Posaditi stablo...
Nije baš da me sve vezano za Božić živcira. Načelno me izuzetno nervira opća prenabrijanost ovog našeg potrošačkog društva (pa sam odlučio preventive radi ne trošiti skoro niš za Božić i dočekati novu godinu u plusu). Ima čak i božićnih pjesama koje su mi dobre, primjerice Merry X'mas (war is over) Johna Lennona, Driving home for Christmas Chrisa Ree, pa čak me i zapadno-ekspanzionistički Band Aid i Do they know it's Christmas vraća u mladost i jedan davni Božić u Villachu. Naravno veliki sam fan P.I. Čajkovskog i „Ščelkunčika“, a nikako ne mogu prežaliti što je HRT greškom uništio kopiju najboljeg božićnog filma svih vremena, Caprinog „Divnog života“. Nekada sam, a već par godina nisam, između Božića i nove godine uvijek priređivao spektakl za susjede i ostale Dugavljane, moj tradicionalni novogodišnji vatromet. Uvijek bi se tu okupilo dosta ljudi i svi bi na neki način sudjelovali u tom druženju na krovu. Bio mi je uvijek gušt, i nije mi bilo bed dati parsto kuna za rakete, doslovce baciti u dim te novce. Ne znam kako to da to više ne radim, a nadam se da nije zbog navodne odraslosti. Mislim da ću obnoviti tu tradiciju. Ove godine mi nije baš do vatrometa, kao što mi nije ni do praznika. Ali mogao bih obnoviti tradiciju.
Tradicija koje se nisam odrekao je božićno drvce. Istina da je praktičnije imati plastično, lakše se održava, ali ja jednostavno moram imati pravo. I to rastuće. Već dugi niz godina uzimamo samo rastuće borove, a onda se nakon službe kao božićno drvce, borovi sele negdje u zemlju gdje rastu dalje. Postalo je pitanje samo gdje ga posaditi, jer prostor ispred zgrade sam već manje-više „oborio“, od kojih borova neki imaju već i desetak metara. Sad ih poklanjam frendovima koji imaju kapacitet za sađenje.
Posadi stablo... Inače, običaj je za dalek i ne nama nužno prijateljski narod Litve, da svaki stanovnik Litve mora tijekom života posaditi bar jedno stablo. Ja sam odradio bar 6 Litvanaca. Na stranu pitanja zaštite prirode, meni ovi rastući borovi imaju i drugo značenje. Posaditi stablo znači ostaviti nešto iza sebe, nešto vrijedno i nešto trajno, nešto što bi te moglo i nadživjeti. Ponekad promatram borove koje smo posadili ispred zgrade, izrasle od malenih drveta. Snaga drveća je u ustrajnosti, kako je to još J.R.R. Tolkien primjetio, kad je zamislio Ente, pastire drveća.
Zato ću uvijek uzimati rastući bor, ma koliko koštalo, i posaditi ga već negdje.....
|
