kose i prodornih plavih očiju koje te fiksiraju, kao da pokušava gledati kroz tebe. Skužio sam tada da je to neki važan operativac. Nisam uspio zapamtiti da je to pomoćnik za bilateralu, a niti da mu je ime Zoran Milanović.
U pitanjima opak, bez pardona, nije ostavljao prostor za muljanje, tražio je konkretne stvari. Tražio je samopouzdanje, tražio je stav. U početku me to malo stjeralo u kut, ali brzo sam se izvukao, zauzeo gard i pokazao stav. Bio mi je to valjda dvadesetpeti razgovor za posao, imao sam već puno iskustva sa raznim ljudima i sugovornicima, bilo me teško impresionirati. I našli smo se, skužio je da ne muljam, da iza mojih riječi stoji znanje i poznavanje situacije, da postoji stav. Razgovor se razvijao i uskoro postao sasvim ugodan, kako sam postajao opušteniji i samopouzdanje mi je raslo. Bio sam praktički au pari s povjerenstvom i znao sam da je sam ostavio stvarno dobar dojam. Danas mislim, a i tada mi se tako činilo, da mi je to bio najbolji razgovor za posao koji sam ikada imao. Od svih članova povjerenstva, najbolje sam se skužio upravo s Milanovićem. Zapamtio sam tog čovjeka, osjetio sam da je opak igrač, iako mi nije ni na kraj pameti tada bilo, da če niti četiri godine od toga dana taj čovjek biti izabran za vođu opozicije na izborima. Dosada je dobro plivao i doplivao do mjesta predsjednika SDP-a, ali sada će zaista morati plivati kao vaterpolist, brzo, spretno i agresivno, sa puno faulova i niskih udaraca, jer ti i protivnici zadaju takve. Trebat će mu i nešto od Igora Milanovića.
A ja i MVP? Vijesti su kolale, feedback je bio dobar, sve informacije su upućivale da sam ostavio stvarno dobar dojam, u 5 najboljih od 90 kandidata (8 se primalo), sve stvari su ukazivale na to da upadam. A onda je došlo rješenje o primanju a na njemu sasvim drugi ljudi, mnogi od njih djeca uglednih roditelja. Mogao sam ja ostaviti ne znam kakav dojam, kad je to rezervirano za priplod društvene kreme i tu se ne može ništa. Razne su informacije i dalje stizale, navodno Milanović nije imao veze s time, navodno su kandidati već prije odabrani, neovisno o rezultatima natječaja. Navodno, ali nema dokaza. Danas je sve to manje važno, stvar prošlosti.
|
